Srijeda
16.04.2008.

Začitavanje: 'Filozofija u budoaru'




A+ A-

Jednog ljetnog popodneva, dokoni su bogataši odlučili spojiti ugodno s korisnim. Dvadesetpetogodišnja gospođa de Saint - Ange odlučila je u svome budoaru, čiji su svi zidovi prekriveni ogledalima, podučiti petnaestogodišnju Eugénie užicima tijela, potaknuta kako svojim željama tako i nalogom djevojčina oca. Gospođa de Saint - Ange u tu je svrhu okupila tim eksperata koji će joj pomoći rasvijetliti tminu neznanja.  Glavni lučonoša i vješt filozofski lamentator, homoseksualac Dolmancé, svu svoju volju i inteligenciju ulaže u potragu za užicima. Odan muškim partnerima, sa ženom lijega samo ako je može uzeti straga. Vitez de Mirvel, brat gospođe de Saint - Ange, bit će, između ostalog zadužen i za defloraciju mlade Eugénie. Takav zahtjevan i častan zadatak sestra mu je dodijelila jer je i sama okusila njegove talente u horizontali. Posljednji, ali i najobdareniji, priprosti vrtlar Augustin, mora imati jedino dovoljno energije i osjećaj za ritam. Dok gospoda razgovaraju o filozofiji, Augustin je zamoljen da čeka vani, dok se ponovno ne ukaže potreba za njegovim alatom.

Glavni koreograf orgija, razvratni Dolmancé, zadužen je za osmišljavanje nastavnog plana koji će što prije i temeljitije do srži pokvariti neuku Eugénie. Međutim, kvarenje mlade djevice nije težak posao, jer se Eugénie uz minimalnu količinu sumnje podaje i najsuludijim Dolmancéovim zamislima, vođena maksimom gospođe de Saint - Ange da se zgodna djevojka mora baviti isključivo jebanjem, a nikada rađanjem. Krajnje maštovite položaje i radnje Dolmancé je osmislio tako da sudjeluju svi istovremeno i da iz njih svi, a on naročito, izvuku maksimum užitka. Praktična nastava ispresijecana je filozofskim dionicama  u kojima Eugénie doznaje da su moral, milosrđe i religija samo tlapnje, i da je opačina jednako vrijedna, ako ne i vrednija od vrline, koja je sama jako relativan pojam. Neka granica tvog užitka bude granica tvojih snaga i želja, majčinski je savjetuje de Saint - Ange. No, vesela družina malo prelazi granicu. Niz orgija završava iživljavanjem nad majkom mlade Eugénie u kojem je, pod Dolmancéovim mentorstvom, sama Eugénie najvatrenija. Sirota majka, kriva zbog svoje pobožnosti, završava sa zašivenom vaginom i anusom koje je prije ispunio sifilitični Dolmancéov sluga, osuđena tako na sporu smrt.

Iako ni približno zastrašujuća kao 120 dana Sodome, de Sadeova kvazidrama Filozofija u budoaru izdana 1795., u sebi objedinjuje filozofski sustav koji potire uobičajene društvene norme. Filozofija svoju oštricu usmjerava posebice prema religiji koja je, prema de Sadeu, oprečna prirodi. Likovi smatraju da je temeljni zakon po kojem se treba vladati zakon užitka i strasti, pa po njihovom mišljenju čak ni ubojstvo nije zločin. Većina će se složiti da je de Sadeov sustav vrijednosti vrijedan svakog prijezira, međutim, ova galerija odvratnosti ima i drugu stranu. U postrevolucionarnoj Francuskoj de Sade u njoj propituje kolika je mogućnost da se nasiljem i zločinom stvori kreposna nacija. Smatrajući revolucionare licemjernima, de Sade smatra da je ubojstvo jedna od najvažnijih pokretačkih sila politike. Iako uglavnom osporavanog književnog ugleda, se Sade je svoje štovatelje našao u krugu nadrealista, a Appolinaire ga je nazvao najslobodnijim duhom koji je dosad postojao.

Da Markiz de Sade živi u našem vremenu, našao bi se na naslovnicama tabloida: dobar dio svog života proveo je u zatvoru, zdušno orgijao i uživao kad ga se bičevalo. U njegovoj Filozofiji ništa nije skriveno, budoar je prekriven ogledalima, orgija se multiplicira, a sve se događa u pol bijela dana. Ukratko, san svakog producenta reality-showa i poduka iz nemorala u jednom.

Srđan Laterza

POVRATAK NA VRH STRANICE