Kruh sa sedam kora

Književni kombinat Booksa, kao vrh đavoljeg trokuta, smješten je u samom srcu metropole – po par sto metara udaljen od središnjica HDZ-a i SDP-a.

Nadstojnik Luka čvrstom rukom kormilari ovom barkom vodeći je u svijetlu budućnost. I kao što prema političkim protivnicima ne pokazuje ni trunku milosti – prema saveznicima je široke ruke. Redaru Damjanu obećao je o trošku kombinata izdati knjigu i na taj način ga gurnuti u okrutni svijet književnosti.

Kako već godinama ne čita ni ukoričene rukopise Nadstojnik se nije mogao prisiliti da barem ovlaš prelista redarove škrabotine. Umjesto da se izlaže takvoj muci, nazvao je Urednika svih urednika – čovjeka čije ime ne spominjemo uzalud, te mu izložio problem.

"Tako znači", Urednikov glas odbio se od satelita i sjurio u nadstojnikov mobilni uređaj, "još jedan literat u embrionalnoj fazi – onda dobro, pošaljite mi ga na razgovor. Ništa ne obećavam, ali ako ja od njega ne napravim čovjeka - neće nitko."

***

Srce kvaziliterata Damjana treperilo je kao listić šimšira na vjetru. Na ugovoreni sastanak u restoranu Mein Teil kasnio je dobrih šest minuta.

Urednik svih urednika već je sjedio za svojim stolom gledajući vatricu kako veselo pleše sred kamina.

"Tisuću isprika, zaglavio sam u prometu", dahtao je Damjan.

"Onda ste morali krenuti ranije, zar ne, mučeniče? Kašnjenje je odlika slabića, traćite moje vrijeme. No, sjednite sad, što se čeka, ne želim plesati s vama za ime Isusa."

Damjan nevoljno skliznu u stolicu poput vreće ličkog krumpira.

"Amo s rukopisom, brže malo, gdje ti je mladost? Nismo ni počeli, a već mi pilaš po živcima."

Iz velike crvene vrećice Damjan izvadi kutiju za cipele, a iz nje petstotinjak stranica gusto natipkana rukopisa: "Izvolite, molim, znate – ovo je…"

"Hmda, a što bi moglo biti nego vaše črčkarije, ta vidim i sam."

Urednik svih urednika dohvatio je bunt papira, čalabrcnuo redak-dva s prve stranice, namrštio se, čalabrcnuo redak-dva s kraja, odvagnuo još jednom težinu rukopisa, pa sve skupa hitio u kamin. U tili čas muka Damjanova pretvorila se u prah.

"Ma što to…", užasnuto će Booksin redar.

"Tišina!", Urednik raspali lakiranim bambusovim štapom po stolu, "Da tvojem gospodinu šefu ne dugujem stanovitu uslugu – sad bih te pošteno naćuškao i poslao doma. Što si ti zamišljaš, kukavče? Donijeti mi kilo-dva rukopisa i fertig?"

"Ponadao sam se da ćete barem pročitati, a ne ovako…"

"Ma što nek čitam? Pa jeste li vi babici opali na pod? Ja sam Urednik svih urednika – ne bavim se čitanjem kajgodarija. Moj posao je naučiti vas nekim osnovnim vještinama. Mogu biti sretan ako od stotinu takvih nevježa načinim jednog šampiona. Kaniš li bespogovorno slušati ili ćeš kukumavčiti kao baba?"

"Kanim slušati, ali…"

"Odlično, onda počuj: da bi uopće počeli nekaj, moramo se riješiti svega što je bilo. Prije nego te pripustimo peru čeka te cijela kalvarija. Sutra u sedam ujutro nacrtaj se na križanju Smičiklasove i Martićeve. A sad na spavanje – crta!"

***

Poput dvije visibabe Ružica i Damjan pognutih glava stajali su pred Urednikom svih urednika.

"Miševi, brate, eto što ste. Ne znam jesam li mazohist ili kaj, pa već godinama teglim ovaj urednički križ na svojim nejakim plećima. Nego, ovako ćemo – ovaj derutni stan kupih po povoljnoj cijeni, ali stolarija ničem ne vrijedi. Novu ne kanim kupovati, jer neću ja živjeti u ovoj rupčagi – natrpat ću tu podstanare, ali vidite valjda i sami – vrata i prozori nisu mijenjani još od Franje Josipa. Prvo uzmete šmirgl-papir, pa lijepo sve detaljno pošmirglati, ovdje vam je temeljna boja – znači, prvo ide kaj?"

"Temeljna", uglas će Ružica i Damjan.

"Bravo, a kad se osuši onda tek lak. Idemo na posel, miševi, i nemoj da negdje nađem grešku."

***

"Jesi li ovako zamišljao književnu karijeru?", Ružica će.

"Nisam… ama, tako valjda mora biti, drugačije nećemo naučiti", otpovrnu Damjan srčano šmirglajući vrata.

"Ma dođe mi da zaplačem, bacil mi je sve priče u oganj, tebi isto?"

"Mhm, ne žalosti se, moramo se naučiti poniznosti. Književnost je kruh sa sedam kora."

"Očigledno. Kaj to znači, kruh sa sedam…"

"Ne klafrajte tamo!", poviče Urednik svih urednika iz fotelje, pa se vrati svom omiljenom štivu (Pirgo by Anđelka Martić).

***

F.B., 2. listopada 2015., Zagreb