Paranormalne aktivnosti 2: Vrtloženje

Previously on booksa.hr

Mačak Vjenceslav zvani Chicharito nakostriješena repa bježi iz officea. Nešto kasnije u starom uredskom prozoru Luki se ukazao lik poznatog hrvatskog književnika srednje generacije. Nadstojnik također hitro napušta office. Martina i Mika lijepo pitaju što mu je, no ovaj drsko odgovara neka ga puste na miru, jer da nije njemu nikaj. Prvo ulazna, a potom i vrata od officea zatvaraju se sama od sebe. I dok Martina i Luka pokušavaju otvoriti ulazna vrata, Mika kaže: "Znam šta se događa, u teškom smo bulšitu."

Paranormal Activity 2: The Whirlpool

Martina proguta knedlu: "Što se događa, reci nam kad već znaš."

"Nek on prvo prizna šta je vidio u officeu maloprije."

"Dobro, kh-kh…", Luka će, "ukazao mi se lik poznatog hrvatskog književnika Romana Simića."

"Jesen ti gajde", opsova Mika, "jel još neko bio s njim?"

"Ne, bijaše sam."

"To ćemo još vidjet. Nemamo vremena na bacanje, stoga počujte moju priču, jer nije ovo prvo vrtloženje u povijesti kombinata… U davna, pradavna vremena, dvije tisuće i osme, il bi deveta, slagat ću vam, Vanja i ja sjedimo u officeu. Za godinu nisam sigurna, al znam da je bio ponedjeljak. Pošto nismo radili. Sjedimo mi tako, pišemo nekakve aplikacije, kadli nešto poče rondat odozdo. Ma šta li ovo ronda, kažem ja, da nisu nekakve podzemne vode ili nešto?

I spustimo se stubištem, tad još nismo ugradli liftove, spustimo ti se mi da vidimo šta je na stvari. Na razini -1 ništa, -2 isto ništa, a ono rondanje postaje sve glasnije i glasnije. Kaže Vanja – da nisu miševi? Ma kakvi te miševi spopali, ženo božja, mislim se ja, nema teorije da miševi ovako rondaju. I spustli se mi tako sve do razine -6, a tamo, moj brate, imamo šta i vidjet.

One sve knjige, svi časopisi, periodka, sve živo se diglo i lebdi u plavčastom vrtlogu iz kojeg i dolazi to rondanje. Da se ne pridržasmo za štokove i nas bi povuklo. Kaže Vanja – bježmo!

Ne bi mi teško poslušat je. Šibamo mi tako ko bez glave i hop – otvorimo vrata, a tamo, u malom officeu, gdje nam je danas čajna kuhnja, sjede redom: Čegec, Mićanović, Lokotar i Simić. Al vidi se odma, nisu to prava bića, već ko neki plavčasti hologrami. Noge nam se odsjekoše od straha.

Dobar dan – dobar dan, kud ste vas dvije naumile, reko – svojim poslom. Baš ovim riječima. E, pa neće moći, Lokotar će. Zašto neće? Lijepo, neće, zatirete u ovom klubu svaki tračak lijepe književnosti. Ma ko zatire? – reko. Vas dvije zatirete, viknu Čegec, samo vas gledamo što činite. Morate iz temelja promijeniti svoje ponašanje, ubaci se i Mićanović, ovo vam je posljednja opomena. Drugi put neće bit mile-lale, nego ćemo vas bacit kroz onaj dolje portal, pa se onda sa Šušumigom objašnjavajte.

Kae to Šušumiga?, priupita Vanja. Simićev hologram, koji se sve do tad držao po strani i odsutno škljocao klamericom pojasni: Šušumiga, to je vrhunaravno prethistorijsko biće koje čuva ognjište lijepe književnosti. A, reko, od čega je to čuva? Od proze u trapericama, stvarnosne proze i svih drugih devijacija. I kako to reče – tako se svi hologrami spojiše u jedan manji plavčasti vrtlog i uz sveopće pucketanje nestadoše.

Ponašanje smo promijenili, gajili smo u kombinatu lijepu književnost, ali odlaskom dr. Ostojića izgleda da smo iznova zglajzali na stranputicu. Enivej, od tog nemilog događaja ostade mi ovaj bijeli pramen u kosi, ovaj ovdje, druge sam poslije dodala kod frizerke. Da izjednačim."

Martina i Luka u nevjerici su gledali Nadstojnicu u sjeni.

"Za mnom, brže! Moramo u office", poskoči Mika.

Pokušali su milom, pa onda silom, ali vrata ostadoše zatvorena. Iz officea je dopiralo strahotno rondanje.

"Dohvatite mi jedan broj Quoruma, trkom, što stariji nađete, ovi iz 21. stoljeća neće nam pomoć."

Na jedvite jade Martina i Nadstojnik iskopaše jedan Quorum iz 1999. Mika je brzo listala. Pronašla je najljepši mogući komad lijepe književnosti i pročitala naglas. Vrata se ganutljivo otvoriše. U officeu je bilo sve normalno. Rondanje je sad dopiralo izdaleka – s donjih razina.

"Idemo, šta se čeka?"

"Emh, hodite vas dvije, ja ću ovdje stražariti, čuvat ću vam odstupnicu", okolišao je Luka kao kiša oko Kragujevca.

(nastavlja se)

F.B., 8. svibnja 2015., Zagreb
foto: David O'Hare