Srijeda
28.10.2015.

Predrasude svih boja

naslov knjige Životopis crno-bijelog janjeta autor Tomáš Zmeškal
izdavač Naklada Ljevak (Zagreb) godina izdanja 2015. prevoditelj Sanja Miličević Armada (češki)



Extra_large_crno_bijelo
Foto: Chrisena Allen (Flickr)
A+ A-
Nije sve crno-bijelo u romanu Životopis crno bijelog janjeta češkog autora i srednjoškolskog profesora engleskog jezika i književnosti Tomáša Zmeškala, koji je pažnju javnosti privukao svojim prvim romanom Ljubavno pismo klinopisom
 
Radnja novog romana prati dva 'janjeta', blizance Luciju i Václava, djecu rođenu iz veze bijele Čehinje i afričkog muškarca. Nijanse širokog sivog prostora na njihovom putu postaju sve vidljivije što se više kao čitaoci upoznajemo s crno-bijelim stvarima u njihovim životima. Pripovjedač o njihovom ranom djetinjstvu pripovijeda iz dječje perspektive, koje je dječje naivno, ali i obogaćeno vrlo inteligentnom percepcijom i izrazito zanimljivom dječjom maštom, zbog čega je o blizancima nemoguće razmišljati kao o običnoj djeci. 
 
Međutim, u rasističkoj Češkoj u doba Hladnog rata Lucijina i Václavova posebnost je zapažena samo na planu njihove boje kože. Ruganja u školi, psovanja i vrijeđanja na ulici, pretpostavke da su kao ljudi drugačiji samo zato što su afričkog podrijetla ili da zbog njega ne mogu biti rođeni Česi i znati češki kao materinji jezik, samo su nažalost počeci rasizma s kojim će se suočavati cijeli život. 
 
Iako im je majku i oca odnijela automobilska nesreća, u tom su periodu svog života odgoj i podršku imali barem od bake Božene i njenog brata invalida Jindřicha, koji su zbog toga također doživljavali predrasude svojih prijatelja i poznanika. Nakon bakine smrti i Jindřichovog preseljenja, nisu imali podršku u trenutku kad je Václavu zbog boje kože zabranjeno da se pridruži državnom orkestru, iako je imao jednako muzičko obrazovanje kao i drugi, ali uvijek su imali jedno drugo. Premda su ih životni interesi usmjerili prema različitim putevima, njihova veza se nije prekinula i nije oslabila, a s obzirom da su različitog karaktera, vjerovatno je njihovo zajedničko, jedinstveno iskustvo doprinijelo da zauvijek ostanu dio jedno drugog. 
 
No iako se cijela obitelj morala nositi s rasizmom, to nisu bile jedine predrasude na koje su naišli. Stric Jindřich je nosio svoj teret zbog diskriminacije invalida koja se, kao i rasizam, manifestirala na različite načine: od neprijaznih pogleda do sadističkog tretmana njegove bivše žene, koja ga je zbog invalidnosti unižavala kao osobu i kao muškarca. Na istom je planu Lucija doživjela svoje gorko iskustvo, kad je čula vulgarne opaske iz usta svog tadašnjeg dečka i njegovog prijatelja o svom tijelu tamnije boje. 
 
Ta su iskustva prilično crno-bijela; blizanci, baka i stric stoje na jednoj strani kao Drugi, a češki narod i država s druge strane promatraju i osuđuju. Ali već brzo po upoznavanju s likovima, može se primijetiti da priča ima u sebi i drugih boja. Tako je baka Božena opterećena nacionalnom mržnjom prema praktički svim nacionalnostima s kojima na ovaj ili onaj način dolazi u dodir: Poljaci, Rusi, Ukrajinci... Dok s jedne strane ne pokazuje nikakve predrasude prema boji kože svojih unuka, s druge strane Luciji prigovara zbog veze sa Bugarinom Cvetkom, koji će se u toku i na kraju romana ispostaviti kao njena najveća ljubav i podrška. 
 
Ovaj roman ne govori samo o nacionalnom i rasnom Drugom, koji se često nalaze bok uz bok, bilo da je riječ o književnom ili znanstvenom prostoru. Osim po sjajnoj sposobnosti uživljavanja u dječju perspektivu (bez imalo patronizirajućeg tona kojeg često ima odrastao autor), oku za detalje i živopisnim, a opet fino jednostavnim rečenicama, ovaj je roman poseban i po tome što dovodi i druge oblike diskriminacije u vezu s potonjima. 
 
Uspostavom veze između tri prostora diskriminacije (rasa, nacija, invalidnost), autor baca jedno sasvim drugačije svjetlo na svima nam dobro poznate teme ksenofobije i rasizma. Više od svega, on nas dovođenjem raznih Drugih na isti prostor tjera na razmišljanje i izaziva nas ne samo na to da promijenimo pojedine stavke u shvaćanju tih diskriminacija, nego i da presložimo same njihove koncepte. Pritom nam autor ne akcentira niti forsira 'poante' – priča je iznijeta suptilno i nenametljivo, i jedino tako njena jačina može doći do izražaja i biti primljena tako da čitatelj osjeća da ima punu slobodu u 'šetnji' kroz roman. A upravo je sloboda i čežnja za njom ono što prožima cijelo Zmeškalovo djelo.

***

Tomáš Zmeškal gostuje 3.11. u Zagrebu u 19 sati u programu Europea u Dvorištu u organizaciji Naklade Ljevak.
POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.