Naslov knjige: Ulica mračnih dućana
Autor knjige: Patrick Modiano
Prevoditelj: Ana Kolesarić (francuski)
Izdavač: Fraktura (Zaprešić)
Godina izdanja: 2014.
Patrick Modiano:
Ulica mračnih dućana (Fraktura, Zaprešić, 2014.; S francuskog prevela
Ana Kolesarić)
Nakon što je prošle godine francuski pisac
Patrick Modiano dobio Nobelovu nagradu za književnost, izdavačka kuća
Fraktura je obnovila izdanja njegovih romana
Mali dragulj i
Ulica mračnih dućana na hrvatskom jeziku.
Kritika je Modianov opus opisala manje više kao genijalan, ali ponavljački – tako i
Jergović kaže da bi svaki Modianov roman "mogao biti, i jest, dio jedne velike, sveokupljajuće pripovijesti ili svojevrsne modianoovske knjige kratkih priča" (
Jergović: Tihi čarobnjak).
Ulica mračnih dućana, roman o potrazi za identitetom i sjećanjima, definitivno je jedan od Modianovih najrazvikanijih i najnagrađivanijih romana koji je 1978. godine dobio i
Goncourtovu nagradu, između ostalih. Poštenog čitatelja namjernika bi sve to moglo nagnati na zaključak da u rukama drži ono što Modianovu knjigu čini tako posebnom.
Glavni lik nazvan imenom Guy Roland boluje (neobjašnjeno) od teškog slučaja amnezije, a nekako ironično radi kao detektiv iako ni sam doslovno ne zna tko je. Kada njegov šef najavi zatvaranje agencije i odlazak u mirovinu, Guy započinje istragu o vlastitoj prošlosti koja ga vodi ulicama poslijeratnog Pariza, kroz barove i hotele, nepoznate stanove u kojima je navodno živio, među ruske imigrante, u francusku provinciju, na Alpe, pa čak i do Bora Bore.
Atmosfera je kao u noir filmu, s puno sjena i silueta koje se i konkretno i simbolički uobličuju i nestaju pred Guyevim očima: ponekad misli da je upravo saznao svoje pravo ime i identitet, samo da bi ugledao fotografiju čovjeka za kojeg je vrlo malo izgledno da je on. Često to pitanje i postavlja svojim sugovornicima - Čini li vam se da taj čovjek nalikuje meni?, no odgovor je uvijek nesiguran ili usiljeno pozitivan. Čak je i sam početak romana izrazito simbolički sugestivan u tom smislu: ''Ja ne postojim. Postojim večeras tek kao svijetla sjenka na terasi kavane.''
Ipak, jedna je sjena jača od drugih, a to je tama Drugog svjetskog rata koja je u romanu poput crne rupe progutala Guyeva sjećanja. Iako je izvjesno da se nekakva tragedija odigrala u trenutku kad je sa svojom djevojkom i još jednim parom pokušao ilegalno napustiti Francusku, čitatelj neće dobiti niti najmanji trag zašto su tako očajnički morali napustiti zemlju i kakvu su točno ulogu u svemu tome odigrali sporedni likovi čije identitete Guy polako izgrađuje zajedno sa svojim.
Iako je priča površno koncipirana poput detektivskog romana i svojom misterijom svakako mami čitatelja da u nju zaroni još dublje, Modiano se jednako oslanja na simboliku i motive pomalo tjeskobnog svijeta koji je izgradio. On je sagrađen od Modianovih uvijek istih opsesija koje se ponavljaju u njegovim romanima: kutijama za cigare i kutijama za kekse u kojima su pohranjene fotografije, starim kartama i ulaznicama, godišnjacima i telefonskim imenicima, te kojekakvim drugim zaboravljenim ostacima koji o nekome govore i ništa i sve.
Začuđujuće, sve to postiže izrazito jednostavnim i pomalo 'hemingwayevskim' stilom pisanja, kojeg od prosjeka jedino izdvaja nenametljiva elegancija, dajući čitatelju osjećaj da prije svega čita neki klasik.
S druge strane, tu su i neke konkretnije opsesije koje progone Modiana još od početka njegove spisateljske karijere, a koje su o ovom tekstu već spomenute: Pariz i Drugi svjetski rat, te potraga za identitetom i prošlosti. U tom je kontekstu zanimljiva i priča o Modianovoj obitelji jer, naime, Patrick Modiano je sin talijanskog Židova i i Belgijanke koji su se upoznali u Parizu za vrijeme rata.
Njegov se otac odbio registrirati kao Židov i nositi žutu zvijezdu, te se navodno družio s Gestapom i zarađivao na crnom tržištu. O židovskom kolaboracionistu je upravo pisao njegov sin u svom romanu prvijencu La Place de l'Étoile, a stariji je Modiano, nezadovoljan takvim izborom teme, pokušao pokupovati sve primjerke romana koji su izašli tiska.
Ne treba ni spomenuti da se sličan lik beskrupulonznog kolaboracionista pojavljuje i u Ulici mračnih dućana, stoga nije ni čudno što i publika i kritika često ističu nevjerojatnu homogeniziranost svih Modianovih romana. Pa ako želite kročiti u Modianov sjenoviti literarni svemir u kojem nedorečenost kazuje više od svih ispisanih riječi, Ulica mračnih dućana nije loš početak.
