Ma budi pisac i ti (drugi dio)

Prošlog petka doznali smo tko sve može biti književnik, o važnosti čitanja i prvim koracima. Hrabro nastavljamo dalje usprkos protivljenjima koja dolaze iz oporbe okupljene oko Vanje, Ane i Martine. Ti, kako sami sebe nazivaju, 'Zdravorazumaši' upinju se iz petnih žila ne bi li ovaj besplatni priručnik proglasili nevaljanim, a ne nude nikakvu alternativu. Plus od književnosti žele načiniti bauka ili svetu kravu. A književnost, kako smo naučili, nije ni bauk, a ni sveta krava. Sad na posao!

MOŽE LI SE ŽIVJETI OD PISANJA?

Može! I to više nego pristojno. Važno je samo postaviti stvari na svoje mjesto. Doživljavate li, primjerice, svoju spisateljsku rabotu kao strast, nešto što dolazi iz srca (i duše) – vi se onda kruha ne bute najeli. Kakva strast, kakvi bakrači! Emocije su magluština koja će otupjeti oštricu uma. Ne piše se srcem, već hladne i trijezne glave. Književnost je posao kao i svaki drugi. Obuzmu li vas emocije, čeka vas neimaština i glad kao i masu drugih književnika iz prošlosti.

Dostojevski je povazdan bio u dugovima, pisao je s vjerovnicima za vratom. Neki kažu – da nije stvarao u takvim uvjetima, ne bi napisao tako velike knjige. Pisac mora živjeti na rubu i biti nesretan, palamude. Krivo, pisac mora biti na toplom, sit i nasmijan. Da je Fjodor živio bez pritiska i uredno plaćao režije – napisao bi još bolje knjige. I veselije!

IZDAVAČ, UREDNIK, LEKTOR

Nije teško naći izdavača. Naši izdavači nadaleko su poznati kao ljudi od riječi, tako da tu nemate brige. Slobodno im se hitite u ruke, kojeg god izabrali nećete pogriješiti. S urednicima je već druga priča. Zapitajte se prvo – treba li mi uopće urednik? Ne nužno. Nije loše raditi s urednikom koji će odmah prepoznati vaš genij. On će vas ohrabrivati da samo nastavite po svom. Klonite se urednika u čijoj je prirodi zadirati u tekst, koji će vas kuditi i crvenim vam flomasterom križati cijela poglavlja. Ta nismo u školi, dragoviću! Biti urednik je više onako paradna uloga. Neka njega, samo nek se drži podalje od vašeg vrijednog rukopisa. Oni koji žele 'raditi' – njih se čuvajte!

U današnje vrijeme lektor nam treba kao i piletu sisa. Moćni alati u Wordu označit će nam svaku omašku, a lektor vrlo lako može razvodniti vaše robusne rečenice. Zaključno: kad je rukopis finito, onda je finito. Svako dodatno čačkanje ne vodi dobru.

PROZA

Ne trošite vrijeme na kratke priče! Kratka priča ionako je roman kome je nevješt autor podrezao krila. Natukli ste već dvadeset kartica i sad bi to priveli kraju? Ni slučajno! Uz tih 20 natipkajte još 30 i eto vam romana. Ali, ali… Nema 'ali', tajna dobrog pisanja nije u kraćenju kao što će vam mnogi reći, već u dodavanju. Nakitite svoju pripovijest. Za roman je dovoljno 50-60 kartica. Sve ostalo je stvar prijeloma. Vješt prelamač vaših će 60 kartica bez problema razvući na 180 stranica. Malo će se poigrati proredom, marginama, veličinom fonta i voilà – eto romana.

Još jedan zlata vrijedan savjet – razbijte vaš tekst u što više poglavlja. Već tu ste ukrali tušta i tma stranica. Zapamtite, svaka se stranica broji, i ona na kojoj su tek dva reda, i svaka prazna, dakako! Gusto ispisani romani na po 500 - 1000 stranica su out. Gdo bu to čital u današnje vrijeme?

POEZIJA

Evo nas na skliskom terenu, oprez! Poezija ne smije biti razumljiva, skužljiva i jasna, već zakučasta, tajnovita kao bombonjera. Zagrizete misleći da je unutra črišnja, a kad tamo – kokos! Poezija, brale, to su kao oni nepovezani snovi, niz više ili manje bizarnih prizora koje u stvarnosti ne susrećete. Primjer:

pauk sličan Bridget Jones
nudi mi vrč orandžade
za svega šest kuna
svi naši amandmani bivaju
glatko odbijeni
i gle, tramvaj u magli
nadmeće se za slavu
s ljepojkama na Manduševcu
sorry, curke, kaže Budiša
sjajna oka ispraćajuć
srčana alkara epohalan juriš

S pjesmom ovako moćnih slika možete u bilo koju antologiju, no što joj nedostaje? Naslov, jasno. Ako ste se odlučili za 'Žumberački kolut naprijed', ima nade za vas.  

(nastavlja se)

F.B., 27. veljače 2015., Omiš
foto: Gregory Han