Nedjelja
31.12.2006.

Hanif Kureishi i Roger Michell ponovno u zajedničkoj akciji

booksa



A+ A-

Hanif Kureishi, britanski pisac pakistanskog porijekla iza sebe ima pozamašan broj uradaka pretvorenih što u kazališne predstave, što u filmove. Počevši od Moje lijepe praonice (1985) o malom engleskom gay Pakistancu u Londonu 80-tih, a koju je režirao Stephen Frears dobivši nagradu njujorških filmskih kritičara za najbolji scenarij te nominaciju za Oscara, preko Bude iz predgrađa (1990) za koju je osvojio Whitbreadovu nagradu za najbolji prvijenac i koju je BBC pretvorio u seriju koju je pak uglazbio David Bowie, pa sve do Intime (1998) koja je izazvala ponešto kontroverzi zbog autobiografskih elemenata ostavljanja žene i dvojice sinova. Kureishijeva drama The Mother (2003) koju je u film pretvorio spomenuti Roger Michell podijelila je prvu nagradu u Cannesu. Od manje poznatih djela navest ćemo još scenarij za filmove Sammy i Rosie se ševe i London Kills Me (1991) kojeg je sam i režirao. Prema jednoj priči iz zbirke Love in a Blue Time (1997) napravljen je film My Son the Fanatic.

S takvim iskustvom iza sebe Kureishi se ponovno upustio u zajednički projekt s Rogerom Michellom nazvan Venus. Bez prethodnog književnog predloška Kureishi je radio na scenariju slušajući režiserske upute i spremno ih odbacujući. Rogeru to, očigledno, nije smetalo, jer je film usprkos svim frendovskim nesuglasicama uspješno završen. Koje će nagrade pobrati, vidjet ćemo na skorašnjim festivalima.  

Razgovor s drugom Kureishijem o nevoljama naše socijalističke domovine čitajte ovdje.


 

POVRATAK NA VRH STRANICE
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.