U sklopu projekta
Jezici i nacionalizmi, objavljena je
Deklaracija o zajedničkom jeziku. Deklaracija je donesena zbog "negativnih društvenih, kulturnih i ekonomskih posljedica političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji."
Deklaracija tvrdi da se u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji ne koriste četiri različita jezika, nego da je riječ o "zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi."
Pritom "činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama."
Ideja da je riječ o različitim jezicima, pak, "dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih 'prevođenja' u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti."
Potpisnici Deklaracije stoga pozivaju na ukidanje jezične segregacije i diskriminacije te jezičnu otvorenost za prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika.
Na
web stranici projekta moguće je pročitati i potpisati Deklaraciju te vidjeti listu dosadašnjih potpisnika.
