Četvrtak
06.12.2007.

Začitavanje: 'Neuromancer'




A+ A-

Svi se slažemo kako su i Orwell i Huxley dijelom pogodili kako će izgledati budućnost. Ali nitko, ma čak ni Phillip Dick u svojim pričama nije tako precizno predvidio korjenite promjene koje će nam donijeti majka svih mreža, poput cyberpunkerske Biblije objavljene davne 1984.(!) koja počinje riječima: Nebo iznad luke bilo je boje televizijskog ekrana podešenog na kanal koji je prestao emitirati.

Dakako, riječ je o Neuromanceru Williama Gibsona, gdje se i sam naslov knjige igra riječima i asocira na čarobnjaka-šamana, čovjeka koji priča s duhovima. Trenutna digresija - mnogo godina kasnije ponovno progovara Dundo Maroje i predstavlja nam se vlastitim riječima kao "...Dugi Nos – Negromant od Velicijeh Indija...", Maroje čiji je tata danas tek simulakrum, sklop elektrona čije postojanje otkrivaju znanstvenici - na internetu (nedavno je Jutarnji list izvijestio kako je muzikolog Stipčević čačkajući po internetu otkrio u milanskoj knjižnici dva izdanja Držićeve knjige za koje se vjerovalo da su zauvijek izgubljena, op.ur.).

Kvragu s digresijom - Neuromancer, po naški neuromant, nastao je u doba smiješnog glazbenog novog romantizma (tad je PC-revolucija piškila u pelene, a o mreži računala jedva da su sanjali vojni znanstvenici).  U to vrijeme, Gibson piše o hakerskim upadima u mreže računala, o virtualnoj stvarnosti, lomljenju sigurnosnog leda (danas se to zove, paradoksalno, firewall) i prolasku kroz neslućene svjetove korporativnih tajni. Tad je to bio visokonabrijani futuristički triler – danas je Neuromancer naprosto Nostradamusov svitak koji (za razliku od starog dvosmislenog Michela od Naše gospe) vrlo direktno opisuje što će nam se dogoditi.

25 godina kasnije u punom nam se svjetlu otkriva bolna istina trećeg Clarkeovog zakona: nijednu dovoljno naprednu tehnologiju nije moguće razlikovati od čarolije. Nekad je to bila čarolija (otud Gibsonu i šamanski naslov), a danas ni broj vaše kreditne kartice nije siguran u vlastitom novčaniku – tko zna gdje se sve nalazi, tek opasna nakupina brojeva koja struji među petabitovima podataka virtualnog svemira. U ledu.

U međuvremenu je Gibson shvatio da je stvarnost luđa čak i od njegovih misli, pa je prestao izmišljati budućnost – dovoljna podloga za (opet, i dalje) visokonabrijane trilere su mu YouTube, iPod, virtualne zajednice za socijalizaciju i besmisleni ratovi koji se vode na svakom kutku planeta. Tehnologija je prestala biti alat, ona je postala smisao. Gibson je s pravom napisao da će ulica uvijek naći takvu upotrebnu vrijednost nove tehnologije kakvu proizvođači ne mogu ni sanjati. Otud Second Life, otud i tajne razmjene poruka kroz drafts foldere javnih mail servisa, otud i SMS novogovor. Vratite se Gibsonu ako vas zanima što će sutra biti in, ili pak Neuromancera, potpuno prestrašeni sadašnjošću, stavite na vlastiti virtualni Index Librorum Prohibitorum. Nukam vas. Nuke'em.  

Božidar Pavlović

Gibsonovu trilogiju – Neuromancer, Count Zero, Mona Lisa Overdrive – čitajte na hrvatskom u izdanju Lunaparka (2003.)

 

POVRATAK NA VRH STRANICE
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu. Hvala što prihvaćate kolačiće i pomažete portalu!