Srijeda
18.02.2015.

Detektiv slabog pamćenja

naslov knjige Ulica mračnih dućana autor Patrick Modiano
izdavač Fraktura (Zaprešić) godina izdanja 2014. prevoditelj Ana Kolesarić (francuski)



Extra_large_8638595107_254accfb19_z
A+ A-
Patrick Modiano: Ulica mračnih dućana (Fraktura, Zaprešić, 2014.; S francuskog prevela Ana Kolesarić)

Nakon što je prošle godine francuski pisac Patrick Modiano dobio Nobelovu nagradu za književnost, izdavačka kuća Fraktura je obnovila izdanja njegovih romana Mali dragulj i Ulica mračnih dućana na hrvatskom jeziku. 
 
Kritika je Modianov opus opisala manje više kao genijalan, ali ponavljački – tako i Jergović kaže da bi svaki Modianov roman "mogao biti, i jest, dio jedne velike, sveokupljajuće pripovijesti ili svojevrsne modianoovske knjige kratkih priča" (Jergović: Tihi čarobnjak). Ulica mračnih dućana, roman o potrazi za identitetom i sjećanjima, definitivno je jedan od Modianovih najrazvikanijih i najnagrađivanijih romana koji je 1978. godine dobio i Goncourtovu nagradu, između ostalih. Poštenog čitatelja namjernika bi sve to moglo nagnati na zaključak da u rukama drži ono što Modianovu knjigu čini tako posebnom. 
 
Glavni lik nazvan imenom Guy Roland boluje (neobjašnjeno) od teškog slučaja amnezije, a nekako ironično radi kao detektiv iako ni sam doslovno ne zna tko je. Kada njegov šef najavi zatvaranje agencije i odlazak u mirovinu, Guy započinje istragu o vlastitoj prošlosti koja ga vodi ulicama poslijeratnog Pariza, kroz barove i hotele, nepoznate stanove u kojima je navodno živio, među ruske imigrante, u francusku provinciju, na Alpe, pa čak i do Bora Bore. 
 
Atmosfera je kao u noir filmu, s puno sjena i silueta koje se i konkretno i simbolički uobličuju i nestaju pred Guyevim očima: ponekad misli da je upravo saznao svoje pravo ime i identitet, samo da bi ugledao fotografiju čovjeka za kojeg je vrlo malo izgledno da je on. Često to pitanje i postavlja svojim sugovornicima - Čini li vam se da taj čovjek nalikuje meni?, no odgovor je uvijek nesiguran ili usiljeno pozitivan. Čak je i sam početak romana izrazito simbolički sugestivan u tom smislu: ''Ja ne postojim. Postojim večeras tek kao svijetla sjenka na terasi kavane.''
 
Ipak, jedna je sjena jača od drugih, a to je tama Drugog svjetskog rata koja je u romanu poput crne rupe progutala Guyeva sjećanja. Iako je izvjesno da se nekakva tragedija odigrala u trenutku kad je sa svojom djevojkom i još jednim parom pokušao ilegalno napustiti Francusku, čitatelj neće dobiti niti najmanji trag zašto su tako očajnički morali napustiti zemlju i kakvu su točno ulogu u svemu tome odigrali sporedni likovi čije identitete Guy polako izgrađuje zajedno sa svojim. 
 
Iako je priča površno koncipirana poput detektivskog romana i svojom misterijom svakako mami čitatelja da u nju zaroni još dublje, Modiano se jednako oslanja na simboliku i motive pomalo tjeskobnog svijeta koji je izgradio. On je sagrađen od Modianovih uvijek istih opsesija koje se ponavljaju u njegovim romanima: kutijama za cigare i kutijama za kekse u kojima su pohranjene fotografije, starim kartama i ulaznicama, godišnjacima i telefonskim imenicima, te kojekakvim drugim zaboravljenim ostacima koji o nekome govore i ništa i sve. 
 
Začuđujuće, sve to postiže izrazito jednostavnim i pomalo 'hemingwayevskim' stilom pisanja, kojeg od prosjeka jedino izdvaja nenametljiva elegancija, dajući čitatelju osjećaj da prije svega čita neki klasik. 
 
S druge strane, tu su i neke konkretnije opsesije koje progone Modiana još od početka njegove spisateljske karijere, a koje su o ovom tekstu već spomenute: Pariz i Drugi svjetski rat, te potraga za identitetom i prošlosti. U tom je kontekstu zanimljiva i priča o Modianovoj obitelji jer, naime, Patrick Modiano je sin talijanskog Židova i i Belgijanke koji su se upoznali u Parizu za vrijeme rata.

Njegov se otac odbio registrirati kao Židov i nositi žutu zvijezdu, te se navodno družio s Gestapom i zarađivao na crnom tržištu. O židovskom kolaboracionistu je upravo pisao njegov sin u svom romanu prvijencu La Place de l'Étoile, a stariji je Modiano, nezadovoljan takvim izborom teme, pokušao pokupovati sve primjerke romana koji su izašli tiska. 
 
Ne treba ni spomenuti da se sličan lik beskrupulonznog kolaboracionista pojavljuje i u Ulici mračnih dućana, stoga nije ni čudno što i publika i kritika često ističu nevjerojatnu homogeniziranost svih Modianovih romana. Pa ako želite kročiti u Modianov sjenoviti literarni svemir u kojem nedorečenost kazuje više od svih ispisanih riječi, Ulica mračnih dućana nije loš početak. 

Katarina Brbora
foto: Jennifer Coffey
POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.