Ponedjeljak
09.10.2017.

Levant stiže




Extra_large_levant
Foto: Alazaat Typography Works / Flickr
A+ A-
Švedska akademija i ove je godine iznevjerila sva predviđanja, ali nikog nije naročito razočarala. Novi 'nobelovac' je engleski pisac japanskog podrijetla Kazuo Ishiguro čiji romani, kako je obrazložila Akademija, "razotkrivaju prazninu iza iluzije naše povezanosti sa svijetom". Ishigurovi likovi svjesno ili nesvjesno manipuliraju sjećanjima kako bi izgradili koherentnu sliku sebe i svijeta.

Ako su njegovi romani uglavnom psihološki, odluka Akademije uz ovo obrazloženje ipak je vrlo aktualna i politička – jer 'iluzija' da smo 'povezani sa svijetom' može se lako primijeniti na današnje doba opće 'povezanosti' putem Interneta i društvenih mreža, a izvijanje osobnog i društvenog sjećanja kako bismo utišali vlastite traume i komplekse danas je (pogotovo u Hrvatskoj) uobičajeni dio svakodnevice. Uz to, koliko su bijeli zapadnjački čitatelji srednje i više klase uopće istinski povezani sa svijetom izvan svojih toplih domova, s kulturama i događanjima izvan SAD-a i Europe? Pitanje je tim aktualnije dok imamo preko milijun izbjeglica koje EU razbacuje po Europi, koji su zapeli u izbjegličkim logorima Grčke i Italije ili do njih nisu ni stigli.
 
Nažalost, posljednje pitanje može se primijeniti i na same članove Akademije. Premda fingiraju odvažnost u odabiru, zapravo je prilično malen broj laureata koji izlaze iz 'zone komfora' europskih čitatelja. Kada govorimo o Nobelu, iza iluzije povezanosti sa svjetskom književnosti naročito se ističe praznina na mjestu književnosti na arapskom jeziku. Arapskim se danas služi preko 400 milijuna govornika, što ga čini petim najvećim jezikom svijeta. Ipak, samo je jedan arapski pisac dobio Nobelovu nagradu za književnost – Egipćanin Naguib Mahfouz 1988. godine. Svake godine spekulira se da će Nobel 'napokon' otići u Afriku ili Aziju, ali i tad se među favoritima s arapskog govornog područja spominje isključivo sirijski pjesnik Adonis. Doista, znamo li za ijednog drugog?
 
Dok Švedska akademija svjesno zanemaruje arapske pisce koji su objavljeni na europskim jezicima, u Hrvatskoj nije ni moguće poznavati arapsku književnost jer se dotična ne prevodi i ne objavljuje. Tek prošle godine napokon smo dobili uvid u jedan od kanonskih opusa kad je spomenuti pjesnik Adonis na Sajmu knjiga u Puli predstavio svoju prvu antologiju na hrvatskom jeziku Zrcalo sna, u izdanju Sandorfa i prijevodu Tatjane Paić-Vukić. Slavni pjesnik koji je svoju prvu zbirku objavio 1957. napokon je doputovao i do nas.
 
Arapska književnost sporo će, ali sigurno doputovati i do Bookse. Ovogodišnja Revija malih književnosti će, nakon 12 godina bavljenja regijom i širom Europom, prvi put izići van europskih granica. Od 5. do 9. prosinca će Revija predstaviti suvremenu književnost Levanta, tj. zemalja Jordana, Libanona, Palestine i Sirije. Uživo će se predstaviti sedam autora, kao i antologija s hrvatskim prijevodima koja će zastupiti 11 autora. Sudeći po biografijama i dostupnim tekstovima, u Hrvatsku nam dolazi odlična ekipa.
 
Gostujući pisci dosad nisu objavljeni na hrvatskom, ali svi su prevedeni i objavljeni na jedan ili više europskih jezika, a najpoznatija je libanonska književnica Hoda Barakat koja je 2015. ušla u uži krug za britansku nagradu Man Booker International za životno djelo. Svi se u svojoj prozi, poeziji i esejistici bave društvenim prilikama i svakodnevnim životom. Nisu aktivni samo kao pisci, nego i kao politički novinari, autori igranih i dokumentarnih filmova, akademske istraživačice, urednici medija, prevoditelji s europskih jezika na arapski, aktivisti... Ukratko, ljudi koji nam i svojim tekstovima i kroz razgovor mogu dati uvod u arapsku književnost, kulturu i politiku.
 
Premda je naziv Revije malih književnosti od početka zamišljen ironično, to nikad nije došlo do izražaja kao ove godine – kvragu, dolaze nam pisci koji su već afirmirani na golemom govornom području spram kojeg se cijela bivša Jugoslavija doima poput užeg predgrađa, a kao da to nije dovoljno, već su objavljeni i na većim europskim jezicima. Što nam preostaje drugo nego mirno sjesti, zahvaliti im što su došli i poslušati što imaju za reći?
 
Često sam sklon podcijeniti Nobelovu nagradu zbog uskog fokusa na zapadnjačke autore, ali pritom ni sam ne izlazim iz uskog kruga već dostupnih izdanja poznatih imena iz bliskih zemalja. Sretan sam što će me realnost udariti nogom u stražnjicu i natjerati me da upoznam nove ljude i djela. Naravno, nemam iluziju da ćemo preko Revije potpuno upoznati bogatu arapsku kulturu ili riješiti izbjegličku krizu. Ipak, siguran sam da ćemo putem književnosti i razgovora moći bolje razumjeti arapske izbjeglice i njihove prilike, kao i da ćemo dobiti fini pogled kroz ključanicu suvremene arapske književnosti.
POVRATAK NA VRH STRANICE