Srijeda
21.11.2012.

Začitavanje: 'Vučine: Nasljednik'




Extra_large_vucine
A+ A-

Sonja Gašperov, Vučine: Nasljednik (Nakladnička kuća 2x2, 2012.)

Domaći strip je, nastavljam misao koju je stripolog Matko Vladanović započeo prije otprilike 500 dana pišući o prvim Vučinama, otprilike nešto kao Jeti. Živi svjedoci kunu se: "Vidjeli smo ga, jesmo majke mi", ali malo tko im vjeruje. Da, ma dobro, neka ga, tapšamo te unezvijerene i nepouzdane svjedoke po leđima, neka nama našeg Jetija, daleko mu lijepa kuća. Vrlo slično je i s hrvatskim stripom: nezanemariv broj ljudi javlja se iz dana u dan tvrdeći ne samo da su vidjeli domaći strip, nego da su ga čak držali u rukama, prelistavali, čitali!

Razigrana mašta vidi svašta, smije se kulturna zajednica (onaj njen priznati, vidljivi dio), da postoji nešto kao domaći strip, pa valjda bi ga svi vidjeli.

U međuvremenu Sonja Gašperov, poznatija pod umjetničkim imenom Sonječka, jednako kao što je Gordon Matthew Thomas Sumner svima bolje znan kao Sting, izdala je i dvaput u dva dana u Zagrebu predstavila drugi album iz serijala Vučine. Prvo u Booksi, a odmah potom i u Tvornici, na ovogodišnjem CRŠ-u, i oba puta vidjelo ju je više ljudi nego što ih je bilo one otužne noći u Maksimiru kad je Dinamo izgubio od PSG-a.

Vučine: Nasljednik (nakladnička kuća 2X2, Zagreb, 2012) i Sonječka došli su iz dalekog nam i prijateljskog Splita i učinili pravu malu turneju po Zagrebu. Na premijeri, u Booksi, tražilo se sjedalo više, bez šale, mnoge književne promocije i predstavljanja mogu samo sanjati o takvoj posjeti. Što ne treba čuditi, u Zagrebu smo, naime, jako izbirljivi kad je u pitanju domaći proizvod. Houllebecq je Houllebecq, Franzen je Franzen, Cecelia Ahern itekako je Cecelia Ahern, to može, dođu čak i ovi s televizije, dovuku kamere i rasvjetu, ali domaći proizvod – no way, José. Nekako nam to ne zvuči uvjerljivo – Hrvati i kultura, ma hajte, molim vas.

Zašto je to tako? Kako su Vučine bez nekih velikih najava uspjele privući ljude? Dio odgovora mogao bi ležati u tome što Vučine možda (ne možda, nego definitivno) jesu domaća panceta ili domaći pršut, ali izgledaju kao najfinije stranjske delicije. Nakon uvertire Od kolijevke do groba i nasljednika Nasljednika, jasno je i slijepcu da Vučine jesu marka za izvoz. Na razini ideje apsolutno ih možemo usporediti s Trondheimovim serijalom Zekanove hvalevrijedne pustolovine (ali samo s najboljim albumima, jer ove slabije 'Zekane', 'Vučine' će, neka mi ne zamjere znalci, pojesti za doručak i pitati jel ima repete, a što i jest u skladu s Vučjom nezasitnom prirodom), a u samoj izvedbi opasno se približavaju ovdje već opjevanom djelu Svagdanja borba (Manu Larcenet).

"Dugo već razmišljam o smrti", piše pripovjedna Vučina, "Puno duže nego o životu."

Postoji li savršena smrt? Ovo pitanje progoni Vučinu jednako kao jezivi prizori iz djetinjstva. Ako je život nešto što trpiš, kao što je trpjela njegova majka, je li onda smrt nagrada? Opsjednut, Vučina će život iskoristiti za planiranje, smišljanje što kreativnijeg puta do savršene smrti.

U nastupnom albumu Od kolijevke do groba Vučine se bave svim onim što se Vuku događa na tom putu, odnosno – životom. Nasljednik je velika potraga za savršenom smrću, a u trećem albumu, naslovljenom Urlak, na kojem Sonječka upravo radi, Vučine odlaze s onu stranu života i smrti – ravno u vječnost.

Svijet Vučina brutalan je, ali i zavodljiv, tužan, ali i urnebesno smiješan, pomaknut i neobično privlačan, poželite se družiti s tim nacrtanim likovima, usprkos tome što znate da je to nemoguće, jer Vučine baš i ne drže puno do ljudi.

Sonja Gašperov Sonječka akademska je slikarica, autorica zbirke priča Cyber Zoo (Algoritam, Zagreb, 2008) i tvorac, majka i otac Vučina, strip serijala koji je na najboljem putu da, prije ili kasnije, postane jedan od naših prepoznatljivih kulturnih proizvoda u bijelom svijetu.

Vučine su već sad brand i samo je pitanje vremena kad će krenuti na svjetsku turneju (Wolves World Tour).

U vremenu dok izdavaštvo pleše na rubu ponora, a vuk je vuku čovjek, možda je naivno vjerovati u takvo što, predviđati uspjeh bilo čega, ali Vučine su u dva koraka prerasle ovu našu šumu i to je fakat.

Važna napomena: Zbog osobito uznemirujućih prizora Vučine: Nasljednik nisu štivo za mlađe od 18 godina!

F.B.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.