BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Senki Marić nagrada Meša Selimović <p> Za roman "Kintsugi tijela"</p> <p> U Narodnom pozorištu Tuzla dodijeljena je nagrada ”Meša Selimović” za najbolji roman objavljen u 2018. na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Pobjednica je <strong>Senka Marić</strong> za roman <em><strong>Kintsugi tijela</strong></em>.</p> <p> Odluku o najboljem romanu donijeli su <strong>Mile Stojić</strong>, predsjednik žirija, te članovi žirija&nbsp;<strong>Faruk Šehić</strong>, <strong>Andrej Nikolaidis</strong>, <strong>Robert Perišić </strong>i Booksin kritičar&nbsp;<strong>Vladimir Arsenić.</strong></p> <p> U najuži izbor za nagradu&nbsp;ušao&nbsp;je i roman <em><strong>Terorist</strong></em> <strong>Emira Imamovića Pirketa</strong>.</p> <p> "Drago mi je prije svega da je žena dobila nagradu, jer su do sada samo dvije pobjednice bile prije mene i na samim izborima ih je bilo nedovoljno. Ne želim ovom prilikom kazati da je u pitanju urota ili nešto slično, ali ono što želim kazati jeste da mislim da je jako važno da se stvari prilično mijenjaju i da žene sve više pišu i to ne samo onako tipično kako se to misli da pišu poeziju već žene pišu i prozu i to jako dobro rade. Mislim da dolazi neko izuzetno uzbudljivo vrijeme po pitanju književnosti koje pišu žene", <a href="https://tuzlanski.ba/carsija/roman-kintsugi-tijela-autorice-senke-maric-osvojio-nagradu-mesa-selimovic-foto/">izjavila</a> je Senka Marić.</p> <p> Čestitamo Senki!</p> <p> Izvor: <a href="https://www.radiosarajevo.ba/metromahala/teme/senki-maric-nagrada-mesa-selimovic-za-najbolji-roman-objavljen-u-2018/350184">link</a>.</p> <p> Fotografija: <a href="https://www.facebook.com/BOOKSTANSarajevo/photos/a.1222506311281875/1227721677427005/?type=3&amp;theater">link</a>.</p> Booksa Booksa Fri, 13 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/senki-maric-nagrada-mesa-selimovic http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/senki-maric-nagrada-mesa-selimovic To je pitanje kulture?! <p> Još šest dana traju prijave za Kulturpunktovu novinarsku školicu.&nbsp;</p> <p> <br /> <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/je-pitanje-kulture"><strong>Kulturpunktova novinarska školica – Svijet umjetnosti</strong></a> besplatni je, jednosemestralni edukacijski program za mlade od 16 do 30 godina koji žele usvojiti temeljna znanja i vještine u poljima medijske produkcije, suvremenih umjetničkih praksi i nezavisne kulturne scene.</p> <p> Udruga Kurziv, nakladnik portala Kulturpunkt.hr, provodi Školicu od 2009. i u dosadašnjih deset ciklusa obrazovano je preko 120 polaznika. Ovaj jedinstveni edukacijski program organiziramo kako bismo pridonijeli raznolikosti medijskog uvida u područje suvremene kulture te motivirali mlade autore za produkciju novinarskih tema iz tog područja.</p> <p> Jedanaesti ciklus Školice počinje 2. listopada 2019. i traje do veljače 2020. godine. Program se održava u večernjim terminima ponedjeljkom i srijedom, a detaljan raspored i program polaznici će dobiti pri prvom susretu. Predavači i voditelji radionica istaknuti su kulturni radnici, medijski profesionalci i istraživači, a ovogodišnji program organiziran je u tri modula.</p> <p> Školica će obuhvatiti serije predavanja o medijima i medijskim politikama, predavanja o kulturnim politikama i nezavisnoj kulturnoj sceni, te predavanja o suvremenim vizualnim i izvedbenim umjetničkim praksama. Radionički segment obuhvatit će novinarsku produkciju u pisanom, audio i video formatu, prema interesima polaznika, te analizu vizualnih i izvedbenih umjetničkih radova. Treći i završni segment programa uključuje produkciju završnog rada, uz izravnu mentorsku podršku. Svi će završni radovi biti objavljeni na portalu Kulturpunkt.hr.</p> <p> Prijava za edukacijski program treba sadržavati ime i prezime, kratki životopis i kontakt podatke (mail adresu, broj mobitela) te motivacijsko pismo i kratki autorski osvrt na neku temu iz područja kulture. Prijave treba slati na adresu novinarska.skolica[at]gmail.com s naslovom "Prijava za Školicu", najkasnije do srijede, 18. rujna u 24 sata.</p> <p> Više informacija na <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/je-pitanje-kulture">linku</a>.</p> <p> Foto: <a href="https://www.pexels.com/@pixabay">izvor</a>.</p> Booksa Booksa Thu, 12 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/to-je-pitanje-kulture http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/to-je-pitanje-kulture Dobrodošao šamar svijetu <p> Čitajte Paula Beattyja!</p> <p> <br /> "Možda je teško povjerovati u to jer dolazi iz usta jednog crnca, ali nikad u životu nisam ništa ukrao. Nikad nisam varao na porezu ni na kartama. Nikad se nisam prošvercao u kino ni zadržao višak kusura koji mi je uzvratila blagajnica u dućanu… Nikad nisam provalio u kuću. Ni opljačkao dućan s alkoholnim pićima. Nikad se nisam ukrcao u pun autobus ili vagon podzemne i sjeo na sjedalo rezervirano za starije osobe, izvadio svoj divovski penis i izdrkao ga s izrazom lica koji je istodobno razvratan i snužden. Ali evo me ovdje, u prostranim dvoranama Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, dok mi je auto parkiran ilegalno i donekle ironično u Aveniji Ustava; ruke su mi prekrižene iza leđa i svezane lisičinama, prava na šutnju odavno sam se odrekao i sad sjedim u debelo tapeciranom stolcu koji, baš kao i ova zemlja, nije onoliko udoban koliko izgleda."</p> <p> Ovako počinje <em><strong>Prodana duša</strong></em> (Fraktura, 2018.) <strong>Paula Beattyja</strong>, koja ima jedno od najboljih otvaranja koje smo imali priliku čitati posljednjih godina.</p> <p> <strong>Paul Beatty</strong> (1962), američki pjesnik, romanopisac i profesor na Columbia University u New Yorku, rodio se i odrastao u Los Angelesu. Objavio je dvije knjige poezije - <em><strong>Big Bank Take Little Bank</strong></em> (1991) i <em><strong>Joker, Joker, Deuce</strong></em> (1994), a potom i četiri romana – <em><strong>The White Boy Shuffle</strong></em> (1996), <em><strong>Tuff </strong></em>(2000), <em><strong>Slumberland</strong></em> (2008)&nbsp; i <em><strong>Prodana duša</strong></em> (2015). Također, urednik je antologije afroameričkog humora – <em><strong>Hokum</strong></em> (2005).</p> <p> Ovih dana, točnije sutra, Beatty će gostovati na <a href="https://fsk.hr/program/zagreb-2019/cetvrtak-12-9/pisac-i-njegov-citatelj-paul-beatty"><strong>Festivalu svjetske književnosti</strong></a>&nbsp;u Zagrebu, gdje će predstaviti <em>Prodanu dušu</em>. Beatty nam dolazi kao dobitnik Bookera i National Book Critics Circle Award, što svakako nije mala stvar, naročito kada uzmemo u obzir činjenicu da je <em>Prodana duša</em> prvi američki roman koji je dobio Bookera od kada su u konkurenciji i američki romani.</p> <p> Što je pripovjedača zvanog Bombon dovelo na Vrhovni sud, spomenut u uvodnom citatu, doznajemo na sljedećih 300-tinjak stranica. Iako naoko vrlo staložen tip, Bombon nema dlake na jeziku, pa nema ni bojazni da ćemo možda biti uskraćeni i za najsitniji detalj. Što mu se to, dakle, nevoljnom stavlja na teret? Krupne stvari – optužen je za, ni manje ni više – pokušaj uvođenja ropstva i rasne segregacije u Dickensu, izmaštanom gradiću unutar LA-a (Beattyju je kao inspiracija za Dickens poslužio dio Comptona na čijim ulicama je kao dječak prvi put vidio crnca na konju).</p> <p> Odrastao je uz oca, voditelja Odjela za psihologiju na Riversideu, koji ga je školovao kod kuće i kojemu je služio kao zamorac u cijelom nizu blago rečeno bizarnih socioloških eksperimenata. Nakon što mu policija iz čista mira ustrijeli oca, Bombon se okreće uzgoju voća, povrća i životinja na svojoj urbanoj farmi. Po ulicama Dickensa jaše na konju i dijeli susjedima, prijateljima i djevojkama slasne dinje i ostale delicije, ali jednog lijepog dana – Dickensa više nema! Cijeli grad unutar LA-a jednostavno je izbrisan sa zemljopisne karte, pa starom Hominyju Jenkinsu, posljednjem živom članu Malih vragolana (kratkih filmova snimanih između dvadesetih i četrdesetih godina dvadesetog stoljeća), obožavatelji više ne dolaze na kućni prag. Ne mogu, jer nema više ni putokaza – Dickens je odsječen od svijeta.</p> <p> Nakon što nesretnom Hominyju u posljednji tren skine omču koju si je sam stavio – oko vrata, ovaj mu se stavlja u službu kao rob. Bombon nema izbora i nevoljko se prihvaća svoje robovlasničke uloge. Uz to si stavlja u zadatak vraćanje Dickensa na mape: iscrtat će granice okruga, postaviti putokaze na pravim mjestima, a kada kao rođendanski dar za Hominyja u gradski autobus kojim upravlja njegova bivša (i sadašnja) djevojka, postavi natpise da prednost kod sjedenja imaju trudnice, invalidi i bijelci – u Dickensu dolazi do nečuvenog obrata. Putnici u autobusu, pa čak i pripadnici okrutnih bandi, najednom su pristojni i pridržavaju se uputa.<br /> Bombonovo uvođenje rasne segregacije pokazuje rezultate, pa se on odmah baca i na obrazovni sustav – i opet s uspjehom!</p> <p> <em>Prodana duša</em> Paula Beattyja najčešće se i u najkraćim crtama opisuje kao satira ili urnebesna satira o rasi i rasizmu u Americi, ali kako i sam autor u jednom razgovoru podsjeća – ima tu i bolnih, teških stvari. U današnjoj Americi, ali i Europi, na očigled svih nas vraćaju se duhovi nekih ružnih i opakih vremena, duhovi za koje smo naivno mislili da se nikada više neće vratiti. A zapravo je pitanje jesu li ikada i otišli ili su samo drijemali u prikrajku čekajući povoljnije uvjete?</p> <p> Danas se izbori dobivaju na lažima i neskrivenim govorima mržnje i poticanju nesnošljivosti prema svemu što je drugačije. I kako kaže koautor knjige <em><strong>Njemački život</strong></em>, <strong>Thore D. Hansen</strong> – demokracija se polako urušava pred našim očima i samo je pitanje hoćemo li mirno pustiti da se taj proces nastavi ili ćemo nešto učiniti. U tom pogledu, <em>Prodana duša</em> je dobrodošla šamarčina i današnjoj Americi i današnjoj Europi i svima koji se ponašamo kao da je sve normalno.</p> <p> Razgovarajući o <em><strong>Prodanoj duši</strong></em>, <strong>Beatty</strong> je spomenuo i to kako je odrastajući u Kaliforniji naučio na ta stalna lagana podrhtavanja tla koja te na uvrnut način mogu uznemiriti više nego veliki zemljotres. Mala podrhtavanja pojačavaju. To je pouzdan signal da dolazi veliki, razarajući potres.</p> <p> Pametnom dosta. Čitajte Beattyja i dođite ga poslušati na FSK-u!&nbsp;</p> <p> F.B., 11. rujna 2019., Zagreb</p> <p> &nbsp;</p> <p> Foto: <a href="https://pixabay.com/users/succo-96729/">izvor</a>.</p> F. B. Wed, 11 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/dobrodosao-samar-svijetu http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/dobrodosao-samar-svijetu Pjesnička 'Jenga' <p> 'Etika kruha i konja', pjesnička zbirka Marije Dejanović, zanimljiv je i zaokružen pjesnički iskaz.</p> <p> Posljednjih nekoliko godina domaću pjesničku proizvodnju obilježilo je tematsko-motivsko prisustvo prirode. Tri stilski različita a u tom pogledu reprezentativna rukopisa su <strong><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/poljska-scena-neposrednog-susreta-1422870952"><em>Projekt Poljska</em></a> Ivana Šamije</strong> (Meandarmedia, 2014.), <strong><em><a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/alen-brlek-pratisina">Pratišina</a>&nbsp;</em>Alena Brleka </strong>(Kontrast izdavaštvo, 2017.) i <strong><em>Etika kruha i konja</em> Marije Dejanović</strong> (SKUD Ivan Goran Kovačić, 2018.). Dok je u <em>Projektu</em> priroda važan "kronotop", a u <em>Pratišini</em> i logos, u <em>Etici</em> je ona mitološki prostor, uglavnom seoskih obrisa.&nbsp;</p> <p> Marijina debitantska zbirka, nagrađena <strong>Goranom za mlade pjesnike</strong> 2018. godine, rotira mitologeme poput vrba, kruha i kugli, a najviše ipak zuba i konja.</p> <p> Prema bilješci na kraju knjige, autorica je poeziju i književnu kritiku objavljivala i ranije u tiskanim i elektroničkim časopisima. Osim<em> Gorana</em>, dobitnica je karlovačke književne nagrade <strong>Zdravko Pucak</strong> za rukopis <em><strong>Središnji god</strong></em> (Matica hrvatska Karlovac, 2018.) koji, iako drukčije "putanje" od <em>Etike</em>, odražava slične motive i stilske figure. Također, Dejanović – na tragu onoga što je poznato kao <em>performance poetry</em> – uz pratnju kantautorice <strong>Sare Renar</strong> izvodi <a href="https://sararenar.bandcamp.com/album/u-privremenom-smje-taju-kod-ljudi">dijelove</a> <em>Etike</em> (pjesme se fragmentiraju, "prespajaju" i međusobno kombiniraju, a zatim izvode uz pratnju instrumenata).</p> <p> Kompozicijski okvir aktualne zbirke mogao bi se postaviti ovako: pedesetak pjesama raspoređenih u pet ciklusa – <em>Naukovanje kod čarobnice</em>, <em>Frule od sijena</em>, <em>U privremenom smještaju kod ljudi</em>, <em>Sunce u obliku konja</em> i <em>Moji sinovi konji</em> – uz dodatak <em>Plamička</em>, ciklusa koji bi zbog njegove referencijalne naravi, tumačiteljske funkcije unutar zbirke (podijeljen je u tri grupe u kojima su objašnjeni neki česti motivi – zub, zob, kruh, stol itd.) trebalo prije nazvati omanjim rječnikom, svojevrsnim čarobnjačkim glosarom.</p> <p> Iako se u <em>Etici</em> ne može govoriti o strogoj korespondenciji između ciklusa, koncept je izveden utvrđivanjem i povezivanjem "aktera" – djevojčice, čarobnice i sinova konja, zatim izmjenom njihovih perspektiva, a ponajviše motivima i podtekstom zbirke. Prvi ciklus, primjerice, može se označiti kao lirski grimorij, priručnik o čarobnjaštvu koji, profilirajući lik čarobnice, uvodi okultistički i feministički, emancipacijski aspekt zbirke:</p> <p> "Njezin je pogled nož zaboden u kruh. / Zatvorila je oči da se ne otruse / posivjele uspomene / sa njezinih zjenica. / Stavila sam joj dva zlatnika na vjeđe / i rekla: spavaj, sigurno si umorna. // Jučer je ujutro okrhnula zub. / Spremila je krunu u kutiju i okopnila. / Godinama sam vjerovala da je ona šumska/ da su njezini zubi klanci za lješnjake i orah // i možda su doista bili. / Od dana kad se izgubila viđam/ kako na svakom od stolova stoji kruh/ i u njemu nož. // U našoj je sobi previše kuća. / U svakoj je kući stol. / Na svakom stolu tri krezube vještice / grizu šiljasti kut." (<em>Tri krezube vještice</em>, str. 15.)</p> <p> Slično tome – kao niz fantastično-realističnih epizoda – izgrađen je ostatak zbirke, s time da narativnu matricu pjesme često "zasijeca" refleksivni moment prerađen u visoko stilizirani, gdjegdje i proročanski iskaz: "Pokraj sjecišta četiri sela / pojavio se hrđavi bunar. // (...) Ako iz njega zažubori voda, / žene će se pretvoriti u bijele ptice/ i odnijeti nas na nebo." (str. 31.)</p> <p> Na razini pjesme, dakle, riječ je o situaciji/zametku situacije u određenom (seoskom, rjeđe gradskom) ambijentu koja motivima i uvidima doprinosi većem iskazu – o društvenim vrijednostima, ostracizmu, krhkosti (ženskog) identiteta. Ili, u širem smislu, o polisemičnosti jezika, njegovom subverzivnom potencijalu i sl.</p> <p> A propos cjeline, riječ je o donekle mozaičnoj strukturi, ciklusima koje, iako su povezani nekim naratološkim elementima (likovi, prostor), ne "uvezuje" narativni modus. Neke situacije (okrhnuće čarobničinog zuba, smrt kokoši, raspad sela itd.) u pjesmama se, doduše, ponavljaju, ali je iz gornjeg rakursa uputnije govoriti o onome što sam maločas nazvala "većim iskazom", a što se može označiti i kao neobični imaginarij ili kao katalog iščašenih motiva. Na tom tragu, čini mi se kako tekst uvriježenu simboliku motiva djelomično usvaja, a djelomično varira i podriva.</p> <p> Za razliku od nekih motiva koji tradicionalno i u tekstu evociraju čarobnjački pa i vještičji zanat (vrba, pun mjesec, nož, stol, zubljonoša i sl.), od nekih drugih dala bi se razviti značenjska mreža. Primjerice, kruh čija se simbolička vrijednost uglavnom uspostavlja u trokutu bog-život-čovjek, u <em>Etici</em> poprima i drukčije konotacije. U prvom slučaju, kruh je ili znak smrti ili aluzija na "urokljivo oko", vještičju, žensku moć ("Njezin je pogled nož zaboden u kruh", str. 15.); u drugom slučaju, on je možebitna poveznica s Lammasom, poganskim festivalom žetve i metafora za povijesnu poziciju i borbu žena ("Kruh ti se skamenio poput čovjeka. / Jesi li ga sama načinila?" str. 25.); u trećem slučaju on je dio polariteta crno-bijelo/zlo-dobro, dok je njegovo odsustvo signal smrti i društvene degeneracije ("Jedna je kuća crna: nestane kruh. / Druga je kuća bijela: nastane olovo. // (...) Tvorovi su pojeli mlinara. // Ljudi iz sela počeli su rastavljati zidove kuća / i nositi daske natrag u šumu" str. 34.)</p> <p> Nalik tome, motiv kugle – koji u kulturi pripada sferi transcendentalnog i duhovnog – u zbirci se, na liniji okultnog, može tumačiti kao medij kristalne kugle, ali i puno šire, kao providnost, osveta ili neka vrsta društvene stigme ("Kugle te neće zapaliti. / Samo će te naći na raskrižju", str. 33.) Slične rezonancije i seta značenja u<em> Etici</em> je motiv bunara – hrđav i vatren, spremište onih kugli.&nbsp;</p> <p> Ipak, jedan od najčešćih i, što se mene tiče, najintrigantnijih motiva je zub, uglavnom prisutan u naturalističkom ruhu (okrušen, gnojan, šupalj). Suprotno običajima vađenja zuba u nekih plemena, u mitologiji <em>Etike</em> takav zub simbol je načetog čovjeka. Čarobničin okrhnuti zub "pojačan" još nekim motivima – usta s mirazom, crnih plombi, zuba-klanaca i sl. – tako produbljuje problem statusa žene, tradicionalno povezanog s pitanjem mladosti odnosno vanjštine. Kao kontrast liku čarobnice može se navesti djevojčica-konj koja reflektira svoju izmještenost pa se u tekst(u) postavlja nizom zvučnih iskaza (npr. "Neće me nikad uspjeti odvesti psihijatru, / ja sam čarobni konj iz provincije / i ne podliježem ljudskom kodeksu / razumnog ponašanja", str. 43.)</p> <p> Inače, jedino motiv konja u ciklusu <em>Plamičak</em> ostaje bez "definicije" budući da se o konjima "ništa ne može reći" (str. 85.) Ako se ta tvrdnja uzme kao potvrda motivske "fluidnosti" koju sam ranije dokumentirala, može se ustvrditi i kako su "protagonisti" u <em>Etici</em> predstavnici bilo koje, pojednostavljeno rečeno, ranjive skupine, kako čarobnjaštvo stoji za bilo kakvu subverzivnu djelatnost; kako je ono, štoviše, moć i praksa jezika da umnožava i "skriva" referente, uporno svraćajući pozornost na sebe.</p> <p> Na stilskom planu, pjesme su sređene: bez viškova, usvojene interpunkcije, čestog opkoračenja, a i iznijansirane atmosfere čiji najmračniji trenuci u mom slučaju evociraju ambijent horora <em><strong>The Witch </strong></em><strong>Roberta Eggersa</strong> iz 2015. godine ili neke momente albuma<em><strong> The Seer</strong></em> (2012.) američkog rock benda <strong>Swans</strong>.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" scrolling="no" src="https://www.youtube.com/embed/iQXmlf3Sefg" width="600"></iframe></p> <p> Naposljetku, <em><strong>Etika kruha i konja</strong></em> podsjeća me na konstrukciju u društvenoj igri <em>Jenga</em> – složena, pažljivo položenih dijelova koji svoju funkciju ostvaruju na razini cjeline. U toj cjelini može se "aktivno" uživati – razlažući njene elemente, dekodirajući izraz, razmatrajući moguće kontekste. Uživanje u pjesmama zasebno, s druge strane, može biti otežano – zbog nepoznavanja "protagonista", nedostupnosti konteksta i nekih mjesta kojima se smisao uspostavlja tek u kontaktu s drugim mjestima zbirke. Odnosno, <em>Etika</em> je zanimljivija kao gustiš kulisa, motiva i značenjskih mogućnosti; iz tog kuta čitanja ona ostvaruje svoj maksimum.</p> <p> <br /> Foto: <a href="http://www.peakpx.com/604140/crystal-balls">izvor</a>.</p> Lucija Butković Tue, 10 Sep 2019 10:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/kritike/pjesnicka-jenga http://booksa.hr/kolumne/kritike/pjesnicka-jenga Početak novog romana Elene Ferrante <p> Uskoro izlazi nova knjiga omiljene autorice, a objavljen je i uvodni ulomak.</p> <p> Ovih dana objavljeno je da će nova knjiga&nbsp;<strong>Elene Ferrante</strong>, spisateljice koja ne zatijeva puno predstavljanja, izaći u Italiji 7. studenoga, a ni englesko izdanje nećemo dugo čekati. Dobra vijest dolazi od njenog izdavača <strong><a href="https://www.edizionieo.it/">Edizioni e/o</a></strong>.</p> <p> Još uvijek nema podataka o naslovu, ali je izdavač objavio <a href="https://twitter.com/EuropaEditions/status/1171098632042536965">kratki u</a><a href="http://twitter.com/EuropaEditions/status/1171098632042536965">lomak</a> u kojem se kao mjesto radnje spominje Napulj, kao i u njezinim prethodnim djelima.</p> <p> Ulomak, u prijevodu <strong>Ann Goldstein</strong>, objavljen je na <a href="https://twitter.com/EuropaEditions/status/1171098632042536965">Twitteru</a>, a prenosimo ga u cijelosti:</p> <p> "Two years before leaving home my father said to my mother that I was very ugly. The sentence was uttered under his breath, in the apartment that my parents, newly married, had bought in Rione Alto, at the top of Via San Giacomo dei Capri. Everything—the spaces of Naples, the blue light of a very cold February, those words—remained fixed. But I slipped away, and am still slipping away, within these lines that are intended to give me a story yet in fact are nothing, nothing of mine, nothing that has really begun or really been brought to completion: only a tangled knot, and nobody, not even she who at this moment is writing, knows if it contains the right thread for a story or is merely a snarled confusion of suffering, without redemption."</p> <p> Ili u prijevodu na hrvatski, koji zahvaljujemo <strong>Sari Tomac</strong>:</p> <p> "Dvije godine prije nego je napustio dom, otac je rekao majci da sam veoma ružna. Rečenicu je izgovorio ispod glasa, u stanu koji su moji roditelji, tek vjenčani, kupili u četvrti Rione Alto, na vrhu ulice Via San Giacomo dei Capri. Sve je to – prostori Napulja, plava svijetlost veoma hladne veljače, te riječi – ostalo urezano. Ali ja sam izmaknula, I još uvijek izmičem, unutar ovih redaka koji mi trebaju dati priču, a ipak nisu zapravo ništa, ništa moje, ništa što je zaista počelo ili zaista privedeno kraju: samo zamršen čvor, i nitko, čak ni ona koja u ovom trenu piše, ne zna sadrži li dobru nit za priču ili je tek smetena zbrka patnje, bez iskupljenja."</p> <p> Jedva čekamo!</p> <p> Izvor fotografije: <a href="https://shop.skolskaknjiga.hr/genijalna-prijateljica.html">link</a>.</p> Booksa Booksa Tue, 10 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pocetak-novog-romana-elene-ferrante http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pocetak-novog-romana-elene-ferrante Finalisti Galovića <p> Odabrano je 10 finalista i finalistica za nagradu Fran Galović.</p> <p> Odabrano je 10 naslova od pristiglih 46 za Nagradu Fran Galović za ovu godinu. Sva ova pjesnička i prozna djela na različite načine problematiziraju pitanje zavičaja i/ili identiteta.</p> <p> Abecednim redom, radi se o:</p> <p> <strong>Julijani Adamović</strong> za roman <em><strong><a href="http://klub.booksa.hr/knjige/proza/divlje-guske">Divlje guske</a>,</strong></em>&nbsp;o kojem je <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/podvojenost-teksta">pisala</a> <strong>Nađa Bobičić</strong>.<br /> <strong>Ratku Cvetniću</strong>&nbsp;za roman <em><strong>Blato u dvorištu</strong></em>;<br /> <strong>Damiru Karakašu</strong> za roman <em><strong><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiga-o-jobu">Proslav</a><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiga-o-jobu">a</a></strong></em>, o kojem je <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiga-o-jobu">pisao</a> <strong>Ivan Tomašić</strong>;<br /> <strong>Nebojši Lujanoviću</strong>&nbsp;za roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/juzina"><em><strong>Južina</strong></em></a>;<br /> <strong>Zoranu Malkoču</strong> za zbirku <a href="http://klub.booksa.hr/knjige/proza/umro-supermen"><em><strong>Umro supermen</strong></em></a>&nbsp;o kojem je <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/humorno-o-umiranju1">pisao</a> <strong>Vladimir Arsenić</strong>;<br /> <strong>Borivoju Radakoviću</strong>&nbsp;za roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/hocemo-li-sutra-u-kino"><em><strong>Hoćemo li sutra u kino</strong></em></a>;<br /> <strong>Marini Šur Puhlovski</strong> za zbirku <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/treci-zivot-druge-violine"><em><strong>Treći život druge violine</strong></em></a>;<br /> <strong>Nadi Topić</strong>&nbsp;za&nbsp; zbirku pjesma&nbsp;<em><strong>Otac</strong></em>;<br /> <strong>Goranu Tribusonu</strong>&nbsp;za roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/otac-od-bronce"><em><strong>Otac od bronce</strong></em></a>;<br /> <strong>Zoranu Žmiriću&nbsp;</strong>za roman <a href="http://klub.booksa.hr/knjige/proza/pacijent-iz-sobe-19"><em><strong>Pacijent iz sobe 19</strong></em></a>&nbsp;o kojem je <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/demoni-proslosti-i-sadasnjosti">pisala</a> <strong>Luca Kozina</strong>.</p> <p> U odabiru pobjednika prosudbenom povjerenstvu za dodjelu nagrade, kao i prošlih nekoliko godina, pomoći&nbsp; će čitatelji glasovanjem za pobjednika u knjižnicama u Koprivnici, Križevcima, Đurđevcu, Ludbregu i Virju te u Sveučilišnoj knjižnici Sveučilišta Sjever.</p> <p> Ovogodišnja je novost da čitatelji mogu glasovati i preko interneta, na <a href="https://bit.ly/2lWlz9h">poveznici</a>.</p> <p> Javno glasovanje traje od 9. rujna do 11. listopada.&nbsp;</p> <p> Više informacija na <a href="http://galoviceva-jesen.eu/finalisti-nagrade-fran-galovic">linku</a>.</p> Booksa Booksa Mon, 09 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finalisti-galovica http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finalisti-galovica Proustova dvorana propuha <p> U specijalnom subotnjem rođendanskom izdanju donosimo jezivu pripovijest o prizivanju znamenita duha! Dušice, sretan rođendan!</p> <p> Nova Nadstojnica koju zovemo <strong>Merida Odvažna</strong>, baš jučer je iza lažnog zida otkrila <em>Proustovu dvoranu propuha</em>. Pozvala je odmah ljudstvo i upitala o čemu se ovdje radi, kakva je to tajanstvena prostorija usred Bookse i zašto joj nitko nije niti natuknuo o postojanju iste.</p> <p> „Ne srdite se, milostiva, ali o nekim stvarima je najbolje ne znati…"</p> <p> Merida nestrpljivo prekide <strong>Anči</strong>: „Ma što to govorite, kao Nadstojnica ovog književnog kluba nadležna sam za svaki djelić virtualne, zbiljske, onkrajstvarnosne i svake druge golim okom vidljive ili nevidljive Bookse. Ne ispripovijedate li mi o čemu se ovdje radi, kunem se - netko će od vas biti premješten u Nižnji Novgorod!"</p> <p> Na sam spomen Nižnjeg Novgoroda sve prisutne prođe zimica nelagode.</p> <p> „Kašlj, kašlj…", zakašlja se <strong>dr. Slonek</strong>, „ako dopustite, molit ću fino, istina je živa – najbolje je odmah zatvoriti <em>Proustovu dvoranu propuha</em>. Sve drugo bilo bi krajnje neinteligentno i vrlo opasno."</p> <p> „Proustova… što?"</p> <p> „<em>Proustova dvorana propuha</em>, molit ću, grozno nešto", ubaci se redar <strong>Damjan</strong>.</p> <p> Nadstojnica srdito raspali nadstojničkim štapom po stolu: „Kokodačete poput prestravljenih kokoški! Ta ondje je obična soba, pođimo unutra, brzo!"</p> <p> „Ne, čekajte", zavapi dr. Slonek, „ispripovijedat ćemo sve, pa ako i poslije toga budete željeli ući – tako ćemo i učiniti. Ali prije svega počujte."</p> <p> Nadstojnica nevoljko pristane: „No, dobro, kad ste već takve kokoške, da čujem."</p> <p> &nbsp;</p> <p align="center"> ***</p> <p> Bilo je to davno, davno, prije mnogo godina. Možda 2010. ili čak 2009., zimi bi znala pasti još poneka snježna pahulja, a na čelu nogoloptačke izabrane vrste stolovaše <strong>Slaven Bilić</strong>. Booksa je živjela svoje zlatno doba, iz kvartala u kvartal bilježili smo veliki profit i živjeli u obilju. A bijasmo i mladi, znate kako je, u trenucima dokolice i obijesti počinismo mnoge huncutarije.</p> <p> Jednog kasnog jesenjeg popodneva sjedili smo na klupicama i pili pjenušac, kadli se od Sljemena najednom spusti golem, tmast megaoblak i prekri cijeli grad. Nebo se toliko namrčilo kao da će iz njega svaki čas početi padati fanovi skupine <em>Sisters of Mercy</em>. Sklonismo se hitro u office. <strong>Mika</strong> je poslom otišla u Seoul, pa odlučismo malo proroštati po njezinom uredu. <strong>Dunja Draguljče</strong> i Anči igrahu lovice i u jednom trenutku Draguljče se zabije u onaj zid ondje. Pomislismo – gotova je! Ležaše dolje, a dredloksi joj se beživotno rasuše po podu. I tek što je mirišljavom solju prizvasmo svijesti taj stari zid zaškripa i zacijuče te domalo otkri prostoriju koju prije toga ne vidjesmo. &nbsp;</p> <p> Što li je, k jarcu, ovo!? Prostorija je izgledala kao nečija primaća soba iz vremena prije Prvog svjetskog rata. Dunja kojoj sve koze još ne bijahu na broju predloži da utučemo vrijeme prizivajući duhove. Teško žabu nagovorit u vodu – posjedasmo oko pisaćeg stola i upalismo svijeću. Koga prizvati? Ma nekog drevnog literata, nego što!</p> <p> „O, dusi drevnih literata, to sam ja – Dunja Draguljče, a ovo su moji sudruzi iz Bookse. Neka se koji od vas javi, pa da ljudski popričamo. Oooo, dusi, ne znali vas jadi…"</p> <p> U taj tren udari jak propuh, pa onda još jedan i još jedan za njim. Domalo osam snažnih propuha stade hujati sobom, a vrata se zalupiše uz gromovit tresak. Glava otežalih od šampanjskih mjehurića još ne dođosmo sebi od prvotna šoka kadli se začu unjkav, snebivljiv, gospodski glas.</p> <p> „<em>Mon Dieu</em>, tko ste svati neznani, zašto me inkomodirate, molit ćuuuuu?"</p> <p> U čvorištu onih osam propuha, na sred primaće sobe, ukaza se željezni krevet i u njem – do brade pokriven poplunom, ležaše nitko drugi do – <strong>Marcel Proust</strong>.</p> <p> „O, duše, to sam ja – Dunja Draguljče, ovo su moji sudruzi iz Bookse, a ti si duh Marcela znamenitog Prousta!?"</p> <p> „Ouauuuh, da, Marcel mi je ime, molim, ali brzo zatvorite prozore i vrata, ta ubit će me ova promaja. Neeeeema ništa opasnije za čovjeka no izložiti se pogubnoj sili prouupuhaaaaa!"</p> <p> „O, duše Marcela Prousta, tomu nije tako, znanost je dokazala da se od propuha ne mre, a btw., prozori i vrata su zatvoreni."</p> <p> „Mouuh? Kako, molit ću, zatvorena? Odakle onda ovoliki proooupusi? Djevo namreškane il' spaljene kose, ta pustite znanost, prouuupusi su strašna i opaka pojava, svi ćemo navući houuunjavicu. A la! Kad ste već tu – imate možda sto kuna, ili tristo, vratit ću vam uz razumne kamate. Zaokružite na tisuću, molim, vraćam do Badnjaka, ako ne i prije. Amo pero, sastavit ćemo namah ugovor o pouuuzajmici."</p> <p> „O, duše Marcela Prousta, možeš li se pridići iz kreveta, šetnja bi ti godila, zar ne?"</p> <p> „<em>No way, Jose</em>! Šetnja je mojem zdravlju smetnja, ouuustajem u krevetu. Imam posla, toliko pouusla na grbači, djevo. Znate, ako me ne ubije propuh, ovaj grozomorni rooukopis zasigurno hoće. Što je s tom pozajmicom, zar ne možete skupiti tričavih 1500 kuna, ili barem 1600?"</p> <p> „O, duše Marcela Prousta, zar niste maločas spominjali 1000, a prije toga 300?"</p> <p> „Neee, učinilo vam se, od ovog nesretnog prouuupuha. Usput rečeno, koji naslov vam se čini bolji: <em>'Popodne vremešna pauna'</em> ili <em>'U potrazi za izgubljenim vremenom'</em>? Iskreno, molim."</p> <p> „Ovaj drugi, ovaj drugi!"</p> <p> „Mhm… zar tako? Meni je baš ovo s paunom masu bolje, misliš – aha, to je šik – nešto o paunu, a nije, hehehe. Recite, zar vam u lisnicama spavaju zvečarke, što je s tom vražjom pozajmicom!? Zar je problem? Ali dobro, neka bude 2700 kuna, sve ispod toga bila bi čista uvreda, onda?"</p> <p> Skucali smo stanovitu svotu, ali iznos posve nedovoljan i duh Marcela Prousta bijaše neskriveno razočaran.</p> <p> „Jako ste me razočarali, slavnog li društva s propuhom u džepovlju, tjah, no dobro, što je tu je. Ako želite popraviti situooouaciju, skuhajte nam svima čaj, eno gore u kredencu mora biti još par vrećica. Za to vrijeme učinit ću vam čast i pročitati ovo što dosad napisah, ali ne sudite strogo, to je tek treća ruka – sasvim nebrušen materijal, molit ću."</p> <p> I tu počeše naše istinske patnje. Duh Marcela Prousta natenane nam je čitao, katkad zastajkivao i odmah nešto križao, pa dopisivao na marginama, te opet čitao i čitao. Trajalo je to satima, točnije puna dva dana i tri noći. Tek kada se umorio i zaspao, kriomice se izvukosmo i dadosmo zazidati <em>Proustovu dvoranu propuha</em>.</p> <p> „Želite li još uvijek kročiti onamo, Merido Odvažna?"</p> <p> Nadstojnica je namršteno razmišljala, skupila kosu u punđu i rekla: „Najbolje će biti da ne ulazimo. Ubit će nas propuh načisto."</p> <p> &nbsp;</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/130765784@N06/" target="_blank">Le Salon de la Mappemonde</a></p> <p> F.B., 7. rujna 2019., Zagreb</p> <p> &nbsp;</p> F. B. Sat, 07 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/proustova-dvorana-propuha http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/proustova-dvorana-propuha Finale Bookera <p> Objavljena su imena 6 finalistica i finalista nagrade Booker.</p> <p> Nakon što je krajem srpnja objavljen <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/siri-izbor-za-nagradu-booker-2019">širi izbor za nagradu Booker</a>, 13 autorica i autora&nbsp;koji pišu na engleskom, a knjige su im objavljene u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Irskoj, sada znamo i kojih je šestero ušlo u finale.&nbsp;</p> <p> Imenom i djelom radi se o:</p> <p> <strong>Margaret Atwood</strong>&nbsp;za roman <em><strong>The Testaments</strong></em> (izdavač Chatto &amp; Windus / Penguin Random House);</p> <p> <strong>Lucy Ellmann</strong>&nbsp;s romanom <em><strong>Ducks, Newburyport</strong></em> (Galley Beggar Press);</p> <p> <strong>Bernardine Evaristo </strong>za&nbsp;roman <em><strong>Girl, Woman, Other</strong></em>&nbsp;(Hamish Hamilton / Penguin Random House);</p> <p> <strong>Chigozie Obioma </strong>za&nbsp;roman <em><strong>Orkestar manjina</strong></em> (Little Brown / Hachette), koji je na hrvatskom objavila Hena com;</p> <p> <strong>Salman Rushdie</strong> (UK/Indija) s romanom <em><strong>Quichotte</strong></em> (Jonathan Cape);</p> <p> <strong>Elif Shafak</strong>, za roman<em><strong>&nbsp;10 Minutes 38 Seconds in This Strange World</strong></em>,<em>&nbsp; </em>napomenimo i da u Hrvatskoj postoje prijevodi njenih romana<em>&nbsp;Tri Evine kćeri</em>, <em>Majstor i ja</em> i <em>Četrdeset pravila ljubavi</em>,&nbsp; koje je također izdala Hena com.</p> <p> "Zajedničko svim ovim knjigama jest naše divljenje prema njihovim nevjerojatnim ambicijama. Tu je obilje humora, političke i kulturne angažiranosti, stilske hrabrosti i iznimne ljepote jezika. Kao i svaka izvrsna književnost, i ove knjige pune života i dubokog slavlja čovječnosti. Imamo izbor od šest izvrsnih knjiga od kojih bismo za svaku mogli objasniti zašto zaslužuje pobjediti, ali želim im svima nazdraviti kao pobjednicima. Tko god pročita svih šest ovih knjiga, bit će obogaćen i oduševljen, osupnut snagom priče i ohrabren onime što književnost može učiniti za oslobođenje naše mašte", izjavio je Peter Florence, predsjednik žirija.</p> <p> Svečano proglašenje pobjednika/ce Nagrade Booker održat će se 14. listopada na svečanosti u Londonu. Dobitnik osvaja 50.000 funti, a pobjedu, pokazalo se do sada, prati ogroman publicitet i porast prodaje.&nbsp;</p> <p> Izvor i fotografija: <a href="https://thebookerprizes.com/news/2019-shortlist-has-been-announced?fbclid=IwAR3R5o7SyoGotbCuWNJK24KHSQi5bj43M9edGtAXv2oAGr8j2kVP8iQYqfg">link</a>.</p> Booksa Booksa Wed, 04 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finale-bookera http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finale-bookera Kako pisati o ljubavi? <p> 'Suha palma', 'ljubavni roman za odrasle' Rade Jarka ispričan je poput slagalice koja se razjašnjava na samom kraju.</p> <p> Kako se danas piše ljubavni roman velik poput <strong>Pasternakovog<em> Doktora Živaga</em></strong> ili <strong>Lorensovog <em>Ljubavnika Ledi Četerli</em></strong>? Da li je to uopšte moguće u vreme kad je ljubav "samo riječ i ništa više", odnosno u doba cinizma i ironije, društvenih mreža i pornografizacije svega čega se ljudska vrsta dotakla? Kako izraziti kompleksne osećaje danas kad je naš emotivni život sveden na emotikone, znakove koji ne dopuštaju nijanse, valere, paradokse i oksimorone, sve ono sažeto u Katulovom <em>odi et amo?</em>&nbsp;A s druge strane, ako se o njoj ne piše, da li ona postoji? Postoji li ona izvan jezika? Koja je hemijska formula ljubavi? Moguće je da je zapravo i nema, da smo se kao vrsta obezljubavili, da smo zauvek izgubljeni svako na svom pustom ostrvu bez nade u komunikaciju, odnosno potpunost komunikacije, njen apsolut koji bi ljubav trebalo da predstavlja.</p> <p> <strong>Rade Jarak</strong>, pisac i likovni umetnik prošle je godine objavio roman <em><strong>Suha palma</strong></em> koji nosi podnaslov <em><strong>Ljubavni roman za odrasle (životne uloge, karakteri, pogrešne uloge)</strong></em>. Ovo pretpostavlja nekoliko nivoa tumačenja i značenja – da ljubav razlikuje životna doba, da je ona moguća i u trenucima kada više nismo šiparice i šiparci, da se životne uloge razlikuju od karaktera, kao i da je moguće igrati pogrešnu ulogu čitavog života. Pretpostavljam da je većina starijih od trideset godina svesna kompleksnosti i istinitosti Jarkovog podnaslova, kao i da je nada da neće ostati suhe palme nešto što ih tera da idu dalje, da žive dalje, da se i dalje nadaju. Zapravo, to je nešto najprirodnije na svetu. I, treba li dodati, najlepše.</p> <p> Međutim, pitanje o postojanju ljubavi izvan jezika je suštinsko. Naime, naš jezik, pritom ne mislim na bhsc, već na ono što je <strong>De Sosir</strong> zvao <em>langue</em>, o emocijama govori u metaforama koje, kao što vrlo dobro znamo, često sakrivaju mnogo više nego što otkrivaju, koje zapravo stvaraju predstave o ljubavi koje mi kroz usvajanje učimo. Ontološki status ljubavi nije opipljiv. Ljubav se ne manifestuje kao smeh ili suze, ali se isto tako kaže da je nju, poput kašlja teško sakriti. Ipak, ako neko kaže da voli, moramo mu/joj verovati na reč jer drugih dokaza nema. Nije mu/joj izrastao rog ili treće oko, nije pocrveneo ili pozeleneo, fizički osobe koje vole mahom ostaju iste. Rečju, emociju koju neko oseća prepoznajemo kao takvu samo kroz jezik, ona je asertivna, voleti znači reći da volim. Ipak, njen opis postoji kroz vekovnu tradiciju literature. Ova činjenica predstavlja priličan problem za pisce i spisateljice, u tolikoj meri čak da se veoma često oni odlučuju za neku vrstu otklona od ove istorijski prilično izrabljene teme. U tom smislu Radetu Jarku treba odati svako priznanje što je hrabro uronio u ljubavni roman za odrasle, što se porvao s temom i što je, naposletku, to učinio najčestitije moguće, premda ne u svakom od segmenata romana jednako uverljivo.</p> <p> Roman je ispričan u šest poglavlja od kojih je svako vezano za specifično vreme i mesto i na taj način ona čine delove slagalice koja se čitaocu razjašnjava gotovo na samom kraju iako se ne radi o romanu s ključem, nego o potrebi da se, kao u klasičnom ljubavnom romanu, radnja zatvori, da se dovede do svog kraja, trenutka kada je svaki tok zaustavljen i ona više nema kud. Ovaj ustupak žanru, posebno na na kraju druge decenije dvadeset prvog stoleća može da se učini suvišnim, konvencionalnim, ali je potpuno opravdan narativom. Štaviše, da je autor ostavio rukavce priče da slobodno vrludaju po sopstvenom nahođenju, to bi delovalo veštački, kao ustupak vremenu, kao preterano intelektualiziranje, rečju kao fol.</p> <p> Upravo je pojam intelektualiziranja ili preterane, odnosno dodatne estetizacije jako bitan za ovaj roman. U vremenu u kojem živimo ljudi zaboravljaju na radost pripovedanja, stalno se vraćaju na "kako" reći umesto onog "šta" reći. Naravno, ne želim da zvučim naivno – književnost ne bi postojala bez "kako", štaviše to ju je i menjalo i s promenom upravo tog "kako" je napredovala, međutim od silnog obraćanja pažnje na formu i stil, često se zaboravilo na priču, dobru i sočnu, na avanturu, na ljubav, intrigu, prevaru, putovanje i sve ono što je zapravo uzbuđivalo čitaoce kroz vekove i vekove postojanja literature. Upravo na ovome insistira Rade Jarak.</p> <p> Roman počinje naizgled gotovom stvari: Marija i Uroš samo što se nisu venčali, odlaze s prijateljima na kupanje na Lokrum, čuveno dubrovačko ostrvo, ali tamo momak nestaje. Svi ga traže, ipak on kao da je u zemlju ili more propao. Odavde će se roman širiti ka Parizu, Buenos Ajresu, ponovo Dubrovniku, Bukureštu, Rijeci, Sent Luisu, Trstu, Pireju, brojnim gradovima i regijama, obuhvatajući zapravo čitav jedan odrasli život, period od dvadesetak godina kada su junaci koji narativni svet nastanjuju puni života i mogućnosti. Kad se te mogućnosti iscrpe, odnosno kad se smanje na razumnu, neminovno životom određenu meru, narativ se okončava.</p> <p> Fabulacija i konfabulacija svakako su izvor književnosti i njena radost, međutim ima kod Jarka i delova teksta koji su prosto suvišni, koji štrče i na izvestan način kao da su ugrađeni u tekst bez jasnih analogija ili paralela. Na primer, lik Alejandre, a posebno dramski tekst koji je ona napisala i koji se u potpunosti unosi u narativ, deluju potpuno nemotivisano. Jasno je da bez nje nema romana, odnosno da bi, u slučaju da se, da se tako izrazim Alejandra kompleks iz teksta izbaci, u sižejnom smislu ostali na nivou tek nešto duže pripovetke, moguće novele, ipak nije jasno šta se njegovim uveđenjem u narativ postiglo. On ne funkcioniše ni kao Marijin psihološki portret, odnosno njegova dopuna, niti kao komentar na njenu ljubavnu vezu s Urošem. Jedino što se može naći kao zajednički imenitelj obema vezama jesu problematični identiteti ljubavnika. Zapravo, ako se posmatra roman u celini, jedino Marija ima koliko toliko stabilan identitet, ali je zbog toga ona na izvestan način ugrožena. Drugim rečima, ona je pasivizirana, njoj se stvari događaju i u Dubrovniku, i u Parizu, i u Buenos Ajresu, a trenutak kada konačno pokaže incijativu označava i kraj romana. Marijino hvatanje ukoštac sa sudbinom moglo bi da bude predmet drugog romana, ali ne i <em>Suhe palme</em>.</p> <p> Pomenuta pasivizacija glavne junakinje ne dolazi od toga što je ona žena ili ne samo od toga, niti ima direktne veze s rodnim ulogama, premda bi takav zaključak mogao da bude uzveden s obzirom na dinamiku autor-pripovedač-narativ. Njena trpeljivost zapravo dolazi od suštinske začuđenosti pred svetom, od neke vrste neverice da se stvari koje se njoj događaju, zaista događaju. Kao da se Marija neprekidno nalazi u čudu. Na momente ovaka pristup protagonistkinji nervira. Kao da je marioneta koja nema svoje ja, kao da se nije pobunila protiv sveta i tvorca, već čeka da joj se stvari dogode. Dešavanje na Lokrumu presudno je uticalo na njen život i zauvek ga obeležilo. Jedna (ljubavna) tragedija otpočela je niz sličnih – otvorila je put svim narednim koje zapravo i nisu bile brojne, štaviše. Da li je ovaj fatalistički niz morao da bude prekinut na način na koji se prekinuo, verovatno da jeste.</p> <p> Da je Rade Jarak uspevao povremeno da zastane, da pusti Mariju da predahne, da uspori, makar malo, preletanje vremena i prostora, dobili bismo sasvim drugačiji narativ, nabijen sasvim različitom dramaturgijom koja mu nije svojstvena. Njegov rukopis je upravo ovakav – brz i setan, kao da se junaci ne zaustavljaju u životu nego puštaju da ih njegova bujica nosi. U tom smislu je kraj <em>Suhe palme</em> možda atipičan za poetiku Radeta Jarka i postoji nada da će njegovo pisanje otvoriti ka drugim i drugačijim horizontima.</p> <p> <strong>Rade Jarak</strong> u <strong><em>Suhoj palmi </em></strong>svakako nije postavio novi model za pisanje "velikih ljubavnih romana", najpre zato što je to nemoguće i kad se uzme u obzir tradicija u kojoj su stvarali pomenuti Lorens i Pasternak, ali i kad se promisli pozicija književnosti danas. Međutim, on je ipak povratio veru u žanr koji je nažalost zagađen trivijalnim romanima koji se izdaju za ljubavne, a koje pišu svi od naših voditeljki do lajfkoučeva, od fudbalera do menadžerki, od manekenki do influensera različitih vrsta. Drugim rečima moguće je napisati ljubavni roman za odrasle, ali je to moguće učiniti bolje od <em>Suhe palme</em>.</p> <p> Foto: <a href="https://www.pexels.com/@pixabay">izvor</a>.</p> Vladimir Arsenić Tue, 03 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/kritike/kako-pisati-o-ljubavi http://booksa.hr/kolumne/kritike/kako-pisati-o-ljubavi Ful kulturno <p> Natječaj za niskobudžetne projekte u kulturi. Rok: 15.10.2019.</p> <p> Natječaj za najbolji projekt u kulturi,<strong> Ful kulturno</strong>, neovisan je projekt magazina <strong>Brend kultura</strong> koji podržava autoritet za brending Superbrands Hrvatska. Pet finalista, kao i nositelja glavne nagrade, odabrat će stručno vijeće. Natječaj je namijenjen tvrtkama, knjižnicama, školama, vrtićima, udrugama, ustanovama ili drugim pravnim osobama.</p> <p> Prijaviti možete projekt koji se održao najmanje jednom, a čiji ukupni budžet nije prešao 30.000,00 kn.</p> <p> Obrazac za prijavu, kontakt i više informacija na <a href="https://www.fulkulturno.com/">web stranici</a>.</p> Booksa Booksa Tue, 03 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/ful-kulturno-1567504948 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/ful-kulturno-1567504948 Nagrada Post scriptum <p> Nagrada&nbsp;za književnost na društvenim mrežama za 2019. ide Lidiji Deduš.</p> <p> Nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2019. godinu dobila je<strong> Lidija Deduš</strong>, a nagrada će joj biti uručena na KaLibar bestivalu koji u Varaždinu traje od 26. do 28. rujna.</p> <p> "Poezija Lidije Deduš je narativna, dugog i vrlo ritmičnog stiha i u pravilu pisana u jednoj, dugoj strofi. Ona, recimo to slikovito, udara u svih šest žica, svih pet čula i u glavu. Ritmizirani stihovi uvlače čitatelja u motivsko-tematski iznimno bogat svijet u kojemu autorica otkriva svježinu tamo gdje je naizgled zauvijek nestala. A nije im strano ni gnjurenje u jezik i surfanje po označiteljskim dimenzijama. Refleksija je dana sažeto, gotovo lirsko-aforistički, s čestim prevratima mišljenja i otkrivanjima paradoksa u svakoj doksi. Emotivni registar se uglavnom bavi strahovima i nelagodama svakodnevice, nije mu stran ni nostalgijski i melankolični retrovizor. Ovo je poezija koja, kada govori o potrošenosti života - osnažuje ga svojom snagom", <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/lidija-dedus-dobila-nagradu-za-knjizevnost-na-drustvenim-mrezama-za-2019-20190902">objašjava</a> <strong>Kruno Lokotar</strong> s kojim su u žiriju za Post Scrpitum <strong>Adrijana Vidić</strong>, <strong>Stanislava Nikolić Aras</strong> i <strong>Želimir Periš</strong>.</p> <p> Lidijunu poeziju možete pročitati na <a href="https://www.facebook.com/nagradapostscriptum/posts/2988267794579028?__tn__=K-R">linku</a>.</p> <p> Natjecati se za nagradu svojim autorskim Facebook profilima ili stranicama mogli su svi državljani RH prijavljeni na Facebook stranicu <a href="https://www.facebook.com/nagradapostscriptum/">Nagrada Post scriptum za književnost na društvenim mrežama</a>.&nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Mon, 02 Sep 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-post-scriptum-1567422280 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-post-scriptum-1567422280 Ferićeva radionica pisanja: prijavi se! <p> Ako pišete prozu, volite druženje i konstruktivan dijalog, prijavite se do 9. rujna.</p> <p> Ako pišete nešto prozno, niste sigurni valja li to ili ne, koristilo bi vam dobiti drugo, treće, sedmo mišljenje o tome što ste napisali i kontra svim stereotipima o piscima i spisateljicama kao samačkim bićima, druženje i tzv. konstruktivan dijalog vam nisu mrski, čitajte dalje jer ova bi vam radionica mogla baš fino pasati.</p> <p> Dakle, Booksina <strong>Radionica pisanja proze (kratke priče)</strong> trajat će dva i pol mjeseca, od početka listopada do sredine prosinca. U tom vremenskom razdoblju <strong>Zoran Ferić</strong> i polaznici/e sastaju se jednom tjedno, srijedom u večernjim satima. Na ovim se sastancima čitaju zadaće, međusobno se komentiraju, daje se podrška i ohrabrenje, padne i poneka kritika (nikoga dosad još nije ubila, dapače), ventiliraju se frustracije, smije se, jada, tješi.</p> <p> Uz to, organizirat će se i susreti s književnicima/cama i/ili urednicima/cama koji će vam pojasniti što i kako kad počnete razmišljati o objavljivanju svojih uradaka. Podijelit će s vama pokoju edukativnu priču iz spisateljskog ili uredničkog života i omogućiti da izbjegnete barem poneku početničku grešku. Cijeli će proces kulminirati javnim događanjem na kojem ćete pročitati svoje priče u klubu Booksa. Te će priče potom i biti objavljene na našem portalu u rubrici <a href="http://booksa.hr/zadacnica/fericeva-radionica-kratke-price">Zadaćnice</a>.</p> <p> Budući da je broj mjesta ograničen jer se ne može kvalitetno raditi s velikim brojem osoba, potrebno je poslati prijavu (kratku biografiju i vlastiti prozni tekst ne duži od pet kartica) na adresu booksa{at}booksa.hr najkasnije do ponedjeljka, <strong>9. rujna </strong>s naznakom "Za radionicu kreativnog pisanja". Za sve ostale informacije, ili ako imate pitanja, javite nam se na istu e-mail adresu ili na 01/ 4616 124.</p> <p> Opla, dva tri, hop i prijavite se!</p> Booksa Booksa Fri, 30 Aug 2019 00:10:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/fericeva-radionica-pisanja-prijavi-se http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/fericeva-radionica-pisanja-prijavi-se Nađi se u prozi <p> Radionica kreativnog pisanja pod vodstvom Milene Benini.&nbsp;</p> <p> Ako imate rukopis godinama skriven u ladici i ne znate je li to samo piskaranje ili pravo kreativno pisanje, ova radionica omogućit će vam da "ispolirate" svoje vještine.&nbsp;<br /> Radionica kreativnog pisanja <strong><em>Nađi se u prozi</em></strong> u organizaciji Udruge Nova stranica Zagreb, a pod vodstvom <strong>Milene Benini</strong> nudi sve od osnovnih tehnika pisanja, specifičnosti pojedinih žanrova do poslovne strane pisanja&nbsp;<br /> Uz samu teoriju žanrovske književnosti polaznici će kroz niz vježbi, analiza, pisanja i čitanja moći pronaći sebe odnosno svoj put u spisateljskim vodama.</p> <p> Prijave su u tijeku, pozivaju se svi oni koji žele pisati ili već pišu. Broj polaznika je ograničen.</p> <p> Mjesto održavanja: Centar za kulturu Trešnjevka<br /> Voditeljica&nbsp; Milena Benini<br /> Fond sati: 30 građanskih sati<br /> Početak: 15.10.2019.<br /> Termin: utorkom od 18 do 20h<br /> Cijena: 1500 kuna<br /> Info: novastranica1@gmail.com ; 0959981900 (Romina Bengez)</p> Booksa Booksa Fri, 30 Aug 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/nadji-se-u-prozi-1567162369 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/nadji-se-u-prozi-1567162369 Program Festivala svjetske književnosti <p> Ove godine fokus Festivala je književnost na španjolskom.&nbsp;</p> <p> Ovogodišnje izdanje Festivala svjetske književnosti održat će se&nbsp; od 8. do 14. rujna, a sedmi po redu Festival, u Hrvatsku dovodi niz velikih imena europske i svjetske književnosti koje spaja s domaćim piscima. Ove godine najveća je novost da će se zagrebački programi svojim najvećim dijelom održavati u zgradi Hrvatskoga glazbenog zavoda.&nbsp;</p> <p> Festival svjetske književnosti u 2019. godini u fokusu ima književnost španjolskog jezika, a u sklopu toga programa gostovat će nam čitav niz autora. Festival će u nedjelju 8. 9. otvoriti jedan od najznačajnijih suvremenih španjolskih autora <strong>Fernando Aramburu</strong>, koji će predstaviti roman <strong><em>Patria</em></strong>&nbsp;koji je osvojio niz važnih španjolskih i europskih književnih nagrada. Od autora španjolskoga govornog područja uz Fernanda Aramburua gostuje jedan od najvažnijih svjetskih gestaltera, Argentinac <strong>Jorge Bucay</strong>, zatim i jedna od najvećih mladih zvijezda svjetske književne scene <strong>Samanta Schweblin</strong>, hrvatskim čitateljima itekako poznata <strong>Laura Restrepo</strong> i nova pjesnička zvijezda <strong>Elena Medel</strong>, a u suradnji s hrvatskim centrom PEN-a dovodimo i direktora međunarodnog PEN centra katalonskog pjesnika i aktivista <strong>Carlesa Tornera</strong> i pjesnika <strong>Georgea Angela Marija Quintera</strong>.</p> <p> Festival se ne zadržava samo na španjolskim autorima, pa tako dolazi više od sto inozemnih i domaćih pisaca, književnih kritičara, znanstvenika, likovnih umjetnika i glazbenik s tri kontinenta i iz 18 zemalja.</p> <p> Među njima su prvi dobitnik nagrade ManBooker iz Sjedinjenih Američkih Država, subverzivan, politički nekorektan satiričar&nbsp;<strong>Paul Beatty</strong>, dobitnik najvažnije talijanske književne nagrade Strega&nbsp;<strong>Nicola Lagioia</strong>, najvažnija suvremena francuska spisateljica mlađe generacije, dobitnica nagrade Goncourt&nbsp;<strong>Leila Slimani</strong>, jedan od najprevođenijih suvremenih turskih pisaca&nbsp;<strong>Burhan Sonmez</strong>, dobitnik ovogodišnje nagrade Vilenica&nbsp;<strong>Dragan Velikić</strong>, autor koji se usudio nastaviti djelo Stiega Larssona&nbsp;<strong>David Lagercrantz</strong>, nagrađivana irska autorica&nbsp;<strong>Eimear McBride</strong>, autor kultnoga romana&nbsp;<em><strong>Komo</strong></em>&nbsp;<strong>Srđan Valjarević</strong>, zvijezda austrijske književnosti&nbsp;<strong>Robert Menasse</strong>, slovenska autorica&nbsp;<strong>Mojca Kumerdej</strong>&nbsp;i francuska spisateljica&nbsp;<strong>Maylis De Kerangal</strong>.&nbsp;</p> <p> Kao i dosada, održat će se <strong>Književne matineje</strong> za učenike zagrebačkih srednjih škola i gimnazija na kojima gostuju <strong>Julijana Adamović</strong>, <strong>Jurica Pavičić</strong> i <strong>Nebojša Lujanović</strong>. Program smo proširili i na matineju za učenike koji imaju nastavu na stranom jeziku, pa će ove godine u XVII. gimnaziji gostovati francuska autorica <strong>Maylis de Kerangal</strong>.&nbsp;</p> <p> Na Festivalu će se održati niz tribina, stručnih predavanja i diskusija.</p> <p> Ove godine bit će prikazana tri filma inspirirana književnošću. Riječ je o dva poljska igrana filma <em><strong>Nezasićenost</strong></em> (rež. <strong>Wiktor Grodecki</strong>) i <em><strong>Oproštaj od jeseni</strong></em> (rež. <strong>Mariusz Trelińśki</strong>) te francuskom filmu <em><strong>Corniche Kennedy</strong></em> (rež. <strong>Dominique Cabrera</strong>).</p> <p> Raspored po danima pročitajte na <a href="https://fsk.hr/program">stranicama</a> Festivala.</p> Booksa Booksa Fri, 30 Aug 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/program-festivala-svjetske-knjizevnosti http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/program-festivala-svjetske-knjizevnosti Poziv za 21. broj časopisa 'Treća' <p> Radove na temu žene i rad šaljite do 1. listopada.</p> <p> Uredništvo časopisa <em><strong>Treća</strong></em> raspisalo je poziv za 21. broj na temu <strong>žene i rad</strong>.</p> <p> U nastavku prenosimo tekst natječaja u cijelosti:</p> <p> Genealogija ženskog rada povijesno je drugačija od genealogije muškog rada. Feministkinje poput <strong>Silvije Federici</strong>, <strong>Marie Mies</strong> i <strong>Leopoldine Fortunati</strong>, ili recentnije, teoretičarke socijalne reprodukcije kao što su <strong>Tithi Bhattacharya</strong> i <strong>Cinzia Arruzza</strong>, s različitim naglascima i ulaznim točkama u temu, ukazuju da analiza opresije žena u kapitalizmu mora uključiti rodno-spolnu podjelu rada, kontrolu nad ženskim tijelima, pitanje neplaćenog kućanskog i šireg reproduktivnog rada te transformaciju heteronormativnog obiteljskog nukleusa, historizirajući navedeno kao važan element akumulacije kapitala, i na globalnom Sjeveru i na globalnom Jugu. Istovremeno, ostvarivanje radničkih prava postaje sve otežanije za sve veći broj ljudi diljem Europe i svijeta, dok je o potencijalima za značajnije intervencije u raspodjelu moći između kapitala i rada još teže govoriti, čak i uz povremene aktivacije prosvjednih inicijativa protiv mjera štednje te proboje tzv. demokratsko socijalističkih kandidata_kinja u polje predstavničke politike.</p> <p> Odnos roda i rada potrebno je sagledati imajući u vidu različite geopolitičke kontekste te premreženost imperijalističkih i neokolonijalnih silnica. Europska unija i njezino tržište rada pokazalo se duboko raslojeno, ne samo u rodnom, već i rasnom te klasnom ključu. Dok EU zaoštrava legislativu protiv migranata, „ljudi bez dokumenata", osporavajući im građanska i radnička prava, učinci krize u Europi, pod utjecajem konzervativnih i ultradesnih tendencija te prateće retradicionalizacije društva, a slijedom porasta potražnje u području kućanskog rada i rada brige, pojačavaju feminizaciju migracija.</p> <p> U 21. stoljeću industrijska proizvodnja robe s globalnog Sjevera dobrim je dijelom outsourcana na kapitalističku periferiju s jeftinijom radnom snagom, uz fleksibilizaciju u svim domenama rada. Fleksibilizacija je varljiv pojam jer je idejom većeg manevarskog prostora u organizaciji radnog vremena maskirala novo derogiranje tržišta rada i urušavanje radnih prava. Ona ne znači da je tržište postalo „tolerantnije", nego da su se radno vrijeme i tehnologija poslovne komunikacije prelili u privatno vrijeme globalnih radnica i radnika, dovodeći do pojave koju feministička teoretičarka <strong>Mariarosa Dalla Costa </strong>naziva „feminizacijom" ili „globalnom kućanizacijom" rada. Time želi sugerirati da cijelo tržište rada danas generira potplaćenost, nezaposlenost, socijalnu nesigurnost i prekarne radne uvjete kakve su stoljećima trpjele politički i ekonomski marginalizirane žene, izuzete od imovinskog i obrazovnog cenzusa, minimalno ili nikako društveno vrednovane, neplaćene ili potplaćene.</p> <p> Dvadeset i prvi broj časopisa Treća kritički će se baviti načinima na koje novi oblici neoliberalne i neokolonijalne eksploatacije radništva, odnosno ekonomska kriza i financijalizacija posebno pogađaju žene, te kako u kontekstu kapitalističkih ekonomskih odnosa razmatrati eksploataciju i opresiju žena, biološko-reproduktivni rad, rad u domeni šire socijalne reprodukcije, afektivni rad, rad brige i njege, ženski aktivistički rad, volonterski rad, rad u kulturi i umjetnosti, te još uvijek dominantno ženski rad na „održavanju domaćinstva i obitelji".</p> <p> Neki od ključnih marksističkih pojmova, kao što su produktivnost, klasa, višak vrijednosti, akumulacija kapitala itd. moraju biti preispitani u svjetlu tretmana roda u specifičnim povijesnim kontekstima i&nbsp; unutar feminističkih teorijskih okvira. Treba staviti naglasak na njihovu novu političku artikulaciju, koja će biti u stanju prepoznati i prevrednovati kontinuiranu društvenu, političku i ekonomsku instrumentalizaciju ženskog rada, kojom često bivaju zahvaćene i druge seksualne te rodne manjine.</p> <p> Također, na tragu feminističke teoretičarke <strong>Kathi Weeks</strong> i njezine kritike suvremenih konceptualizacija rada, želimo dovesti u pitanje sustavnu depolitizaciju rada s jedne strane, kao i njegovu društvenu hipernormativnost, koja često ima moralizatorske (progoniteljske) dimenzije. Produktivistička paradigma zanemaruje činjenicu globalnog porasta iscrpljenosti i depresije kao posljedice intenzifikacije prisilnog rada, odnosno primoranosti na prodaju radne snage neovisno o uvjetima rada.</p> <p> Kako promišljati rad izvan eksploatacijskih i kompetitivnih okvira tržišta rada? Koja je uloga reproduktivnog rada u proizvodnji viška vrijednosti? Kako se politički nosimo s rastom radikalnog siromaštva koje prati vladavinu financijske elite? Koje alternativne organizacije rada i vrednovanja ljudskog angažmana poznajemo? Što nam donosi sve sustavnija digitalizacija, birokratizacija i automatizacija rada? Kako se u kapitalizmu uspostavlja i vrednuje rad u kulturi, umjetnički rad, znanstveni rad ili bilo koji istraživački rad, te kako odgovoriti na komodifikaciju istih? Kakve kritičke pozicije i strategije otvaraju suvremene feminističke teoretičarke po pitanju iscrpljivanja ljudskih i planetarnih resursa te potencijala radikalne transformacije institucije rada?</p> <p> Analitičke tekstove, eseje i oglede na temu šaljite do 1. listopada 2019. na adresu: treca@zenstud.hr.</p> <p> Izvor i fotografija: <a href="https://zenstud.hr/2019/08/15/urednistvo-casopisa-treca-raspisuje-natjecaj-za-slanje-radova/">Centar za ženske studije</a>.</p> Booksa Booksa Thu, 29 Aug 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/poziv-za-21-broj-casopisa-treca http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/poziv-za-21-broj-casopisa-treca Program 7. FALIŠa <p> Sedmo izdanje Festivala alternative i ljevice u Šibeniku od 4. do 7. rujna.</p> <p> U Šibeniku će se od 4. do 7. rujna održati Festival alternative i ljevice FALIŠ.</p> <p> <a href="http://www.falis.com.hr/">Najavu</a> festivala penosimo u cijelosti:</p> <p> "Posljednje godine prošlog stoljeća, točno na desetu obljetnicu rušenja Berlinskog zida, američki politolog Francis Fukuyama napisao je znamenitu knjigu Kraj povijesti i posljednji čovjek u kojoj je, pojednostavljeno govoreći, zaključio kako su, konačno i zauvijek, pobijedili neoliberalna demokracija i kapitalizam.</p> <p> Povijest je danas, tri desetljeća od nestanka jednog od najvećih simbola podjele svijeta na dva suprotstavljena bloka, te dvadeset godina od Fukuyamine knjige, blago rečeno, živahna i, kažimo tako, poprilično agresivna.</p> <p> Liberalna demokracija postala je savršen mehanizam uspona antidemokratskih snaga, a neoliberalni kapitalizam protivnik i onih pokreta kojima su jednakost i sloboda floskule, a solidarnost nešto što vrijedi samo unutar zatvorenih, pomalo ksenofobnih i rasističkih društava.</p> <p> Često se i olako sva krivica za masovno širenje neželjenih posljedica demokracije svaljuje na populizam i populiste. Složenom problemu pronađen je jednostavan uzrok, a takav je kontekst sjajan za prešućivanje niza važnih pitanja, poput: Postoji li uopće politika bez populizma?; Je li svaki populizam loš ili je loš onaj iza kojeg stoji loša politika?; Može li se lijevim populizmom odgovoriti na desni?; Zašto je desni populizam prije lijevog shvatio moć novih medija i načina komunikacije?; Jesu li društvene mreže krive za uspjeh populističkih pokreta ili su populistički pokreti samo vješti u njihovom korištenju; te, na kraju: Je li strah od populizma postao sredstvo utišavanja kritičke misli, pa se ama baš svaka kritika ekonomskog poretka i društvenog uređenja proglašava populizmom i automatski diskreditira?</p> <p> Rušenje Berlinskog zida bilo je povijesni događaj s velikim simboličkim značajem, praćengolemim očekivanjima u takozvanom istočnom, odnosno socijalističkom bloku država. Od tada do danas, neke od tih zemalja prošle su brutalne građanske ili međusobne ratove, sve su doživjele proces tranzicije, u svima je došlo do desekularizacije javnog prostora, ali i do jačanja revizionizma i iracionalizma u znanosti.</p> <p> Nešto je, očito, pošlo po krivu. Očekivanja su, znamo, do sada smo naučili, a i živimo to svaki dan, iznevjerena, povijest je, po tko zna koji puta, krivo (s)krenula, jedna je dogma zamijenjena drugom...</p> <p> Europa je, parafrazirajući Churchilla, u proteklih 30 godina proizvela više povijesti nego li je mogla podnijeti. Proces proizvodnje iste se, međutim, ne prekida, što podrazumijeva i kontinuitet grešaka, ako ne i činjenje većih.</p> <p> Naša ideja nije da taj proces prekinemo u roku odmah, već da s gostima i gošćama FALIŠ-a pokušamo osvijetliti moguće načine popravke štete koja, baš kao i njeni uzroci, strahovito podsjeća na vrijeme od prije stotinjak godina. Vrijeme koje vodi ka samo jednoj podjeli svijeta: na crveno i crno."</p> <p> Iz programa izdvajamo:</p> <p> 4. rujna u 22h okrugli stol na temu <em>Bio jednom jedan Zid</em> na kojem sudjeluju <strong>Ivan Čolović</strong>, <strong>Andrej Nikolaidis</strong>, <strong>Vuk Perišić</strong>, a moderira: <strong>Katarina Luketić</strong>;</p> <p> 5. rujna u 21h predavanje&nbsp;<strong>Dubravke Stojanović</strong> na temu <em>Populizam: New wave</em>, a u 22h predavanje&nbsp;<strong>Pantelisa Kalaitzidisa</strong> na temu <em>Svete zemlje, svete nacije</em>;</p> <p> 6. rujna u 20h intervju FALIŠ-a: <strong>Igor Mandić</strong> - O životu i drugim demonima (voditeljica: <strong>Katarina Luketić</strong>) te u 22h predavanje dr.<strong> Žarka Paića</strong> na temu <em>Populizam: Narod i njegove ideologije te&nbsp;</em><em>20.00: Trg Ivana Pavla II. / Mala loža&nbsp;</em></p> <p> 7. rujna u 22h predavanje <strong>Enza Traversa</strong> na temu <em>Bolest duše: Melankolija ljevice</em>.</p> <p> Više informacija i cjelokupni program su na <a href="http://www.falis.com.hr/?tip=stranica&amp;id=36&amp;title=program">linku</a>.</p> Booksa Booksa Wed, 28 Aug 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/program-7-falisa http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/program-7-falisa Učka mi se <p> Objavljeni su pobjednici natječaja 'Učka mi se'.</p> <p> Objavljeni su rezultati međunarodnog književno-likovnog i fotografskog natječaja na kojemu su mogli sudjelovati i amateri i profesionalci.</p> <p> Povjerenstvo u sastavu dr.sc. <strong>Anita Rončević</strong>, <strong>Danila Linić</strong> i <strong>Diana Rosandić Živković</strong> donijelo je slijedeću odluku da se nagrade u kategoriji književno-literarnih radova dodijele</p> <p> 1. <strong>Živki Kancijanić</strong> za pjesmu <em>Raj razdiljen na dva</em>;</p> <p> 2. <strong>Stevi Leskarcu</strong> za pjesmu <em>Odjek.</em></p> <p> 3. <strong>Adnanu Ferizoviću</strong> za kratku priču <em>Konture</em>.</p> <p> Foto: <a href="https://www.publicdomainpictures.net/en/view-image.php?image=208481&amp;picture=vela-draga">izvor</a>.</p> Booksa Booksa Wed, 28 Aug 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ucka-mi-se1 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ucka-mi-se1 "Zanima nas vaša priča" <p> Roman 'Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost' Sanje Lovrenčić poigrava se sa&nbsp;sentimentalnim klišejima, ali sam nikada u njih ne zapada.</p> <p> <br /> <em><strong>Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost</strong></em> još jedan je epistolarni roman objavljen zimus u Hrvatskoj. Osim što govori o muzeju koji izlaže <em>sentimentalnu trivijalnu </em>književnost i slične dokumente o ženskom iskustvu, <em>Kabinet</em> je i sam jedan takav muzej. Pored pisama, on sadrži i raznovrsne priče, zatim kratke, kriptične zapise iz knjige utisaka, nacrt za izložbu. Njegova autorka <strong>Sanja Lovrenčić</strong> nagrađivana je spisateljica, pesnikinja i prevoditeljka, a novi roman potvrđuje njenu spisateljsku umešnost i sposobnost snalaženja u različitim žanrovima.</p> <p> Roman počinje kada se stari kustos Kabineta za sentimentalnu trivijalnu književnost odluči na pisanje pisama pokojnoj Rozi, njegovoj nekadašnjoj vlasnici čija je zaostavština izložena. Ovo se poklapa sa trenutkom u kome on raspisuje oglas za svog naslednika, dok je Kabinetu, koji se suočava sa finansijskim problemima, potrebna obnova.</p> <p> Priče kandidata koji su se javili na oglas čine većinu romana i zapravo su važnije od same radnje, koja se praktično sastoji iz kustosovih susreta sa raznim posetiocima Kabineta, uključujući tu i same kandidate. Prisustvo priča motivisano je trikom: oglas je sadržao reči "zanima nas vaša priča", što su svi osim jednog kandidata shvatili doslovno, te su sa sobom poneli tekst koji se uklapa u postavku muzeja. Mada je realistički neubedljiva, motivacija odgovara <em>sentimentalnoj</em>, razigranoj atmosferi romana.</p> <p> Priče pokrivaju različite žanrove: SF, bajku, parabolu, misteriju, itd. Odrednica<em> žanrovsko</em> obično znači da delo o kome je reč treba vrednovati prema sopstvenim kriterijumima, a ne u odnosu na <em>visoku </em>književnost. Žanrovska književnost se smatra trivijalnom između ostalog zbog krutih konvencija koje poštuje, uvek manje-više iste, banalne strukture koja upravo i <em>čini</em> žanr. Pratiti oveštalu strukturu znači udovoljavati čitaočevim (strukturalnim) očekivanjima, što je pouzdan znak da je posredi trivijalna književnost. Priče kandidata – međusobno veoma različite, pa čitalac može da zaboravi kako ih je u stvari napisala ista osoba – poštuju konvencije kojima je uslovljeno prepoznavanje žanra, ali odbacuju one koje bi ih učinile zaista trivijalnim.</p> <p> Na primer, Ivanova priča <em>Crvene stope </em>neka je vrsta prikaza istraživanja i tumačenja pojave crvenih otisaka stopala u neimenovanom gradu. Napisana je u maniru misterije i todorovljevski shvaćene fantastike (poreklo stopa je možda natprirodno, a možda i nije). Njen završetak ne donosi razrešenje, već govori o mogućim, oprečnim značenjima crvene boje.</p> <p> Priča nešto starije potencijalne kustoskinje Rosvite, oličenja <em>new age</em> "mistifikacija i nadriliječništva" koja se Rozi "ne bi nimalo svidjela"", počinje rečima: "Bila jednom jedna sunčana vila." (str. 154.) Kustosov prezriv pogled na Rosvitu, koji vrlo verovatno ima i čitalac, učestvuje u kreiranju očekivanja, pa nam se učini sasvim logičnim što je Rosvita napisala bajku (a ne recimo Karmelinu novozavetno-kišovsku parabolu o pobuni). Ali, <em>Kabinet</em> se koristi stereotipima da bi ih podrio: mada se Rosvita naizgled oslanja na prosto suprotstavljanje bele i crne vile, a završava prigodnim "naravoučenijem" ["shvatili su da su njih dvije bila tek jedna" (str. 160.)], prava pouka ove priče je teško uhvatljiva – ukoliko je uopšte ima. Sanja Lovrenčić uspeva da svoj <em>Kabinet</em> ispuni <em>sentimentalnom trivijalnom književnošću</em>, a da on sam ne postane takav. Koristeći se čitalačkom/ljudskom sklonošću ka stereotipima, ona istovremeno ukazuje na nju i zbog nje kao da nas suptilno prekoreva.</p> <p> Mada Rosvitina priča svakako nije trivijalna <em>new age</em> bajka, ona, ipak, nije ni remek-delo književnosti. Isto je i s pričama drugih kandidata. Nije lako reći šta one<em> jesu</em>, niti šta bi bile ukoliko bi se posmatrale van konteksta romana. Njihova funkcija ovde jeste da podriju žanrovska očekivanja, a da se istovremeno uklope u koncept trivijalne književnosti. Pored toga, činjenica da priče kandidata, koji nisu pisci, nisu briljantne, <em>realistički</em> je motivisana. Ipak, ostaje pitanje može li se tekst graditi na eksperimentalnim pričama sumnjivog kvaliteta.</p> <p> Umetnute priče su srž <em>Kabineta</em>, ali ono što ih vezuje jesu kustosova pisma. Za razliku od <strong>Irene Matijašević</strong>, o čijem sam <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ljubavna-pisma-sebi">romanu nedavno pisala</a>, Sanja Lovrenčić epistolarnu formu koristi veoma uspešno. Mada ni ovde, kao ni u <em><strong>Igri istine</strong></em>, pisac pisama ne dobija odgovore, dijalozi, a i umetnuti tekstovi, omogućavaju da se čuje više glasova i kreira ubedljiv fikcionalni svet. Pisma daju naznake prošlih događaja i kreiraju likove, i to na malom prostoru – većina kandidata pojavljuje se na svega nekoliko stranica, ali svaki od njih je posebna, individualizovana, puna ličnost, kao i kustos ili Roza. Epistolarna forma u <em>Kabinetu</em> ima i dublji smisao. To je forma koja se koristila u sentimentalizmu evropske književnosti 18. veka, a pored toga, pismo kao tekstualni predmet nalazi se na granici između književnosti/umetnosti i dokumenta – baš kao većina artefakata izloženih u Kabinetu.</p> <p> Čitalac ne mora da zna za književni pravac da bi osetio stepen kustosove sentimentalnosti – čitava njegova ličnost deo je sveta u kome se kreće. Mada je u <em>Kabinetu</em> teško pronaći nešto što bi ličilo na autorski komentar, ipak se čini da je kustosov lik ironizovan. Na primer, pominjući predstojeći sastanak odbora, gde će morati da govori o mogućnostima finansiranja, on sasvim ozbiljno piše: "Budi sa mnom, draga Roza, nemoj me napustiti u tom strašnom času." (str. 127.) Često zapada u patetiku, a na nebitne događaje reaguje teatralno, ali čitaocima je uprkos tome simpatičan. I sama pokojna vlasnica Kabineta, "svetska žena" sentimentalnog imena, zapravo je opšte mesto, kao uostalom i kustosova opsesija njome. Iako konstantno predstavlja sentimentalne klišeje, roman sam nikada u njih ne zapada – kustosova patetika <em>nije</em> i patetika romana, roman je prikazuje, ali joj ne podleže, što pokazuje da autorka veoma dobro kontroliše svoj tekst.</p> <p> Kabinetov kustos deluje kao simpatični starčić sve do poslednjih dvadesetak stranica romana, koje čine <em>Prolog</em>. Odluka da se tekst koji se nalazi na kraju nazove <em>prologom</em> implicira da ga treba shvatiti kao uputstvo za razumevanje prethodno pročitanog (uputstvo koje inače dobijamo na početku). U slučaju<em> Kabineta</em>, tako nešto bi nam zaista bilo potrebno. Na kraju glavnog dela romana, dve linije radnje – o izboru kustosovog naslednika i popravci zgrade – naglo su prekinute. Naše ionako neodređeno očekivanje da će se nešto napokon dogoditi iznevereno je. <em>Prolog</em> neće pomoći u razumevanju prethodno pročitanih događaja, on će samo uneti nešto drugačiju perspektivu.</p> <p> Napisan u metafikcionalnom maniru npr. <strong>Džona Barta</strong>, <em>Prolog</em> je priča o troje kolega iz sveta književnosti koji posećuju Kabinet, ispresecana komentarima nepoznatog pripovedača, poput: "Ne, tako ne možeš početi, opet intelektualci, to nikoga ne zanima." (str. 183.) Prva rečenica daje znak da smo iskoračili iz kustosovog starinskog sveta u jedno samosvesnije doba. Poseta će biti opisana parafraziranjem knjiga i drugih dokumenata na koje troje ljudi nailazi tokom obilaska nekoliko spratova Kabineta. Čitamo kako žena ne treba da bude ambiciozna jer je njoj namenjena sadašnjost, a muškarcu budućnost; kako je period kada "bira i biva izabrana" (str. 191.) vrhunac njenog života; kako mora ostati dostojanstvena i ako se muž pokaže kao pijanica. Kustos kaže posetiocima: "Emancipatorske tekstove nismo uvrstili" (str. 192.), te: "Strpljivost, popustljivost, osećajnost, pjevali su zidovi Kabineta." (str. 194.) Vedar ton <em>Prologa</em> u diskrepanci je s onim što je tim tonom izrečeno, a budući da ironija nije drugačije naznačena do samom tom diskrepancom, tekst na momente postaje zlokoban.</p> <p> <em>Prolog</em> nam izgleda pokazuje da smo prihvatili kustosov nekritički pogled, uzeli zdravo za gotovo izložbu koju Kabinet izlaže, ne razmišljajući o implikacijama koje "nisu uvršćene". Odrednica <em>sentimentalno trivijalno</em> implicitno se smešta u društveni kontekst. Bezazlenog kustosa sada vidimo kao deo patrijarhata koji posredno proizvodi književnost i iskustva koja potom sam označava kao <em>trivijalne</em>. Ali, ukoliko smo i promenili mišljenje o kustosu i njegovom muzeju, nije jasno koji efekat ta promena tačno treba da ima na značenje romana. Štaviše, ne možemo čak ni da budemo sigurni da je "promena perspektive" nameravani učinak teksta: ovakvo tumačenje iznuđeno je potrebom da se čitavom romanu da smisao, a zasniva se na pukoj naporednosti dva dela teksta i njihovom <em>spoljašnjem</em> sameravanju, a <em>ne</em> na unutrašnjim tekstualnim naznakama.&nbsp;</p> <p> U odsustvu jasnije naznake kako tumačiti roman, ostaje nam da ga čitamo vođeni njegovom temom. Možemo reći da je <em>Kabinet </em>zamišljen kao pokušaj blagog ironizovanja i prevrednovanja koncepta književnosti/iskustva koje sam naziva <em>sentimentalnim trivijalnim</em>. Ipak, to je zaključak koji ide od spolja ka unutra, umesto obrnuto, ako je moguće tako reći: jednom kada se za njega odlučimo, on osvetljava određene segmente romana, ali ti segmenti zapravo ne tvore strukturu koja <em>prirodno</em> ka njemu vodi. Priče kandidata dosledno su "detrivijalizovane", a protagonisti i ton uklopljeni u sentimentalni svet, ali ovo su tek preduslovi da se nešto s naslovnom temom uradi. Uprkos tome što u <em>Kabinetu</em> postoji narativni tok, tekst je u stvari samom sebi jednak u svakoj tački jer se značenjski iscrpljuje već u svojoj koncepciji. On je više "stilska vežba" na "zadatu temu" trivijalne književnosti, nego njeno struktuirano i narativno <em>uprizorenje</em>, razrada.</p> <p> U skladu sa analogijom Kabinet-<em>Kabinet</em>, pokušaji čitaoca da odgonetne značenje romana odgovaraju kustosovim <em>sentimentalnim</em> pokušajima da shvati muzej, njegov "tajanstveni smisao koji mu izmiče". (str. 129.) Kao što se pokazalo na primeru "detrivijalizovane" Rosvitine bajke, pravolinijski, očekivan, previše <em>logičan</em> ishod odlika je trivijalne književnosti. <em>Kabinet</em> se konstantno njome poigrava i u detaljima je osmišljen, te bi se možda moglo zaključiti da njegov smisao izmiče, a autorski komentari i indikacije izostaju – <em>namerno</em>. Ukoliko je taj zaključak tačan, roman je ipak problematičan na nivou ideje. Kustos shvata da Kabinet možda "ništa ne pokušava prikazati, samo jest" (str. 129.), ali književno delo ne može da bude smeša tekstova, potpuno ostavljena čitaocu na tumačenje, a da ipak nešto znači. Potencijalna značenja delo mora da ocrta iznutra. Smrt autora je koristan koncept, ali <em>autor</em> ne bi trebalo da ga uzme za svoje načelo, jer bi posledica samoubistva autora, u kranjoj liniji, bila smrt književnosti.</p> <p> Naravno, uprkos nedostacima, <em><strong>Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost</strong></em> i dalje je veoma daleko od toga da usmrti književnost. Upravo zato je šteta što on odlučnije strukturalno ne progovara na temu kojoj je posvećen.</p> <p> Foto:&nbsp;Pedro Figueras</p> Dunja Ilić Tue, 27 Aug 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/kritike/zanima-nas-vasa-prica-1566894217 http://booksa.hr/kolumne/kritike/zanima-nas-vasa-prica-1566894217 Odvalimo SE poezijom <p> Pjesnički festival u Bolu na Braču od 30.8. do 1.9.</p> <p> Treću godinu zaredom u Bolu na Braču održava se mali pjesnički festival Odvalimo SE Poezijom, od 30. kolovoza do 1. rujna, u organizaciji Centra za kulturu Općine Bol i platforme Odvalimo se poezijom, uz autorsku ideju <strong>Sanje Baković</strong>. Na festivalu će biti niz u pjesničkih druženjima, razgovora i predstavljanja u posebnom ambijentu Bola.</p> <p> Od programa treba istaknuti autorsko predstavljanje <strong>Mateje Jurčević</strong> te razgovor na temu poetike otoka i Dioklecijanove palače, na kojemu će sudjelovati <strong>Andriana Škunca</strong> i <strong>Gordana Benić</strong>.</p> <p> Sve programe moderiraju <strong>Sanja Baković </strong>i <strong>Ivana Bošković Ivičić.&nbsp;</strong></p> <p> Detaljan program na <a href="https://www.facebook.com/events/2327418597355455/">Facebook događanju Festivala</a>.</p> <p> Autor plakata&nbsp;Tomislav Gamberožić<span style="color: rgb(29, 33, 41); font-family: Helvetica, Arial, sans-serif; white-space: pre-wrap;">, <a href="https://www.facebook.com/events/2327418597355455/">izvor</a>. </span></p> Booksa Booksa Tue, 27 Aug 2019 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/odvalimo-se-poezijom http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/odvalimo-se-poezijom Ženski prozni blok na BEK-u <p> Od provincije do metropole, od marginalaca do tipičnih i prosječnih: romani i kratke priče 6 spisateljica.</p> <p> <strong>Društvo za promicanje književnosti</strong> na novim medijima&nbsp; objavilo je u okviru projekta <a href="http://elektronickeknjige.com">Besplatne elektroničke knjige</a> ovogodišnji <strong>ženski prozni blok</strong> sa šest naslova suvremenih hrvatskih spisateljica: zbirku priča <em><strong>Znam li ja gdje živim</strong></em> <strong>Aide Bagić</strong>, roman <strong><em>Mitohondrijska Eva</em> Mihaele Gašpar</strong>, koji je 2012. godine proglašen najboljim proznim rukopisom na 7. anonimnom natječaju osječkog ogranka Matice hrvatske, roman <strong><em>Spavaš li?</em> Aleksandre Kardum</strong>, za koji je autorica 2008. godine dobila nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo na temu podvojenog identiteta, roman <em><strong>Nebeski biciklisti</strong></em> pokojne <strong>Irene Lukšić</strong>, višestruko nagrađivane spisateljice, esejistice i urednice, zbirku priča <em><strong>Oni – humani bestijarij</strong></em> <strong>Nataše Skazlić</strong> te prozne zapise <strong><em>Posudi mi smajl</em> Nore Verde</strong>.&nbsp;</p> <p> Nalik dnevničkim zapisima nekoga tko ima oko i srce za svoje bližnje, ali i one koje ne poznaje, a svjestan je težine njihovih sudbina, knjiga priča <strong><em>Znam li ja gdje živim</em> Aide Bagić</strong> rastužit će i smekšati, ali i potaknuti čitatelje da o svakodnevici i svima onima koje u njoj susreću uzimaju još manje zdravo za gotovo. Dotičući se manjina, marginalaca i odbačenih i prizora iz njihovih života, autorica daje svoj doprinos da se i njihov glas malo bolje čuje.</p> <p> Roman provincije, ali isto tako i bilo čije ljubavne (ne)sreće, <strong><em>Mitohondrijska Eva</em> Mihaele Gašpar</strong> ipak je snažno "ženski" roman. I to ne po nekim stilskim ili primarno sadržajnim kvalitetama, već po namjeri i uvjerenju da se ispiše, istraži i izrazi potpuna, sestrinska solidarnost sa sudbinom glavne junakinje, čiji život nije eksces, već život sâm, i gdje nema "krivnje" – samo želje, (ne)razumijevanja, pa onda rezignacije.</p> <p> <strong>Aleksandra Kardum</strong> u svojem drugom romanu <strong><em>Spavaš li?</em></strong> bavi se teškim i nažalost dobro poznatim temama zadnjeg rata na ovim prostorima. Smještena u Bosni, radnja kombinira dva kronološki odmaknuta pripovjedna tijeka te više perspektiva. Naslovno pitanje u ovom će ili onom trenutku romana izgovoriti svi važniji likovi, a svaki će put biti osvijetljeno drugačijim svjetlom i uvijek iznova ganuti čitatelja. Pored stvarnosne i psihološke dramatike, u knjizi je i element horora koji ne može proći neopaženo i koji pojačava emotivni doživljaj cjeline.</p> <p> <strong><em>Nebeski biciklisti</em></strong> generacijski je roman <strong>Irene Lukšić</strong> čija je radnja fokusirana na ljetovanje nekolicine djevojčica iz Duge Rese krajem šezdesetih godina 20. stoljeća. Roman je premrežen reklamama, radijskim vijestima, političkim govorima i propagandom, estradnim imenima i stihovima, odnosno, najpoznatijim mitologemima jugoslavenskog socijalizma i pop-kulture koji uvjerljivo dočaravaju atmosferu jednog izgubljenog vremena, kako povijesnog, tako i privatnog.&nbsp;&nbsp;&nbsp;</p> <p> <em><strong>Oni – humani bestijarij </strong></em><strong>Nataše Sklazlić</strong> zbirka je ljubavnih priča s nizom psihološki briljatno isprofiliranih likova i upečatljive atmosferičnosti, čiji susreti u različitim prigodama i na različitim mjestima daju uvjerljivu sliku ljubavi, sreće, tuge i osamljenosti. Upravo tim su provodnim motivima povezane ove dojmljive i dinamične priče, stilski besprijekorne i teško zaboravljive.</p> <p> Prozni zapisi <strong><em>Posudi mi smajl </em>Nore Verde</strong> imaju karakter dnevnika, bildungsromana, ali i ozračje memoara, zbog prepuštenosti i povremene nostalgije kojom tekst odiše. <em>Posudi mi smajl</em> jedan je od važnijih tekstova suvremene hrvatske književnosti čiji je glavni lik i pripovjedačica lezbijka. Pričajući priču svojih trauma, intime, odrastanja, susreta s glazbom, drogama, prijateljima i partnericama, Nora se osvrće i na društveno sivilo s kraja 20. i početka 21. stoljeća u Hrvatskoj.</p> <p> Više informacija na: <a href="https://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/">Elektroničke knjige</a>.</p> Booksa Booksa Mon, 26 Aug 2019 00:10:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zenski-prozni-blok-na-bek-u http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zenski-prozni-blok-na-bek-u