Ponedjeljak
22.10.2007.

Književne nagrade: Nobel




A+ A-

Kako ga ne bi pamtili samo po dinamitu, švedski izumitelj Alfred Nobel godinu dana prije smrti izmijenio je svoju oporuku i najveći dio imetka namijenio osnivanju nagrada za izvanredna postignuća u medicini, kemiji, fizici, u borbi za mir u svijetu, ali i u književnosti.

Nobelova nagrada za književnost prvi je put dodijeljena 1901. godine, odnosno pet godina nakon Nobelove smrti. Iako se dodjeljuje svake godine, sedam puta godina je prošla bez nje. Bile su to mahom ratne godine: 1914, 1918, 1935, 1940, 1941, 1942. i 1943. Ove je godine, tako, dodijeljena stoti put po redu – kao i uvijek, u listopadu – a dobila ju je Doris Lessing. Britanska spisateljica koja je upravo navršila 88 godina, tek je jedanaesta žena koja je osvojila ovu prestižnu nagradu. Osim toga, Lessing je najstarija nagrađena osoba u povijesti Nobelove nagrade za književnost.

Za razliku od većine književnih nagrada, ova se dodjeljuje za cjelokupno stvaralaštvo pojedinog autora, a ne za određeni naslov. Švedska akademija, koja odlučuje o dobitniku, uvijek opisno obrazloži zašto se nagrada dodjeljuje određenom autoru. Tako je prvi dobitnik ove nagrade francuski pjesnik Sully Prudhomme Nobelovu nagradu osvojio "kao posebno priznanje njegovoj poetskoj kompoziciji, koja svedoči uzvišenom idealizmu, umjetničkoj perfekciji i rijetkoj kombinaciji kvalitete srca i intelekta". U obrazloženju ovogodišnje nagrade Švedska akademija opisuje Doris Lessing kao "onog pripovjedača ženskog iskustva koji svojom skeptičnošću, žarom i vizionarskom snagom analizira i preispituje podijeljenu civilizaciju". Ipak, ponekad članovi Švedske akademije u obrazloženju istaknu pojedino djelo dobitnika nagrade, kao Starac i more Ernesta Hemingwaya, Obitelj Thibault Rogera Martina du Garda, Saga o obitelji Forsyte Johna Galsworthyja, Obitelj Buddenbrook Thomasa Manna, Seljaci W³adys³awa Reymonta, Blagoslov zemlje Knuta Hamsuna, Olimpsko proljeće Carla Spittelera te Povijest Rima Theodora Mommsena.

Kandidata za nagradu mogu nominirati članovi Švedske ili bilo koje druge akademije, predsjednici udruženja književnika, profesori jezika i književnosti te prijašnji dobitnici nagrade. Važno je da prijedlozi stignu u Švedsku akademiju do početka veljače. Potom Odbor za dodjelu Nobelove nagrade sužava popis kandidata – do početka travnja na popisu ostaje dvadesetak imena. Dva mjeseca kasnije na listi se nalazi tek pet imena. Tijekom ljeta 17 članova Švedske akademije proučava djela izabranih finalista, a početkom listopada glasaju za svog favorita. Dobitnik nagrade je onaj književnik koji osvoji više od polovice glasova.

Osim priznanja za svoje stvaralaštvo, Nobelovci dobivaju diplomu, zlatnu medalju te 8 milijuna kuna (10 milijuna švedskih kruna). Uz to, pozvani su da održe predavanje u svečanoj dvorani Štokholmske burze (najveća dvorana u Štokholmu) prilikom dodjele nagrade, koja se svake godine održava 10. prosinca – na obljetnicu smrti Alfreda Nobela.

Još jedna posebnost Nobelove u odnosu na ostale književne nagrade je to što ona nema ograničenja u pogledu nacionalnosti nominiranih autora ili jezika na kojima stvaraju. Ipak, polovica nagrađenih književnika pisala je na jednom od tri jezika: engleskom (27 autora), francuskom (13 autora) i njemačkom jeziku (12 autora). Gledajući po nacionalnosti, najviše Nobelovih nagrada odnijeli su Francuzi (13 književnika), zatim Amerikanci (11 književnika) te Britanci (10 književnika).

Nobelova nagrada za književnost samo je jednom stigla i u naše krajeve, točnije u tadašnju Jugoslaviju. Ivo Andrić dobio ju je 1961. godine zahvaljujući, kako je to definirala Švedska akademija, "epskoj snazi kojom je oslikavao teme i ljudske sudbine vezane uz povijest njegove zemlje".

Ukupno pet nagrada ostalo je u Švedskoj – dobili su ih Selma Lagerlöf, Verner von Heidenstam, Erik Axel Karlfeldt, Pär Lagerkvist te Eyvind Johnson i Harry Martinson, koji su zajednički nagrađeni 1974. godine. Kao članovi Švedske akademije, Johnson i Martinson su 1974. godine odlučivali o dodjeli nagrade, dakle, i o sebi kao kandidatima za nagradu. Iste godine među finalistima su bili i Saul Bellow, Graham Greene te Vladimir Nabokov, od kojih posljednja dvojica nikada nisu dobila nagradu. Zato se često postavlja pitanje jesu li svi nagrađeni švedski književnici zaslužili Nobela.

Kako je sve upute o formiranju nagrade u svih pet kategorija Nobel ostavio na samo jednoj stranici papira, bilo je raznih nedoumica u pogledu njegove zamisli. Napisao je, tako, da nagrada za književnost pripada onome tko ostvari "najizvrsnije djelo idealne / idealističke tendencije". No, budući da u njegovom materinjem jeziku riječ 'idealisk' ima više značenja, Švedska akademija u početku nije bila sigurna kako bi tu smjernicu trebala interpretirati. Iz tog razloga, veliki umjetnici poput Lava Tolstoja, Henrika Ibsena, Émila Zole i Marka Twaina, čiji je stil više realističan, a manje romantičan, nikada nisu dobili nagradu. Nakon 1912. godine Akademija je dosta slobodnije interpretirala ovu smjernicu pa više nije bilo kritika zbog tumačenja Nobelove ideje.

U stoljetnoj povijesti ove nagrade, dva su autora odbila Nobelovu nagradu za književnostBoris Pasternak 1958. i Jean-Paul Sartre 1964. godine. Dva dana nakon što je dobio vijest o nagradi, autor epskog romana Doktor Živago poslao je Švedskoj akademiji telegram u kojem kaže da je neizmjerno zahvalan na nagradi, dirnut, ponosan i zadivljen. Međutim, nekoliko dana kasnije poslao je novi telegram u kojem se odriče nagrade zbog značenja koje je nagradi pridodalo društvo kojem pripada. Naime, ruski se književnik bojao da će ga lišiti državljanstva ukoliko prihvati nagradu i otputuje u Švedsku na dodjelu. No, bez obzira na odbijanje nagrade, Pasternaku su godinama potom prijetili progonom. Kontekst Hladnog rata spriječio je još jednog ruskog književnika da dođe u švedsku prijestolnicu po nagradu. Dobitnik Nobela 1970. godine Aleksandar Solzhenitsyn molio je Akademiju da mu nagradu uruče u Švedskom veleposlanstvu u Moskvi, što je Akademija odbila. Četiri godine kasnije Solzhenitsyn je ipak primio svoju nagradu i potom bio deportiran iz Rusije.

Sartre je u pismu Švedskoj akademiji priznao da Nobelovu nagradu smatra najvećom čašću, ali da ne može sebi dozvoliti da se transformira u instituciju, što osoba koja primi takvu nagradu neminovno postaje.

 

Svi Nobelom nagrađeni književnici

1901. Sully Prudhomme
1902. Theodor Mommsen
1903. Bjørnstjerne Bjørnson
1904. Frédéric Mistral i José Echegaray
1905. Henryk Sienkiewicz
1906. Giosuè Carducci
1907. Rudyard Kipling
1908. Rudolf Christoph Eucken
1909. Selma Lagerlöf
1910. Paul Heyse
1911. Maurice Maeterlinck
1912. Gerhart Hauptmann
1913. Rabindranath Tagore
1915. Romain Rolland
1916. Verner von Heidenstam
1917. Karl Adolph Gjellerup i Henrik Pontoppidan
1919. Carl Spitteler
1920. Knut Hamsun
1921. Anatole France
1922. Jacinto Benavente
1923. William Butler Yeats
1924. W³adys³aw Reymont
1925. George Bernard Shaw
1926. Grazia Deledda
1927. Henri Bergson
1928. Sigrid Undset
1929. Thomas Mann
1930. Sinclair Lewis
1931. Erik Axel Karlfeldt
1932. John Galsworthy
1933. Ivan Bunin
1934. Luigi Pirandello
1936. Eugene O'Neill
1937. Roger Martin du Gard
1938. Pearl S. Buck
1939. Frans Eemil Sillanpää
1944. Johannes Vilhelm Jensen
1945. Gabriela Mistral
1946. Hermann Hesse
1947. André Gide
1948. T. S. Eliot
1949. William Faulkner
1950. Bertrand Russell
1951. Pär Lagerkvist
1952. François Mauriac
1953. Winston Churchill
1954. Ernest Hemingway
1955. Halldór Laxness
1956. Juan Ramón Jiménez
1957. Albert Camus
1958. Boris Pasternak
1959. Salvatore Quasimodo
1960. Saint-John Perse
1961. Ivo Andrić
1962. John Steinbeck
1963. Giorgos Seferis
1964. Jean-Paul Sartre
1965. Mikhail Sholokhov
1966. Shmuel Yosef Agnon i Nelly Sachs
1967. Miguel Ángel Asturias
1968. Yasunari Kawabata
1969. Samuel Beckett
1970. Aleksandr Solzhenitsyn
1971. Pablo Neruda
1972. Heinrich Böll
1973. Patrick White
1974. Eyvind Johnson i Harry Martinson
1975. Eugenio Montale
1976. Saul Bellow
1977. Vicente Aleixandre
1978. Isaac Bashevis Singer
1979. Odysseas Elytis
1980. Czes³aw Mi³osz
1981. Elias Canetti
1982. Gabriel García Márquez
1983. William Golding
1984. Jaroslav Seifert
1985. Claude Simon
1986. Wole Soyinka
1987. Joseph Brodsky
1988. Naguib Mahfouz
1989. Camilo José Cela
1990. Octavio Paz
1991. Nadine Gordimer
1992. Derek Walcott
1993. Toni Morrison
1994. Kenzaburo Oe
1995. Seamus Heaney
1996. Wis³awa Szymborska
1997. Dario Fo
1998. José Saramago
1999. Günter Grass
2000. Gao Xingjian
2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul
2002. Imre Kertész
2003. J. M. Coetzee
2004. Elfriede Jelinek
2005. Harold Pinter
2006. Orhan Pamuk
2007. Doris Lessing

Nelija Vržina

 

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.