Jučer smo u Booksi imali priliku ugostiti Robertu Čupić, ekonomisticu zaposlenu u banci i Marka Kneževića, fotografa freelancera - dvoje svjetskih putnika koji svaki slobodan trenutak iskoriste za neko putovanje. Do danas su proputovali Egipat, Izrael, Kubu, Kinu, Maroko, Indiju, Iran i štošta još, a sljedeća im je destinacija, kažu, Peru.
U Nepal su otputovali gotovo slučajno nakon što su im propali neki drugi putni planovi, a kako su oboje radni ljudi, u Nepalu su proveli svega tjedan dana prije no što su otputovali u Indiju. S obzirom na količinu fotografija koju su nam jučer pokazali, dade se zaključiti da su tih tjedan dana dobro iskoristili.
Posjetili su glavni grad Nepala Kathmandu te kraljevske gradove Patan i Bhaktapur. Pokušali su trekkati u Nagarkotu, a na putu prema Indiji, posjetili su Pokhare, mjesto u podnožju Anapurne.
Pedesetak gostiju koji su došli poslušati njihovu priču, Roberta i Marko počastili su autentičnim nepalskim čajem, a egzotični ugođaj nadopunili su meditativnom glazbom.
Teško je pobrojati sve ljepote koje smo vidjeli i čuli pa smo vam za ovaj edukativni i zabavni izvještaj izdvojili par nepalskih kurioziteta.
U Nepalu, uz mnoštvo bogova, božica i božanstava, štuje se i jedna živuća boginja utjelovljena u liku djevojčice koja nosi ime Kumari Devi, a živi u Kumari Gharu, građevini pored Durbar Squarea u Kathmanduu. Štovanje Kumari Devi osobito je rasprostranjeno među Newarima u dolini Kathmandua. Tradicija štovanja nedotaknute curice, stara kao i religija sama, vezana je uz mit o nevinom izvoru božanske moći. Kumari Devi je cirkulirajuća titula, rezervirana za djevojčice u predpubertetskom razdoblju, koju gube čim dobiju prvu menstruaciju. A dok slove za hodajuće božice, Kumari Devi žive lagodnim životom, okružene poslugom koja ih nosa uokolo. Njihov lagodan život iznjedrio je drugu, prozaičniju legendu koja kaže da muževi bivših Kumari Devi umiru mladi, iscrpljeni njihovim stalnim, razmaženim zanovijetanjem.
Kremiranje na rijeci Bagmati
Nepalci, poput Indijaca svoje mrtve spaljuju na obali rijeke. Nepalski pandan Varanasiju je hinduistički hram Pashupatinath, najsvetije mjesto u Nepalu koje se nalazi na rijeci Bagmati. Ceremonija kojoj žene ne smiju prisustvovati ima čvrste zakonitosti koje se moraju poštovati. Pokojniku vatru u ustima mora zapaliti najstariji sin ako je pokojnik otac, a najmlađi sin pali tijelo ako mu je umrla majka. Ukoliko pokojnik nema sinova, vatru će zapaliti muž od kćeri ili svećenik. Noge se mrtvacu namoče u rijeku kako mu duša ne bi pobjegla kroz stopala i reinkarnirala se na nižem stupnju razvoja. Za razliku od naše crnine, boja žalovanja u Nepalu je bijela, a udovicama je najstrože zabranjeno nositi crvenu boju, simbol radosti.
Dijete na mostu iznad rijeke Seti
Roberta i Marko su u siromašnom Nepalu uspjeli vidjeti i viseći most, kojeg su posjetili na vlastito inzistiranje. Most se nalazi iznad rijeke Seti, koja svoju čudnu, bijelu boju ima zahvaliti vapnencu kojim obiluje. Iako most izgleda opasno, naši putopisci nas uvjeravaju da se djeca na njemu igraju bez nadzora.
Namasté
Nepalska djeca svojom su spontanošću i otvorenošću očarala Robertu i Marka, koji kažu da su 99% grickalica podijelili tim simpatičnim siromasima. Djevojčica sa slike drži ruke sklopljene u pozdrav namasté, univerzalnu gestu kojom se pozdravlja, iskazuje hvala itd. Nepalski školarci nose uniforme sasvim nalik onima na Zapadu, a mnogi govore i više stranih jezika. Djevojčice u Nepalu od malih nogu nose šminku, koja ih, vjeruje se, štiti od uroka.
Ulična moda
U siromašnom Nepalu na svakom koraku mogu se vidjeti Coca-Cola natpisi, a utjecaj zapada primjetan je i u uličnoj modi.
Not made in China
U Nepalu ljudi žive od obrađivanja zemlje i turizma. Razvijeni su tradicionalni obrti poput lončarstva, pa možete biti sigurni, tvrdi Marko, da doma nećete donijeti ništa na čemu piše Made in China.
Tipičan nepalski cityscape.
Tipičan nepalski landscape.
