Štetnost knjige na plaži

U teškim vremenima ne ide se na godišnji. Mika je to godinama govorila, ali zov mora uvijek bi nekako nadjačao glas razuma. Vanja je bila i ostala najveća pobornica stavljanja ključa u bravu i kolektivnog odlaska na ljetne ferije. Ove godine Luka je iskoristio svoje nadstojničke ovlasti, te izdao befel da će kombinat raditi, pa makar sjekire padale s neba. Onda je došla ta afrička fronta.

"Proći će", govorio je Luka, "ne može do vijeka trajati." Dani su prolazili, ali vrućine nisu slabile. Dapače! Bivalo je sve gore i gore. U srijedu, 15. srpnja, Nadstojnik je okupio ljudstvo i rekao: "No dobro, ovo je katastrofa kakvu ne pamte ni najstariji žitelji Zagreba, idemo na kolektivni godišnji i to od 20. do 27. srpnja."

"Pfh…", frknula je Vanja, "pa toliko mi samo treba da se spakiram i dođem nadomak Karlovca."

Drugi su srčano stali na njenu stranu tražeći da se ljetna kolektivka produži do 21. rujna.

"Može", rekao je Luka, "ali preko mene mrtva."

Našli smo se negdje na pola puta – kombinat će ostati zakračunat do 18. kolovoza. Nitko nije bio baš sretan, ali bože moj, to je cijena demokracije. Da nam ipak malo zagorča život prije odlaska na moreno, Luka je izdao službeni nalog da se napravi temeljito istraživanje na temu – Štetnost knjige na plaži.

Prionuli smo poslu i evo rezultata našeg velikog ljetnog istraživanja:

***

Nebrojeno puta isticali smo prednosti i mane čitanja. Ovaj put skoncentrirali smo se na ružan običaj čitanja knjiga na plaži. U davna vremena turistička ponuda na Jadranu bijaše vrlo siromašna. Osim mora i uglavnom šljunčanih plaža nismo imali puno toga za ponuditi. Danas je ipak puno bolje. Šljunak je samljeven u pijesak, pa sad imamo svu silu pješčanih plaža, more je još uvijek tu – prije sezone doda se malo modre galice da se pojača plavetnilo. Jer, eto, turisti vjeruju da je more plavo. Od čega bi bilo plavo!? Prirodna boja mora je više onako sivkasto-zelenkasta, ali dobro, hoćeš plavetnilo – evo ti ga na, pa uživaj.

Nadalje, danas duž obale imamo svu silu restorana, picerija, ćevabdžinica i slično. Dodali smo i štandove sa raznoraznim suvenirima kao što su, na primjer: drvene čaplje, manje i veće, pepeljare, razglednice, privjesci za ključeve i ukrasni drveni tanjuri za na zid. Danas, kao što vidimo, sadržaja ne nedostaje. Turisti mogu pronaći tušta i tma zabave. Ne moraju više vući knjige na plažu i čitati. Na žalost, neki to i dalje čine kao da smo u pedesetim godinama prošlog stoljeća.

Za takve imamo najnovije vijesti: čitanje knjiga na plaži je passé! Evo, ako treba nacrtat ćemo:

Prvo – zašto bi uopće bilo što čitali na plaži? Na moru ste, prijane! Ljudi oko vas igraju picigin, brćkaju se u vodi, grade kule od pijeska, frigaju se na suncu hvatajući primjerenu bauštelka nijansu, loptaju se, gledaju cure, hrane galebove, igraju se lovice u plićaku, vade ježince, morske zvijezde i razna druga bića iz mora, rade selfije, voze se na pedalinama. To je ono što činite kad ste na plaži.

Drugo – knjiga na plaži je opasnost. Posebice tvrdoukoričena knjiga! Bosonoga dječica trčkaraju naokolo. Želite li da se spotaknu o vašeg Koščeca i ozlijede prstiće? Ne želite? Onda nemojte nositi knjige na plažu!

Treće – što uopće želite dokazati? Mislite li da ste kul s tom knjigom? Upravo suprotno – djelujete pomalo zaostalo. U vremenu lijepih, tankih Kindleova i drugih fensi readera vi ste uprtili tu tešku, nezgrapnu knjižurinu. Ma hajte, molim vas.

Četvrto – činite štetu i samim knjigama. Opskrbili ste se štivom u knjižnici i umjesto da pazite na knjige – vučete ih na plažu. I što se događa? Gladni ste od kupanja i sunca, izvadite pečenu kokoš i paradajz iz borše, otrgnete batak i njupate. Poslije ćete istim tim, masnim rukama dohvatiti Bekavca ili Ušumovića i uništiti vrijednu knjigu. Kad dođete u Zagreb vratit ćete je tako masnu i krcatu pijeskom u knjižnicu, pa neka ju poslije knjižničarka čisti!?

Peto – knjige uspavljuju. Pročitali ste jednu stranicu i zaspali s knjigom raskriljenom preko lica. I dok ostatak vaše tjelesine poprima zlaćanu boju što se događa s vašim licem? Ostat će bijelo kao sir, eto što se događa! Po povratku u Zagreb kolege, prijatelji i rodbina ismijavat će vas i sprdati se s vama. Vidi budale s bijelim licem, dobacivat će vam iza leđa. I točno tako ćete se i osjećati. Kao budala.

Šesto – čitanje knjiga na plaži može dovesti do dehidracije. Lakomisleno ste dovukli svoju knjigu na plažu. Želite pročitati novog Perišića, pa da bog kaže. I čitate vi, ali ne razumijevate, nekako vam štivo ne dospijeva u glavu. Da ste malo proguglali lako bi doznali da čitanje po visokim temperaturama ne vodi nikamo. Pošto ne znate da je tomu tako, vi i dalje ustrajavate, brstite štivo ulažući dodatne napore, a organizam se opire, pojačano se znojite i u jednom trenutku – paf! Izgubit ćete svijest. Obeznanjeni ležite na plaži, tvrdoukoričeni Perišić ispao vam je iz ruke i probušio luftmadrac. Em ste dehidrirali, em postali predmet sprdnje svih prisutnih!

Naveli smo tek šest primjera. Ima toga još, ali pametnom će i ovo biti dosta. Čitanje knjiga na plaži je teški out, a uz to je i višestruko štetno. Ako već ne znate što bi, oponašajte druge, od toliko sadržaja na našem lijepom Jadranu, pa naći će se valjda nešto i za vas, dragoviću.