Petak
06.02.2015.

Kijamet




Extra_large_bijelo_006
A+ A-

Papagalo Tibor kostriješio se u izlogu poput nevoljne kaćiperke ljutito pogledavajući vrtložni ples pahulja.

"Gle, sniježi", Ana će zamišljeno.

"Kijamet, ništa drugo", dobaci Mika, pa izađe van zafumati jednu.

Dvije ralice rondale su naokolo naguravajući snijeg na ono malo pločnika ispred kombinata.

"Što je to kijamet?", javi se Dunja.

"To ti je neš između mećave i smaka svijeta", pouči je Ana.

Odnekud nahrupi Luka, zli blizanac dr. Ostojića: "Zašto je pločnik zatrpan snijegom? Želite li da dobijemo kaznu od Poglavarstva?"

Shrvan hunjavicom redar Damjan čmrljio je u kutu srčući čaj od sušenog voća: "Nema lopate, to je na stvari."

"Pa gdje je, do sto đavola?", zagrmi Nadstojnik.

"Emh, to bih i ja volio znati. Kao da je u zemlju propala."

"To te ne opravdava. Snijeg se mora očistiti!"

Dunja je skakutala u prolazu između njih dvojice i potiho pjevušila: "E-ma-e-sa-sa-pi-pi-du-ga-ča… ra-pa…"

"Kako neka očistim, brate, ne mogu golim rukama…", branio se redar.

"Improviziraj!", vrisnu Luka i odklopara put officea u svojim visokim čizmama.

Sjeverac još jače zapuha poigravajući se milijardama milijuna pahulja. Ralice su odrondale negdje na periferiju ostavljajući nas s tim prijetećim metalik sivim nebom iznad glave.

"Možemo pričekati gospođu Cvitanović, pa posuditi njezinu lopatu", predloži Ana.

"Do tad ćemo već biti zatrpani do guše", umiješa se Dunja, "stoga uzmimo par tvrdoukoričenih knjiga i krenimo u akciju."

Rečeno-učinjeno. Za tili čas Ana, Dunja i hunjičavi redar očerupaše korice s tri knjige sage Sumrak. U međuvremenu, družina veselih đačića prvašića iz parka je zasula Miku tisućama gruda. Umjesto da se povuče, hrabra Hercegovka pribrala se i uzvratila paljbu. Službeni Nissan Qashqai iskoristila je kao zaklon pružajući otpor brojčano nadmoćnoj dječici.

"Ma što to…", zaustila je Ana i tek što je kročila na pločnik dobila je dva izravna pogotka: u glavu i pleksus.

"K jarcu, pobit će nas, bježmo!", zavapi Dunja.

"Ne uzmičite, kukavelji, pregrupiš'mo se, pa to je samo šaka jada. Amo, amo!"

Koristeći se koricama sage Sumrak kao štitovima, kroz kišu projektila, trojka se probi u zaklon kod Mike. Grude su nemilice pljuštale po Nissanu. Novi odred malih Martićevaca već se raspoređivao naokolo.

"Previše ih je", promrsi Dunja, "bolje nečastan uzmak nego junačka smrt."

"Tako je!", gorljivo će Damjan.

"Ni govora, ako danas uzmaknemo, sutra će ih doć još više. Sprem'te se na odlučujući juriš!"

"Emh, dječice, zar ne morate u školu, na solfeđo ili nešto!?"

Na Anine riječi gremlini uzvratiše novim rafalom. Desetke, možda i stotine gruda fijukale su prema kombinatu.

"Počujte me, način'te svak po jedno 15-20 gruda i onda u proboj do spomenika. Svakog ko pokuša dezertirat, e pa, stići će ga moja ruka, tako da znate."

Vjetar je zlokobno zafijukao spuštajući se s nebesa ravno u kanjon Martićeve ulice.

"Juuuuuriš!!!"

***

Ogrnuta ćebencetom, Dunja je ležala na kauču i neutješno cendrala. Martina i Vanja trljale su joj promrzle ručice.

"Šššš, ne plači, bit će sve u redu, ššš, evo, srkni čajeka."

Ana i Damjan, također dobrano ušuškani, sjedili su u kutu i drhturili kao dva skočimiša. Raskuštrane frizure, Mika je srkala čaj gledajući kroz prozor officea. Zluradi, pobjednički smiješak nije joj silazio s lica.

F.B., 6. veljače 2015., Zagreb

foto: K. Praslowicz

POVRATAK NA VRH STRANICE
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu. Hvala što prihvaćate kolačiće i pomažete portalu!