Značaj književnosti u Mađarskoj mijenjao se zajedno sa samim društvom, i to tako da, što je situacija u državi bila gora, to je književnost bila bitnija. Tokom komunizma, država i građani pridavali su ogroman značaj čitanju i raspravi o knjigama. Nakon 1989. i pada Sovjetskog saveza, književnost biva marginalizirana. Nedavnim dolaskom ekstremno desnog režima na vlast, mađarska književnost opet je došla u prvi plan.
Jedan povod tome dala je sama vlada. Naime, novi režim uložio je veliki trud kako bi u književni kanon i školske kurikulume ušlo četvero autora iz 20. stoljeća koji su bili zabranjeni tokom komunizma: to su Jószef Nyirő, Dezső Szabó, Albert Wass i Cécile Tormay.
Troje od njih četvero predstavlja kontroverzan izbor: Nyirő je bio fašist i obožavatelj Goebbelsa, slično kao Tormay koja je u svojim dnevničkim zapisima iznosila antisemitske stavove. Wass je osuđen kao ratni zločinac te je, naprosto, smatran lošim piscem, a Szabő jedini nema mrlju u svojoj biografiji i bibliografiji. Naposljetku je donesena odluka da će troje autora ući u kurikulum kao opcionalna lektira, a Tormay je potpuno izostavljena s popisa lektire.
Međutim, književnost je postala važna i za protivnike režima. Tako je posljednjih godina procvjetala politička poezija koja se direktno bavi aktualnim problemima u mađarskom društvu, ali i povijesnim temama koje su poprište sukoba među građanima (kao što su teme holokausta i komunizma). Pjesnici u svojoj poeziji prikazuju trenutnu situaciju iznimno negativno, solidariziraju se sa siromašnima i s Romima te pozivaju intelektualce na odgovornost da pomognu svojoj državi. Pjesme se objavljuju putem blogova, u časopisu Élet és Irodalom, a uskoro izlazi i antologija političke poezije Édes hazám (Draga domovina). Urednik antologije Tibor Bárány iznosi filozofiju svih političkih pjesnika govoreći kako je "politika prevažna tema kako bi se o njoj govorilo samo jezikom političara".
Na ovoj stranici moguće je i pronaći jednu političku pjesmu Ágnes Orzóy na engleskom jeziku.
izvor: hlo
foto: enkaa
