U Booksi je oduvijek na snazi pravilo: kad mačke nema - miševi kolo vode. Ove godine nekaj baš nije štimalo oko rasporeda odlazaka na godišnje odmore – Nadstojnik Lućano odjezdio u Čitluk kod familije. Zaboravio je izvjesiti najnoviji raspored i u jednom trenutku nikoga više nije bilo na šanku, pa su gosti 48 sati sami odlazili za šank, spravljali si svoja makjata i kapućina, izdavali si račune, ostavljali novčiće plus napojnice u napojničarsku kutiju i na kraju radnog vremena – uredno sami radili obračun, zaključavali kombinat i ostavljali ključ ispod otirača.
Srećom, trećeg dana došli su naši softveraši te nazvali Dunju i Anu iz officea da se hitno vrate s godišnjeg na kojega uopće nemaju pravo ove godine.
Bijesne zbog toga dvije pustolovke pojavile su se reš-pečene u kombinatu i drsko priupitale softveraše kaj oni uopće rade u Booksi.
"Razvijamo avanturističku igru koja će kombinatu donijeti stotine i stotine kuna. Zove se Literati GO i upravo završavamo beta verziju."
Dunja i Ana htjele su doznati više o ovom projektu.
Softveraš Rale: "Pa ništa – instalirate igru na vaš mobač i krećete u lov na hrvatske pisce. Kad spazite kojeg, brzo ga fotkate i tako skupljate bodove. Osim hrvatskih, možete loviti i sve druge pisce, ali samo ako su u tom trenutku na teritoriju RH."
Ana iz officea: "Jesen ti gajde, nije li to skoro isto kao i ona stupidarija s Pokemonima?"
Softveraš Rale: "Actually ne, ovdje hvatate žive ljude koje možete skužiti golim okom i druga stvar – broj pisaca u Hrvatskoj raste nevjerojatnom brzinom. U prosjeku svaki dan pojavi se po 1,33 nova literata, a cilj igre je – uhvatiti ih sve!"
Dunja: "Nema tu logike, kako ću ih uhvatiti sve kad niču kao vrganji poslije kiše?"
Softveraš Čutura: "Teoretski se može, iako broj literata stalno raste, u jednom trenutku moguće je uhvatiti ih sve. Na zaslonu vašeg mobača pojavit će se obavijest: UHVATIL SI IH SVE, NO PRIČEKAJ. Potom kreće odbrojavanje, ako se u roku od 6 sati ne pojavi novi pisac u bazi – to znači da si došla do kraja!"
Ana iz officea: "Ali čekaj, dragoviću, koliko ljudi uopće zna kako izgleda većina hrvatskih i drugih pisaca?"
Softveraš Rale: "Baš mi je drago da si postavila ovo pitanje i hvala ti na njemu. Ljepota i jest u tome da se potencijalne igrače potakne na upoznavanje i prepoznavanje književnic(k)a. Kak ne kužite, prema našim izračunima, interes za literate uvećat će se za oko 1650% već u prvom tjednu!"
Ana iz officea: "Ma tko želi upoznati pisce, k jarcu, pa ni većina njih samih ne žele da ih se upozna."
Dunja: "Ne slažem se, sve više ih želi, stavljaju svoje fotke na društvene mreže, nova generacija literata želi biti prepoznata – mnoge od njih slava privlači kao što grizlija privlači košnica krcata medom. Ima ih koji su se slikali za Gloriju! Takvi su trendovi, Anice."
Ana iz officea: "Hm… i kaj kad ih možebitno uloviš sve?"
Softveraš Čutura: "Pa… nikaj, drago ti bude što si to zbavil, onak… neko vrijeme osjećaš se fajn."
Softveraš Zrinko: "Wait a minute… a zakaj vas dvije ne bi odigrale jednu partiju Literati GO u Deathmatch modu?"
Djevojke su objeručke prihvatile izazov, daunlodale aplikaciju i krenule u lov na glave skribenata. Zbog vrlo ograničenog prostora ovdje ćemo opisati tek finiš ovog epskog deathmatcha.
LITERATI GO: DUNJA – ANA IZ OFFICEA, epski Deathmatch
Pisci su vrlo nepredvidljiva, volšebna i osiona bića i nije ih lako uhvatiti. Naročito u ljetnim mjesecima – osjetljivi su na sunce, pa klamzaju po gradu držeći se hladovine, mračnih i vlažnih mjesta.
Dunja je imala supersreće, faktički u prvim minutama deathmatcha naletjela je na Damira Karakaša i Zorana Žmirića. Gostili su se kolačima u obližnjoj slastičarnici – uletjela je unutra, poklikala ih i povela 2:0! Ana je na zaslonu vidjela rezultat i ljutito potrčala na Jelačića plac. U Nami je skužila Ružicu Gašperov, a odmah potom, na terasi Kod Krole, Koranu Serdarević, Ivanu Rogar i Zrinku Pavlić. Klik, klik, klik, klik i semafor je sad pokazivao 4:2 za nju!
Dunja nije sjedila prekriženih ruku. U Branimir centru naletjela je prvo na Noru Verde i Zorana Malkoča, a u VBZ-u je na vrijeme spazila Ivanu Šojat. Rafalno ih je sve poklikala i povela 5:4! Tek što je izašla iz centra, u trafici na Branimirovoj skužila je Faruka Šehića koji je baš kupovao sličice EURO 2016. Klik – 6:4.
Sreća je u nesreći kaj je većina literata siromašna, pa ih je, ako ste vješt igrač, tijekom srpnja i kolovoza lako uočiti na opustjelim zagrebačkim ulicama.
Enivej, Ana nije mogla hebeno vjerovat kaj se događa. Pa tu zvihru Dunju sreća ide naveliko! Zaletjela se na Cvjetni, obišla sve živo, ali uspjela je uhvatiti tek dvoje pisaca: Sibilu Petlevski i Roberta Perišića koji su stajali u hladovini i čekali da zađe sunce. Tek što je poravnala rezultat na 6:6 greškom je ulovila i Jagnu Pogačnik, te izgubila bod. Naime, ako neoprezno uloviš književnog kritičara – gubiš bod. Usput je srela bračni par Serdarević iz Frakture, pozdravila ih ljutito i produžila dalje. Pa baš danas da ne budu u društvu kakvih pisaca, baš danas?
Dunja je vodila 6:5 i hitala dalje kao osica. Pročešljala je birtije oko Ciboninog tornja – ništa. Tek u blizini trešnjevačkog placa, na terasi jedne malešne birtije skužila je Romana Simića, pio je čaj – 7:5!
Za to vrijeme Ana je na Britancu. Predosjeća da bi joj se baš tu moglo posrećiti. I fakat – Selvedin Avdić kupovao je kod jednog čiče stare ploče skupine The Who. Malo dalje, u dvorištu pizzerije Mamma mia, poklikala je Kristiana Novaka i Edu Popovića. Još jednom okrenula je rezultat i povela 8:7! Ali gdje naći još dva literata, pitanje je sad?
U znoju lica svog Dunja je doklamzala na Trg, pa na terasi Kod Krole poklikala Koranu Serdarević, Ivanu Rogar i Zrinku Pavlić. Na zaslonu se pojavila poruka – OVE ŽENE VEĆ SU UHVAĆENE! Dunja je opsovala i krenula na Gornji grad.
Korana je načinila rolajz: "Koji kuki se događa? Čovjek više nemre ni pivo popit na miru."
Zrinka je odmahnula rukom: "Ma turisti, ne obraćaj pažnju…"
Dunja je na cijelom Gornjem gradu uspjela uloviti samo Marka Dejanovića, sjedio je u hladovini ispred Sabora, klik – 8:8. Onda se sjetila – Jarun! Na obalama zagrebačkog mora okončat će ovo u svoju korist.
Dva sata poslije Dunja s mobačem na gotovs klipše po Jarunu. Je li moguće da nema nikoga, ma ovo, k vrapcu, nisu istine! Mnogo svijeta frigalo se na suncu i brćkalo u vodi, ali pisca ni jednog među njima. Nešto je bljesnulo među vrbama. Netko je nosio luftmadrac – bila je to Milena Benini. Klik – 9:8 i korak do pobjede. Dunja je živnula, unajmila bajk i krenula na drugu stranu okrećući pedale kao bez duše.
Iz suprotnog pravca, također na bajku, jezdila je Ana. U prolazu je kliknula Zorana Lazića koji je tu dolazio u ribolov – 9:9! Kod Ledo škrinje Dunja je još izdaleka uočila Gordana Nuhanovića. Kupovao si je sladoled. Nagazila je još jače i već isturila mobač. U tom nevjerojatnom trenutku Ana je izronila kao iz zemlje, bacila se s bajka i uletjela Dunji u kadar. Nuhanović se okrenuo da vidi kakva je to gužva i Ana je iz duboke trave kliknula za pobjedu u prvom epskom Literati GO deathmatchu!
Dunja je sjela na obližnju klupicu i zacendrala. Onda je bacila mobač u jezero. Ana je došepesala do nje i stala je tješiti: "No, no… kaj sad, dok nekom ne smrkne, drugom ne svane. Ne žalosti se, nisi trebala bacat mobitel u vodu…"
"Znaaam… ponijeli me osjećaji…", zacendrala je Dunja na najjače.
***
F.B., 21. srpnja 2016., Zagreb
Foto: Sadie Hernandez / Flickr
