Sve su to blogerice okupljene oko novooformljenog kolaborativnog bloga A(j)fekt, koji je u svojim začecima trebao biti ženski kutak blogosfere, namijenjen autoricama kojima je dosadilo jednoobrazno pisanje o ljubavi, no ubrzo nakon osnivanje prerastao je samoga sebe, pa sada na toj adresi o ljubavi atipično pišu i muškarci.
Usprkos zastupljenosti obaju spolova, prošli smo tjedan u sklopu festivala Park-in-Zagreb predstavili tri prvospomenute blogerice u a(j)fektu - Luciju9, Zonu Z i Jane Doe, odnosno Svjetlanu Lugar, Sandru Obradović i Julijanu Adamović.
Zagrebačku aktivisticu Svjetlanu Lugar koja djeluje na blogu Lucija9, imali ste prilike upoznati u našoj rubrici Tko je tko na našem blogu? A ako vam je Sandra Obradović još uvijek nepoznata, uputite se na jedan od ova dva bloga – Smokescreen, gdje ova zagrebačka novinarka, pjesnikinja i blogerica s bjelovarskom adresom pod nickom Dove objavljuje svoje uradke ili na fotoblog Pulsar, gdje objavljuje svoje fotografske eksperimente. 
Posljednja, ali nikako i najmanje bitna u nizu, Julijana Adamović, socijalna pedagoginja koja se iz Zagreba preselila u Vukovar, autorica nedavno objavljene zbirke priča Kako su nas ukrali Ciganima te pokretačica A(j)fekta objasnila nam je o čemu se točno radi.
Kako je nastao A(j)fekt i što ta riječ zapravo znači?
A(j)fekt je nastao po uzoru na blogdekameron.blog.hr. Na inicijativu Nataše Babić (Virtuele) tu su se počele pisati priče o ljubavi. Budući da iz iskustva znam kako postoje i neki drugi osjećaji... Eto! To je A(j)fekt. Ono 'j' je ubačeno kako bi malo razbili monotoniju.
Tko su ljudi okupljeni oko A(j)fekta i ima li blog neku misiju i viziju tj. neke programske osnovice? Koje uvjete priča mora ispuniti da bi mogla biti objavljena na A(j)fektu??
A(j)fekt smo pokrenuli Pametni Zub i ja. Prvo smo htjeli samo najbolje blogere, a onda smo bili sretni kad su neki ljudi koji se uopće ne bave pisanjem kratkih priča poslali svoje prvijence. (Ja sam definitivno loša urednica: slaba sam na naturščike.) 'Sveta misija' je bila da se na jednom mjestu nađu dobre priče različitih autora. Drugih mudrosti, ideja i skrivenih namjera nije bilo. Popularnost koju smo stekli je, časna riječ, nezaslužena (hahahaha).
Jedna ste od rijetkih blogerica koja je u samo godinu dana bloganja došla do ukoričenja. Sudeći prema reakcijama čitateljstva, izgleda da su vaše kratke priče iznimno odjeknule među ženama. Možete li nam pokušati objasniti zašto pišete – je li to oblik (auto)psihoterapije, terapije na daljinu (za čitatelje), potreba da se iskažu stvari koje su previše neprimjerene da bi se o njima razglabalo uz kavu i kroasan ili..?
Zvuči li neozbiljno ako kažem da je od prve napisane priče pa do suradnje s nakladnikom prošlo oko 6 mjeseci? Još toliko je trebalo da se mašinerija pokrene (uredništvo, lektoriranje, pogovor, dizajn korica i, najdulje, samo tiskanje, kažu da ih je pomela epidemija gripe). ;)
Pisanje mi znači puno i malo, kako se uzme. Jednostavno, uhvatila me je huja i pisala sam kad god sam za to uhvatila vremena. Točnije, između dva zamaha kuhačom ili navečer, izmorena, kad bi mi potomstvo napokon otišlo na počinak. Ideje su dolazile, priče nastajale i ja sam se zbog toga osjećala prilično dobro.
Blog je tu, naravno, puno pomogao. Bio je poticaj da se svako toliko pojavi nova priča. No, postojala je i ona druga, ne baš lijepa strana blogiranja. Malo ovisnosti i previše osobnog upliva komentatora. Realno i virtualno su pomalo gubili jasne granice i ja sam se odlučila 'odmaknuti'. Trenutačno blog miruje, a ja više čitam nego pišem.
No, u arhivi imam nekih 40-ak priča koje su nastale poslije izbora za zbirku Kako su nas ukrali Ciganima, a i kostur za roman (hahaha, bolje rečeno imam ražanj, dok je zec još uvijek u šumi).
Pisanje je dijelom bilo samoterapija. U pričama, naravno, osim mene ima i čiste fikcije, ali to je ionako nebitno. Blog me je naučio da je nepotrebno vikati: "Ovo je istina, a ovo sam izmislila!"
Sve sam ja jer je izašlo iz moje glave.
Možete li čitateljima ukratko predstaviti svoju knjigu?
Kako su nas ukrali Ciganima zbirka je priča vrlo različitih tema, stilova i izričaja. No, uglavnom su pisane u prvom licu, gledane očima žene u krizi srednjih godina, ma što to bilo/značilo. Trokut i nezadovoljstvo brakom (prije svega emotivnom stranom braka) ipak je ono što se provlači kroz većinu priča. Ne znam imaju li žene o tome pričati uz kavu, ali svakako, trebalo je nešto kuraže staviti među korice uzimajući u obzir da sam ja, u prvom redu državna službenica, supruga i majka te da živim u gradiću u kojem 'svi sve znaju'. Izgleda da sam susjedstvu poremetila koncepciju. Ne mičem se iz ureda i kuće, a preljuba u pričama...
Nemam pojma, meni su neki ljudi, a osobito žene rekli da je knjiga dobra, da se čita u jednom dahu i da me 'mrze' zbog nepredvidivih i često nesretnih krajeva. No, suvišne patetike nema, u to sam sigurna. Ipak sam ja socijalni pedagog. ;) Kad dobijem koju recenziju ili stručnu kritiku, možda budem znala na čemu sam, vrijedi li moje pisanje i u književnom smislu ili ne. Za sada sam sasvim zadovoljna brojem i strukturom 'deklariranih' čitatelja i, naravno, brojem prodanih primjeraka knjige (a nešto smo i podijelili). Ono čime baš i nisam u potpunosti zadovoljna jest distribucija. Stoga, ovim putem lijepo umoljavam nekog velikog i ozbiljnog izdavača da obrati pozornost na mene mladu i perspektivnu!
Vratimo se opet na a(j)fektovce. Na predstavljanju u Purgeraju čuli smo da autorima u A(j)fektu nije teško smišljati riječi. Imate li možda neke a(j)fektne adute za natječaj časopisa Jezik? Ili barem neke zabavne kalkove?
Hahahaha. Sumrlj, jaglavost, sebestvenost, aprazirung... Sve su te riječi nastale u jednoj glavi. Pametni Zub je taj koji izbacuje nove riječi, a mi ih onda, prema vlastitom nahođenju, udahnemo riječima života. Ipak, sumrlj i aprazirung su u jednom krugu blogera riječi koje su postale žive.
Ja se još samo nadam da će Pametni Zub naći lijeka svom dugotrajnom aprazirungu i izaći iz anonimnosti jer je to bloger koji piše fantastične priče. Još će nacija o njemu čuti.
I za kraj, častimo vas trima pričama:
Svjetlana Lugar, 'Rosa'
Julijana Adamović, 'Grah sa zeljem i mirisom sumrlja'
Sandra Obradović, 'Mrak'
