Predrag Matvejević u Booksi
Uostalom, u bajkama uvek one zločeste pobede dobri momci. Neki od mojih prijatelja se kriju, neki su već u Hagu, mislim na Momčila Krajišnika. Budući da sam bio ratni reporter, mogu da posvedočim, pošto sam bio na prvim linijama, da Krajišnika u životu nisam video u uniformi. On je nikada nije ni voleo. Niti sam ga video na 20 kilometara od prve linije fronta. On se bavio spoljnom politikom, pregovorima. Zvali su ga "Mister Nou", dolazili su Oven, Vens, razni emisari... Posle je na red dolazio Radovan Karadžić, koji je bio vrlo popustljiv, fleksibilan, tolerantan, uostalom kao i svi psihijatri. Kada je sve izgledalo kao da je sređeno, onda se pred tim emisarima pojavljivao sa svojim stavom Momčilo Krajišnik, tvrd, nepopustljiv, koji svoje ne da, ni stopu od kamenog zida koji deli njegovo imanje od tudjeg. Ali on nije ništa naređivao što je imalo veze s ratom. On četiri godine čeka da u Haškom tribunalu sastave neku koliko-toliko logičnu optužnicu. Ne verujem da mogu da mu nađu bilo šta.
Ovako je pisao nedavno preminuli srpski pisac Momo Kapor.
Inače, želim istinsku pravdu za Olujnoga junaka i generala Antu Gotovinu, da bude oslobođen optužnice i vrati se svom narodu kao junak i slobodar. Jedan sam ga jedini put u životu sreo i stisnuo mu ruku, izgovorivši s dubokim poštovanjem i riječi „,Mon général!".
Ovako je pisao hrvatski pisac Mile Pešorda.
Srpskom piscu Kaporu i hrvatskom mu kolegi Pešordi, osim što mogu da posvjedoče o junaštvima optuženika za genocid i druge ratne zločine, zajedničko je i to da su se njihova imena našla u poznatom članku Naši talibani Predraga Matvejevića, u kojem autor teksta, uostalom baš kao i Kapor i Pešorda, spominje Haški sud, doduše u ponešto drugačijem kontekstu.
Matvejević piše sljedeće:
Bilo bi dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu, jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima. Da takav sud osudi pred javnošću sve one koji su krivi za ovo što se dogodilo i da im prije svega navede imena: onog tko je od početka pripremao i poučavao 'vožda' (Dobricu Ćosića i njegove skutonoše), onog koji je podržavao 'vrhovnika' i upregao svoje tupo pero u opravdanje agresije na Bosnu (Ivana Aralicu, na primjer), onog tko je držao mikrofon pod bradom guslaru i veličao njegove podvige dok je tukao po Sarajevu (Momu Kapora). I sve ostale koji su bili uz zločin, poticali na nj, skrivali ga, opravdavali na razne načine i još uvijek ga pokušavaju opravdati: Matiju Bećkovića koji unesreći svoj talent, Ðogu i Nogu s njihovom nakaradnom mistikom, Bobanovog i Tutinog pobočnika Anđelka Vuletića, Milu Pešordu koji je čak i svoje kolege koji su ostali u Sarajevu pod četničkim bombama zvao 'posrbicama' te, zajedno s njima, mnoge druge.
Kad je pročitao ove riječi Pešorda je pobjesnio i tužio posrbicu Matvejevića, ili, kako ga Pešorda zove, Matvejevicha, a poznato je kako je slučaj završio. Predrag Matvejevich osuđen je od strane zagrebačkog Općinskog suda u studenome 2005. godine na uvjetnu zatvorsku kaznu, a prije nešto više od dva mjeseca Vrhovni je sud odbacio zahtjev za odbacivanje presude kojeg je podnio DORH, te je potvrdio presudu kojom je Matvejevich uvjetno osuđen na pet mjeseci zatvora s rokom kušnje od dvije godine zbog uvreda i kleveta, utvrdivši da u slučaju nije povrijeđen zakon.
Pešorda je zasigurno bio zadovoljan ovim pravorijekom, tom velikom pravnom pobjedom, i baš kad se činilo da će sve biti po pravdi Boga morali su se umiješati i stati u obranu Matvejevicha slobodoumni europski intelektualci, ta odkatoličena svita koja je samo izdanak one europske socijalističke Hidre zbog čijeg je tobože kozmopolitskog djelovanja, a zapravo antihrvatske i antibožje trudbe, uostalom, "Hrvatska i okljaštrena tijekom povijesti i danas svedena na 'avnojevsku' Hrvatsku, i to onu koja je, pod serbokomunističkom okupacijom, ostala umanjena. Nu, i ovako 'umanjena', ona je velika i prelijepa ne samo Hrvaticama i Hrvatima, nego i svim njezinim građanima i ljudima dobre volje koji je vole i poštuju kao božanski dar, kojim se ne trguje."
Stoga se Pešorda možda ipak neće previše uzrujati na protuhrvatsko delanje europskih antibožaca, na čelu s vodećim intelektualcima starog kontinenta, svakako ne kao na riječi Matvejevicha, jer, reći će Pešorda, 'posrbica je ipak gori od Srbina!'. Ali, tko zna...
Tko su ti 'intelektualci' koji su se umiješali u naše poslove i što oni uopće žele?
Odgovor nam je donijela Hrvatska izvještajna novinska agencija. Naime, u subotu je, kako prenosi Hina, grupa poznatih europskih intelektualaca među kojima su i neki od najpoznatijih svjetskih filozofa poput Bernarda-Henryja Lévyja, Petera Sloterdijka, Umberta Eca i Michaela Foessela, te pisci kao što su Claudio Magris i Salman Rushdie, objavili u Le Mondu članak pod nazivom Predrag Matvejević ne mora ići u zatvor!, u kojem se zgražaju nad uznemirujućom i zastrašujućom činjenicom da "jednom od velikih europskih intelektualaca trenutačno prijeti zatvaranje u njegovoj zemlji, Hrvatskoj, zbog delikta mišljenja".
Prenosimo izvještaj Hine:
"Može li to biti Europa? Je li europski genij pao tako nisko da mi jednostavno prihvaćamo taj predstojeći skandal, bez ikakve reakcije?", pita se autor članka Lévy.
U srijedu, 28. srpnja, u dobi od 78 godina, Matvejević će možda provesti svoju prvu noć u zatvoru, što je jedinstvena sudbina za sveučilišnog profesora koji je prije predavao na Sorboni, i čiji je jedini zločin da je otvoreno izrazio svoje jasno mišljenje, navodi Lévy.
Francuski filozof u članku iznosi kronologiju predmeta u kojem je Matvejević, po tužbi bosanskohercegovačkog književnika Mile Pešorde, zbog klevete osuđen na pet mjeseci zatvora, dvije godine uvjetno, na Općinskom sudu u Zagrebu 2. studenoga 2005.
Povod sudskom procesu i presudi bio je Matvejevićev članak u Jutarnjem listu od 10. studenoga 2001., pod naslovom 'Naši talibani', nastao nakon posjeta Sarajevu. U njemu je zahtijevao 'sud stroži od Haaškoga tribunala' za Milu Pešordu, Ivana Aralicu, Momu Kapora i još neke pisce, optužujući Pešordu kao 'odgovornoga za zločine u BiH', 'kvislinškog pisca', 'kolaboranta fašizma' i 'sarajevskoga talibana'.
Presudu Matvejeviću osudili su Hrvatsko novinarsko društvo i Reporteri bez granica, te tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader. Osuđeni Matvejević odbio je uložiti žalbu i za medije je izjavio da ne priznaje ni sud ni presudu. U svibnju ove godine Vrhovni sud RH odbio je zahtjev državnoga odvjetnika Mladena Bajića da poništi pravomoćnu presudu i potvrdio joj zakonitost.
Međunarodni tisak, posebno francuski, engleski i talijanski, od prve je presude uzeo u zaštitu profesora Matvejevića, specijalista za komparativnu književnost i čovjeka hrabrih političkih uvjerenja, navodi Lévy.
On ističe da je Matvejević u Hrvatskoj 1991. bio izložen uvredama i klevetama svih vrsta, uključujući i hice iz vatrenog oružja ispaljene u njegov pretinac na Filozofskom fakultetu, te da je prisiljen na egzil koji ga je odveo u Pariz, Rim, a zatim u Trst.
Lévy u članku kaže kako se Matvejević, tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji i nakon njih, borio protiv nacionalizma, ekstremizma i tvrdolinijaša na svim stranama, zagovarajući bratstvo i mir na Mediteranu u svojim radovima, od kojih je najpoznatiji 'Mediteranski brevijar', preveden na više od dvadeset jezika.
"Kakva čudna sudbina za taj enciklopedijski, poliglotski um! Kakav skandal za tog hrvatskog Georgea Steinera... Kako jedinstvena sudbina za tog impresivnog europskog intelektualca čiji su prvi objavljeni radovi nadahnuli Jean Paul Sartrea i mnoge druge!", naglašava Lévy u energičnom zalaganju za Matvejevića.
Činjenicu da se Hrvatska, koja uskoro ulazi u članstvo Europske unije, nalazi pred skandaloznim zatvaranjem jednog od svojih vodećih intelektualaca, Lévy pripisuje 'hrvatskim ostacima autoritarne prošlosti Jugoslavije', pitajući se mogu li se oni 'razgraditi' u Europi.
'U međuvremenu, dok tražimo odgovor na ta pitanja, 28. srpnja, Predrag Matvejević spavat će u zatvoru', zaključuje Bernard-Henry Lévy.
Nadajmo se da je netko upozorio tog filozofskog bonvivana i fićfirića Bernard-Henryja Lévyja da se ne valja s rogatim bosti, jer bi mu već sutra mogla stići sub-poena sa zakazanim rendez-vousom s hrvatskim piscem Pešordom na zagrebačkom Općinskom sudu.
Neven Svilar
