Okusi koji spajaju

Okus doma (Centar za mirovne studije, 2015., Zagreb; Uredila Emina Bužinkić)

U rubrici Začitavanje koja je prema legendi zaživjela 1. studenog daleke 2007., na Sisvete, gostovali su mnogi romani, zbirke priča i poezije, stripovi, putopisi, biografije, autobiografije i monografije.

Velika čast da otvori ovu slavnu rubriku dopala je Jonathana Franzena i njegove Korekcije o kojima je tog tmurnog jesenjeg dana pisao Srđan Laterza. Sedam godina i tri mjeseca kasnije kucnuo je čas da se pozabavimo jednom zbirkom recepata.

"Pa zar ćemo se sad i kuharicama baviti!?", kriknut će ogorčeno tvrdokorni fanovi začitavanja.

Ne, nećemo, i da, imamo na lageru i drugih knjiga, ali Okus doma jedinstvena je, nesvakidašnja kuharica. Riječ je o istraživačko-gastronomsko-kulturnom projektu koji nas upoznaje s kulturom, običajima i društvima podrijetla izbjeglica u Hrvatskoj bilježeći, kako se navodi, njihova sjećanja na dom, mirise i okuse njihove kuhinje.

Cijeli projekt nastao je u suradnji s programom Mirovnih studija Centra za mirovne studije u okviru mentorske grupe kolegija Migracije i azil i Emancipacija kulturnog pluralizma u vrijeme izbjeglištva, kao i u suradnji s grupom volontera/volonterki koji pružaju podršku u integraciji izbjeglica i razvoju sustava azila u Hrvatskoj.

Sadiou iz Senegala danas živi u Prihvatilištu za tražitelje azila i čeka rješenje o zahtjevu za azil koji je podnio po dolasku u Hrvatsku. U Okusu doma pronalazimo soupu kandja, jelo iz njegove domovine.

Amin živi u Hrvatskoj već sedam mjeseci. Svoj dom u Iranu napustio je zbog progona na osnovi religije. Volio bi ovdje živjeti sa svojom sestrom čija mu jela jako nedostaju. Kookoo sabzi jelo je za čiju pripravu također pronalazimo recept na stranicama Okusa doma.

Osim ova dva, u kuharici-spomenaru pronaći ćete još 18 recepta iz isto toliko zemalja: od Maroka i Nigerije sve do Turske i Kosova. Tu su i priče, bilješke o ljudima koje, dakako, ne mogu biti nego tužne i potresne kao što su i sve izbjegličke priče. Posljednji rat koji se vodio na ovim prostorima rezultirao je, među ostalim, nebrojenim sličnim sudbinama.

Svakodnevno svjedočimo vijestima o ratnim žarištima diljem svijeta, ali i vijestima o izbjeglicama koji, istjerani iz svojih domova, kreću na opasan put, nitko ih ne štiti, a često postaju žrtvama krijumčara ljudi ili stradavaju ostavljeni nasred pučine, u prekrcanim plovilima. Jedna od stanica na tom putu je i Hrvatska. Okus doma je priča o njima, mali prozor u živote ljudi koji tu, blizu nas – u prihvatnim centrima, čekaju rješenje o zahtjevu za azil. Komad papira koji znači da se život može nastaviti.    

Projekt i kuharica-spomenar Okus doma predstavljeni su 29. siječnja u Booksi. Snimljen je i istoimeni dugometražni film. Svim ovim, kako se i navodi na posljednjim stranicama knjige, sudbine ovih ljudi nisu i stvarno poboljšane, ali novi projekti koji izbjeglice žele uposliti u restoranu, koji bi nudili hranu iz zemalja iz kojih se bježi, ne bi samo obogatili hrvatsku kulturu nego bi bili i preokret u tvrdim azilnim politikama.

Knjiga Okus doma na proljeće će biti još jednom promovirana u Zagrebu i Rijeci nakon čega će se naći u slobodnoj prodaji. Najtoplije preporučujemo! U međuvremenu posjetite Okus-doma.hr, Cms.hr i Fadein.hr. 



F.B.
foto: Booksa