Začitavanje: 'Zbogom svemu tom'

Robert Graves (1895-1985) jedan je od najcjenjenijih engleskih pjesnika, izjašnjavao se kao pjesnik i umro je kao počasni profesor poezije na sveučilištu Oxford. Ostavio je iza sebe zavidan opus od blizu pedeset knjiga pjesama koje će potkraj devedesetih izdavačka kuća Carcanet Press objaviti u tri toma. Pa ipak, najširi čitateljski krug pamtit će ga prije svega kao autora kultnog povijesnog romana Ja, Klaudije (1934) po kojem će BBC četrdesetak godina kasnije snimiti jednu od najboljih i najgledanijih tv-serija onog doba (Derek Jacobi kao Klaudije i John Hurt kao Kaligula).

Živote Gravesove generacije zauvijek će promijeniti Prvi svjetski rat. Prvo poluvrijeme velike svjetske klaonice dvadesetog stoljeća odnijelo je milijune života, a u rovovima, s ove ili one strane fronte, našli su se i književnici poput Dos Passosa, E.E. Cummingsa, Hašeka, Krleže, E.M. Remarquea, Hemingwaya i Gravesa. Godine 1929. objavljena su prva izdanja Remarqueovog romana Na zapadu ništa novo, Hemingwayovog Zbogom oružje i Gravesove autobiografije Zbogom svemu tom – tri najpopularnije i najprodavanije knjige o užasima Prvog svjetskog rata.

Remarqueov roman na hrvatski je preveden u rekordnom roku (1929, Nakladni zavod Neva), Zbogom oružje preveden je i objavljen osam godina poslije (1937, Binoza Zagreb), a za Gravesovu autobiografiju nitko nije pokazao interes sve do prošle godine (2011, Sandorf, prijevod – Ivan Sršen). Nema sumnje, kako u ono vrijeme tako i danas, Remarque i Hemingway čitaniji su i popularniji od samozatajnog Gravesa, ali to ni na koji način ne umanjuje književnu vrijednost njegovog djela. Zbogom svemu tom (Sandorf, 2010.) jedna je od najboljih autobiografija koje smo imali prilike čitati u hrvatskom prijevodu u posljednjih dvadesetak godina, pa makar i sa zakašnjenjem od tričavih nekoliko desetljeća.

Sandorfov prijevod oslanja se na drugo, znatno izmijenjeno i dopunjeno, izdanje objavljeno 1958. godine. Kako sam autor u kratkom prologu navodi izostavljeni su mnogi dosadni dijelovi, nekoliko potisnutih anegdota je vraćeno baš kao i neka stvarna imena, faktografske greške ispravljene, a nedotjerani tekst općenito sređen.

U najljepše uspomene iz djetinjstva Robert von Ranke Graves svrstava ljeta provedena u djedovoj plemićkoj kući, u Deisenhofenu, kamo ga je vodila majka. Zbog svojih njemačkih korijena (s majčine strane) Graves će doživjeti neugodnosti u rovovima na francuskoj bojišnici. Dio britanskih časnika pokušat će ga u jednom periodu prokazati kao njemačkog špijuna što, dakako, nije bilo potkrijepljeno bilo kakvim dokazima.

Za Gravesa to nije bilo ništa novo. Već na školovanju suočio se s problemima koje nosi ono 'von' u prezimenu. Donekle bolji status u strogom kastinskom sustavu na Charterhouseu izborit će kroz poeziju i boks.

Zbog obrazovanja i pripadnosti dobrostojećim društvenim slojevima Graves je odmah po dolasku na vojnu obuku dobio čin poručnika. Seljake i proletere regrutiralo se u običnu vojsku, naobraženu gospodu u niži zapovjedni kadar, dok su položaje viših časnika držali prekaljeni, profesionalni vojnici.

Na francuskoj bojišnici, gdje je Graves proveo većinu vremena, vodila se dugotrajna, iscrpljujuća rovovska bitka. Pravu paniku Nijemci su u redovima Antante posijali koristeći se bojnim otrovima. Britancima su stalno stizale nove upute za korištenje gas-maski, ali i različiti modeli tako da dobar dio vremena nitko nije znao kako se zaštiti od iperita. Uskoro su i oni pribjegli korištenju otrovnog gasa. Oformljene su jedinice specijalizirane za upotrebu 'sredstva' (po strogoj naredbi s vrha Britanci su bojne otrove morali zvati 'sredstvo'), ali i jedni i drugi često su trpjeli teške gubitke od vlastitih bojnih otrova koje bi im vjetar slao natrag u rovove.

Graves detaljno opisuje pokušaje proboja i kaos koji bi nastao za trajanja ovakvih operacija. Kolikogod ofenziva izgledala dobro razrađena na papiru – na terenu su vojnici ginuli kao na streljani. Nezanemariv broj časnika, kako Britanaca, tako i onih koji su došli iz kolonija ginuli su u prvom ozbiljnijem okršaju. U prvim tjednima i mjesecima rata postojale su velike razlike među jedinicama: dok su jedni disciplinarno provodili zadatke, u drugim jedinicama moral je bio na najnižoj razini i ljudi su priželjkivali, često i sami provocirali vlastito ranjavanje jer je to značilo barem privremeni povratak kući.

Po odlasku na dopust Graves se teško navikava na civilizaciju. Odsustvo eksplozija i bojnih otrova, čista posteljina i krevet umjesto blatnjavog rova, odlazak na trosatnu misu kamo ga roditelji odvlače želeći ga s ponosom pokazati susjedima i rodbini – sve to Gravesa zatječe potpuno nespremnog. To više nije njegov dom, grad i zemlja i nikad to više i neće biti. Jedino mjesto gdje se osjeća kao kod kuće jesu blatnjavi rovovi prepuni štakora, a jedina obitelj i prijatelji njegovi su suborci. Na isti način reagirat će i kad se nakon ranjavanja vrati u Englesku. Ono što je drugima normalan život (i što je i njemu nekad bio normalan život) za Gravesa postaje okruženje u kojem se osjeća kao strano tijelo u zdravom tkivu. Tako je započeo bijeg koji će potrajati godinama. Graves je poduzeo toliko toga, nastojao je oponašati taj normalan život, oženio se, dobio četvoro djece, vratio se na studij, pokušao se baviti trgovinom, otputovao u Egipat gdje je predavao na sveučilištu, ponovo se vratio doma, ali mir nije pronašao. Jedina veza između predratnog života i onoga što je uslijedilo nakon rata bila je i ostala književnost. Godine 1929. rastao se sa suprugom koja je zadržala djecu, nestala je posljednja iluzija i Graves, ponovo sam, odlazi zauvijek.

"Otišao sam u inozemstvo i odlučio da Engleska više nikad neće biti moj dom, što objašnjava Zbogom svemu tom kao naslov ove knjige."

Jedini udarac novopronađenom spokoju u Majorci dogodio se 1936. kad je počeo Španjolski građanski rat. Par godina proveo je lutajući Europom i Sjedinjenim Dražavama. Prve dane Drugog svjetskog rata dobrovoljno se prijavio u pješaštvo, ali Njegovo Veličanstvo nije ga više trebalo u službi.

Ponovo se oženio i dobio još četvoro djece. Ostatak života Graves je proveo u Majorci gdje je i umro 1985. godine u dobi od devedeset godina.

"I ako bi me osudili da moram ponovo proživjeti sve te godine vjerojatno bih učinio manje-više jednako; uvjetovanost protestantskim moralom engleske više klase, unatoč primjesama strane krvi, buntovnička narav i dominantni poetski žar ne svladavaju se baš tako lako."

Zbogom svemu tom jedno je od ključnih djela u prebogatom opusu Roberta Gravesa, potresno svjedočanstvo o Prvom svjetskom ratu, ratna proza prerušena u autobiografiju, iskrena i ogoljena do srži, ali u isto vrijeme i duboko antiratna knjiga.

U naredne dvije godine izdavačka kuća Sandorf objavit će još nekoliko djela Roberta Gravesa: King Jesus, They Hanged My Saintly Billy, Homer's Daughter, Collected Short Stories, White Goddess i Selected Poems.

F.B.