Začitavanje: 'Dražba predmeta 49'

Iz literarnog rakursa, reklo bi se da ne postoji ni jedna jedina dodirna točka između nerdova s FER-a koji u pauzi objektnog programiranja gutaju tone fantasyja, cyberpunka i SF-a, te profesorica s Filozofskog koje umiru u ljepoti čitajući A.S.Byatt ili Kunderu. Njihovi brakovi su rijetki, jer tek se pokoji zdvojni FER-ovac odvaži prijeći tu misterioznu membranu između lijeve i desne strane mozga, između iracionalnog i racionalno tehnološkog, tu Vukovarsku aveniju koja dijeli plavi razum od crvenih emocija. Međutim, duboko u sferama iracionalnog ugnijezdio se svećenik visoke tehnologije, napušeni guru neoludizma o kojem profesori anglistike pišu apodiktične apologije, mučeći se počesto s razumijevanjem nečeg uistinu vrlo profanog poput entropije, čak ni ne pokušavajući dokučiti svu bizarnu i hladnu ljepotu Maxwellovih zakona. O kojem se kurcu ovdje radi?

Počesto proglašavan živućim genijem, po hermetičnosti blizak možda jedino Joyceovu kultu, Barthov i Bellowljev suvremenik Thomas Pynchon teško je čitljiv pisac. Međutim, o njemu uče na fakultetima, u javnosti se uopće ne pojavljuje, a izlazak svake nove njegove knjige (prosječno jedna svako desetljeće, dijelom i zbog toga što se rijetko spušta ispod 1.000 stranica) književni je praznik, premda ga, zapravo, nitko ne razumije. Vole ga književni kritičari i tehno-frikovi, kažu da je predvidio internet još prije 35 godina, a najbolji način za upoznavanje s njegovim magnum-opusom jamačno je nevelika, pače tanka i jeftina knjižica, koja se po boljim zagrebačkim knjižarama još uvijek dade naći - Dražba predmeta 49 (Ceres). Dijelom jebeno uvjerljiva povijesna priča o svjetskoj zavjeri, dijelom opis života na prekretnici gospođe u najboljim godinama, dijelom gotovo filozofska, žižekovska kritika visokotehnološkog okruženja na rubu tehno-trilera, Dražba je, zapravo, duža postmoderna novela napisana davne 1966. u kojoj nećete naći najjasnije razrješenje svih pitanja koja se otvaraju, njena kvazilinearna struktura neće vam dopustiti klasično uživanje u literaturi, čak dapače – pomislit ćete isto što pomisli i ostalih 50% nadobudnih ljudi koji dočitaju tih stotinjak stranica do kraja: o kojem se kurcu ovdje radi?

Unatoč tome, sveobuhvatna paranoja kojom je natopljena Dražba, dodatno poškropljena bizarnim i visokoaluzivnim imenima mnoštva junaka različitog stupnja bitnosti i raznolikim referencama na svijet oko nas umnogome doprinosi uvrnutom seksepilu, gotovo kultu ovog kanonskog Pynchonova djela. Počesto proglašavana najprijemčivijom njegovom knjigom, Dražba predmeta 49 otvorit će vam vrata percepcije u svjetove koje ni približno ne razumiju ni profesorice, ni nerdovi. Međutim, tamo im je lijepo, jer su tamo podjednako bespomoćni. I ako se kojim slučajem Dražbom nađete dotaknuti ili privučeni, bez brige, ne morate to ispovijedati nakon korizme. Niste tu ništa krivi - ionako je paranoja odabrala vas. 

Božidar Pavlović