Hunter S. Thompson
Čitava armija poklonika gonzo barda Huntera S. Thompsona ekstatično je dočekala vijest o novoj filmskoj adaptaciji ovog autora. Riječ je o jednom od posljednjih Thompsonovih djela koje je nastalo prije nego što si je odlučio skratiti muke suicidom, pod nazivom Prisoner of Denver. Ovaj je tekst Thompson objavio u Vanity Fairu u ljeto 2004. godine, a govori o nepravdi američkog pravnog sistema, odnosno onoga savezne države Colorado. U njemu Thompson piše o Lisl Auman, 21-godišnjakinji koja je optužena za ubojstvo iako se u trenutku zločina nalazila na stražnjem sjedalu policijskog automobila. Auman je osuđena na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja, a u zatvoru je započela korespondenciju s Thompsonom koji joj je zahvaljujući objavljenom tekstu, i uz veliku pomoć svojih poznatih drugova koji su pokrenuli kampanju za njezino oslobađanje, a među kojima su bili i Johnny Depp, Jack Nicholson, Benicio Del Toro i Woody Harrelson, omogućio preispitivanje nepravedne presude i njeno konačno poništavanje sljedeće godine. Thompson je tekst napisao u suradnji s jednim od autora Vanity Faira Markom Sealom koji je idolizirao Thompsona još od ranih 70-ih. "Kad me Thompson pozvao da mu pomognem u ovom slučaju nisam mogao vjerovati. Uskoro sam se našao u čudnom 'Hunter Thompson svijetu', okružen skinheadima, narkomanima i bjesnim murjacima." Inače, Thompson nije dočekao poništenje presude budući da je nedugo prije počinio samoubojstvo. Dakako, sad je u Hoolywoodu nastala prava jagma među glumcima za dobivanje uloge Huntera Thompsona, kojeg su do sad, svaki na svoj odličan način, portretirali Johnny Depp u Fear and Loathing in Las Vegas i Bill Murray u Where the Buffalo Roam.
***
Ostanimo još kod filmova i filmskih adaptacija. Hit autorica Victoria Hislop prije nekoliko je dana učinila posve nesvakidašnju stvar, kad je odlučila odbiti unosan holivudski ugovor koji joj je mogao donijeti nekoliko stotina tisuća dolara. Naime, Hislop je odbila ponude velikih holivudskih producentskih kuća za adaptaciju svoga hit debija Otok, romana koji govori o koloniji gubavaca smještenoj na Kreti, te prihvatila mnogo manje izdašnu ponudu grčke televizijske kuće. Tako će umjesto blockbustera s poznatim glumcima Otok dobiti svoju filmsku inačicu koja će se također isjeckati na više dijelova kako bi se napravila i TV-serija. U čitavoj priči, koja govori o Britanki koju istraživanje vlastita podrijetla dovodi na otok Spinalongu, trebalo bi sudjelovati više od tristo lokalnih glumaca. "Nisam bila nimalo sretna ponudama iz Hollywooda, i bojala sam se da će mi iskasapiti priču i likove. Mnogo mi je draže da ću imati nekakvog udjela u nastanku serije koju će raditi Grci koji su punim srcem prigrlili moj roman i koji su mi obećali da će ga vjerno slijediti", rekla je Hislopica, koja bi trebala imati i malenu ulogu u adaptaciji romana.
***
Hrvatskom Hiperionu Vladimiru Vidriću posljednji su mjeseci bili posebno uzbudljivi. Prvo je u rujnu 2009. proslavio stotu obljetnicu vlastite smrti, zatim mu je Tomo Horvatinčić financirao izlaženje nove, kritičke verzije njegove antologijske zbirke Pjesme, eda bi mu taj isti Horvatinčić nedugo zatim srušio rodnu kuću na Cvjetnom trgu. No, Vidrićevim aktivnostima tu nije kraj. Prije nekoliko je dana predstavljena audioknjiga spomenute zbirke Pjesme, a koju je uglazbio Arsen Dedić, dok svih 27 pjesama interpretira Miljenko Brlečić. Audioknjiga je predstavljena u Matici hrvatskoj u Zagrebu, a o Vidriću su govorili predsjednik Matice Igor Zidić i akademik Ante Stamać, dok je stihove uz pratnju Dedićeve glazbe recitirao Miljenko Brlečić. Igor Zidić rekao je da su Vidrićeve pjesme objavljene povodom 125. obljetnice pjesnikova rođenja. "Vidrićeve su pjesme djelo respektabilne vrijednosti, a pisao je i pjevao čudesnom lakoćom", rekao je Zidić i time nažalost samo ponovio ovo opće mjesto i veliku glupost povijesti hrvatske moderne poezije. Naime, mit o Vidrićevoj lakoći pisanja perpetuiran je još za njegova života, a treba priznati da se ni sam pjesnik nije previše borio protiv mita o vlastitoj genijalnosti. No, kasniji su autori i znalci poezije (od A.B. Šimića pa sve do Ive Frangeša), svjesni nužnosti izuzetno dugotrajnog i mukotrpnog rada kako bi se stvorila jedna pristojna lirska pjesma, srušili mit o Vidriću kojeg u trenutku kucne mandolina pa ovaj genijalno propjeva. Danas se zna da je Vidrić pažljivo i dugotrajno radio na svakoj svojoj riječi i svakom svome stihu, baš kako i treba, neoplatonističke mistifikacije na stranu.
