Ponedjeljak
16.01.2017.

Libra Libera #38-39




Extra_large_libra_naslovna
A+ A-
Objavljena je nova Libra Libera, dvobroj 38/39. Službena najava navodi:
 
"Specijaliziran za underground kulturu, časopis donosi nekoliko prijevoda bizarnih i nekonvencionalnih tekstova strane književnosti u izboru Librinog dugogodišnjeg urednika Zorana Roška. Tu je Álvaro Enrigue i Iznenadna smrt, postmodernistička zagonetka jednog od novih ambicioznih meksičkih velikana koja vrvi ubojicama, kriminalcima, papama, halucinogenim gljivama, umjetničkim i religijskim revolucijama…  Sve počinje partijom tenisa u 16. stoljeću, između slikara Caravaggia i španjolskog pjesnika Queveda (loptica je napravljena od kose Anne Boleyn, kojoj je kralj Henrik nedavno odrubio glavu), a onda narativni cunami postupno orkestrira golem kaleidoskopski sukob carstava i ideja.
 
Slijedi pripovijetka Mauricea Blanchota Ludost dana. Blanchot (1907-2003) je autor kojega se kod nas tek odnedavno počelo prevoditi, a zapravo je esejistička, književna, filozofska i književnokritičarska gromada na ekvatoru 20. stoljeća. Priča Ludost dana, kako kaže Derrida, 'zatamnjuje sunce zasljepljujućim svjetlom'. Riječ je o ludilu gledanja onkraj vidljivog, onkraj samog gledanja.
 
Aleksandar Goldštejn bi mogao biti najveći suvremeni ruski književnik. To tvrdi drugi aktualni ruski velikan, Mihail Šiškin, koji još kaže da će se o našem dobu kroz 50 godina govoriti kao o dobu Aleksandra Goldštejna. Njegova dva romana (Помни о Фамагусте i Спокойные поля) toliko su jezično virtuozni i krcati erudicijom da sva ostala ruska suvremena književnost blijedi u usporedbi s njima. Spokojna polja koja je, bolujući od raka na plućima Goldštejn uspio dovršiti neposredno prije smrti, djelomično su fikcionalni memoari, djelomice kulturna kritika.
 
Joanna Walsh, između ostaloga urednica u izvrsnom e-časopisu 3am magazine, u 2015. je objavila čak tri knjige, sve zanimljive i iznimno zapažene. Ovdje predstavljamo integralnu verziju najotkačenije među njima Nabavi si muda: 9 i ½ bajki o seksu.
 
Velika pustara: staze je 500 stranica dug monolog, objavljen 1956. Riječ je o jednom od najvećih modernističkih romana, a João Guimaraes Rosa, njegov autor, uz Clarice Lispector, najveće je ime suvremene brazilske književnosti. Naravno da o tome nemate pojma jer to kod nas zna samo nekoliko ljudi s Filozofskog fakulteta. Brazilske pustare nešto su poput sjevernoameričkog Divljeg zapada, 'pustara je tamo gdje vlada jači i lukaviji. I sâm Bog, ako dođe, bolje da dođe naoružan!' Glavni lik romana je bandit i plaćeni ubojica (jagunço) Riobaldo, koji promišlja postojanje vraga i svoju ljubav prema prijatelju Diadorimu. Vlasnik je antologijske rečenice: „Ne znam gotovo ništa. Ali u mnogo toga sumnjam." Ako zavolite ovaj brazilski metafizički spaghetti western, na engleskome postoji stranica koju obvezno trebate posjetiti.
 
Od domaćih autora u ovoj Libri možete čitati uvijek posebnog Marija Brkljačića i njegove priče skupljene pod zajedničkim naslovom Oluja se strašna sprema čuješ li me što te nema. Brkljačić je i ovdje vjeran svojem poznatom jezgrovitom izrazu te prikazu radničke klase u različitim životnim momentima: trenucima odmora nakon posla, trenucima ljubavi i trenucima sreće na ribičiji. Sve je, dakako, začinjeno njegovom poznatom ironijom pa o ekonomskoj krizi protagonista ne možemo čitati, a da se povremeno ne nasmijemo.
 
Srđan Sandić donosi izvadak iz svog polu-biografskog hibridnog romana Bolest ljubavi u kojem ispituje stupanj samorazumljivosti određenih literarnih i svakodnevnih stereotipa i klišea.
 
(…)
 
Autori ilustracija u ovom broju su Željko Serdarević i Terezija Đonlić.
 
Časopis se može nabaviti u zagrebačkim knjižarama Planetopija, Superknjižara, Vuković&Runjić i Knjižara Dominović, a može se i naručiti putem Facebook stranice."
POVRATAK NA VRH STRANICE