Utorak
21.08.2007.

Teorija smijeha kroz strip




A+ A-

Pokušajte se sjetiti koliko ste se samo puta pišući kakav mail, pismo ili sms, uhvatili da oduševljenje kakvom genijalnom forom ne možete izraziti nikako, doli koristeći se istim receptom kojeg koriste autori stripova? Za vas ne znam, ali znam da ja bez prosvijetiteljske uloge stripa u svom životu i bez dugogodišnjeg gutanja požutjelih stranica svih mogućih stripova (ili romana, kako smo ih mi zvali nekada) koji bi mi dopali u ruke, danas ne bih bio u stanju napisati pošten tekst u bilo kojem obliku. A da ga i napišem, takav kruti i ogoljeni tekst ostao bi samo puka sjena nečeg, što bi da sadrži te divne znakiće prštalo od moje bezgranične duhovitosti, he-he (eto vidite, neophodno je!). U današnje doba interneta, mobitela, raznih foruma, blogova i chatova, nemoguće je biti sudionik takvih vidova konverzacije ako ne koristite simbole za smijeh posuđene iz opusa raznih Ferrija, Magnusa, Maurovića, Matakovića, Moorea ili Pratta.

No, kako se ni mi u stvarnom životu ne smijemo uvijek jednako, na isti način, ni istim intenzitetom, isto vrijedi i za junake stripova, pa je moja malenkost, kao osvjedočeni ljubitelj devete umjetnosti, pokušala proniknuti koje su to razlike u smijehu pojedinih strip-junaka. Neupućenima možda pomogne!

Ha-ha - karakteristično za glavne, najkarizmatičnije junake, superheroje veće od života. U isto vrijeme, junak je veseo i radostan, ali i ponosan i dostojanstven. Smijući se na ovaj način, dotični heroj pokazuje da je smijeh dostupan i neophodan i najhrabrijima i najvećima, a opet, izbjegao je da se primijeti da je i on podložan najnižim ljudskim strastima i animalnim instiktima, poput najobičnijeg smrtnika.
No, ovakvu vrstu iskazivanja radosti upražnjavaju i oni s druge strane zakona, koji su sušta moralna suprotnost našim herojima, a jednako su moćni i karizmatični poput njih. Zločinac koji se koristi ovim smijehom nije nekakav sitni nevaljalac, već persona zbog čijih nedjela strepi čitavo čovječanstvo. To su oni koji su već samim svojim rođenjem predodređeni za velike, iznimne stvari, ali splet nesretnih okolnosti ih je postavio u službu Belzebuba, pa te svoje supermoći koriste nažalost na pogrešan način. U ovom slučaju čitatelj stripa mora biti dovoljno lukav i dobar poznavatelj materije da skuži tu bitnu razliku između ha-ha smijeha što pruža nadu u bolje sutra i ha-ha smijeha koji ledi krv u žilama.

Primjeri: Zagor, Komandant Mark, Teks Viler, Superman, He-Man, Marti Misterija, V iz V for Vendetta, Corto Maltese; Profesor Helingen, Ksandraks, Skeletor, Lord Voldermort (znam da nije lik iz stripa, ali da je, i on bi se ovako smijao)…

He-He- ovom se vrstom smijeha koriste najčešće pratitelji i pomoćnici glavnih junaka, njihove totalne suprotnosti. Još od vremena Don Quijotea koji je imao svog Sancha Panzu, heroji uvijek za sobom vuku nekakvu šeprtlju, prostodušnog, najčešće neuglednog Zemljanina, koji je na prvi pogled prepun mana i ljudskih slabosti, a u biti je veoma draga i dobroćudna pojava koja svoje veselje (najčešće za kakvim batkom ili plečkom) iskazuje na ovaj način.

 

Primjeri: Čiko, Smuk, Profesor Okultis, Frenki Beleven

Ho-Ho- omiljen i raširen način smijanja kod onih koji samo misle da su glavni i karizmatični, a ustvari to nisu. Korisnici su najčešće osobe malo smanjenog IQ–a, koje su nerijetko, iz nama nekog nepoznatog razloga, postavljeni na visoke društvene položaje (samo formalno, no oni to ne kuže), te zbog toga sami sebe doživljavaju velikim zvjerkama, no kako nitko s njima ne dijeli to mišljenje i nitko ih ne shvaća ozbiljno, gotovo uvijek su omiljen predmet sprdnje svoje okoline. Zanimljivo je da se oni koje karakterizira ova vrsta smijeha u javnosti predstavljaju kao neustrašivi vođe, a u stvarnosti pune gaće od straha i pred vlastitim boljim polovicama. Usput, nije zgorega ni napomenuti i da su te naše ho-ho galamdžije uglavnom ugodno popunjeni mužjaci.

Primjeri: Debeli Šef iz Alan Forda, Hogar Strašni, onaj vrhovni zapovijednik iz Asteriksa kojeg nose na onom tanjuru…

Hi-Hi- Poput ha-ha smijeha, i hi-hi smijeh ulazi u krug onih dosta kompleksnih načina  iskazivanja sreće i zadovoljstva koji zahtijevaju od čitatelja stripa znanje, snalaženje i lucidnost u izbjegavanju zamki u koje nestručan i slučajan čitatelj može vrlo lako uletjeti. Naime, hi-hi može biti smijeh karakterističan za malu dječicu, ali također ga upražnjavaju i sitni zlobnici, prgavci, lukavci, te mnogi drugi gotovo karikaturalni likovi sa same društvene periferije. Upravo ti likovi možda i najvjernije dočaravaju samu bit i važnost stripa, jer samo u stripu (a bogme i u filmovima Joela i Ethana Coena) osobe koje nisu strogo na strani pravnog poretka, te čiji postupci i stil života nisu baš na samom vrhu nekakve moralnoetičke skale mogu biti omiljeni junaci mnogobrojnog čitateljstva. Da, da, upravo zato volimo stripove!

Primjeri: dječak Rodi (iz Bleka Stene), Charlie Brown; Bob Rock, Gargamel, braća Dalton

Hu-Hu - u svijetu stripa ovako se ne smije valjda nitko, odnosno, bar meni to nije poznato, no nisam mogao odoljeti da ne stavim i ovaj način smijanja kad sam skužio kako bi zvučalo da se Kumpić iz Smogovaca nasmije nekoj priglupoj šali Crnog Džeka - ''Hu-hu, guzda.''

U stripu postoje i oni junaci čija osobnost baš i nije iskristalizirana do kraja, iz ovih ili onih razloga, pa ih ne možemo sa stopostotnom sigurnošću svrstati niti u jednu od ponuđenih kategorija. Takvih likova u stripu ima jako puno, pa ću se ja zbog manjka vremena, prostora, ali i živaca, posvetiti samo nekim primjerima i to onima iz Zlatne Serije i Lunov Magnus Stripa, jer sam tu najviše na domaćem terenu.

Mister No - u isto vrijeme i junak i antijunak. Posjeduje određenu dozu karizme koja ga gura u ha-ha kategoriju, ali i olako se prepušta hedonizmu nespojivom s pravim superherojima, pa ga se u trenucima alkoholnih ili seksualnih delirija lako može pronaći kako veselje ispražnjava smijući se na neki drugi način. Stripovska verzija Brucea Willisa ili Tribusonovog Nikole Banića.

Kit Teler i Kapetan Miki - variraju iz ha-ha u hi-hi kategoriju. Istina je da oni svojim supersoničnim potezenjem pištolja i gađanjem u pištolj kakvog zlikovca bez namjere da ga se najmanje ozljedi, spašavaju Arizonu i Nevadu od svakojakih protuha i bitangi, ali je isto tako i istina da pravi mačo heroj ne može biti onaj tko po najvećoj pustinjskoj žezi u salunu naruči čašu mleka ili čašu limunade, a da i ne spominjem semaforsko mijenjanje boje lica čim im se malo nježnije obrati kakva mlada krasotica, zahvalna što su spasili upravo nju i njenog starog oca od zlih, krezubih i masnih probisvjeta. Pa, jebemti kolač, i jedan i drugi imaju cure od pamtivijeka, a ni Klareta ni Suzi nisu dobile ni malo sočniji poljubac, a kamoli nešto konkretnije. Šmrkavci jedni, kad se ugledate u striku Dilana Doga, onda ćete u viši rang, a dotad, desanku na gotovs, pa maturbejšn!

Saša Čobanov
22.8.2007.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.