Cure s Knežije (dio treći)

Deveti je lipnja, svega 24 sata prije početka Europskog nogoloptačkog summita koji će se ove godine održati u zemlji Drskih Kokota. U Paninijevim albumima nedostaju još mnoge sličice, pa se užurbano mijenjamo srčući mlačne kavice koje Lovorka i Ivan, naši novi konobari, prave s puno ljubavi i strpljenja. Nedostatak iskustva nadoknađuju gotovo hipijevskom ljubaznošću.

Oko pet popodne pristižu prvi novinari. Redakcije svih važnijih knjiških medija poslale su svoje reportere u Martićevu 14D. Došli su iz omiškog književnog mjesečnika Djed, Sunovrat jednoroga također je tu, odmah do njih nagurava se ekipa varaždinske Knjigovizije, na dalek put potegnula su oštra pera beogradskog godišnjaka Levo & levlje, tuzlanskog tromjesečnika Tefter, mariborskog Čmrlja, predstavnici tridesetak redakcija nahrupili su u naš mali kombinat kao da se dijele ulaznice za koncert Jacquesa Houdeka. Tolika je gužva da smo neke već odobrene akreditacije morali poništiti.

Nadstojnik Lućano sazvao je izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj će izreći neke šokantne činjenice u vezi Mateje i Dunje dr. Draguljče! Ali što je na stvari? Kao uvod u jednu od najtužnijih epizoda literarne ubožnice Booksa najbolje je naluknuti se u našu arhivu: ovdje i evo ovdje.

***

Točno u 18 sati i 6 minuta Nadstojnik staje pred grozdove raznobojnih mikrofona. Iznimno je ljut i namrgođen. Ne bu dobro. Uz njega su Ana iz officea i redar André. Ovaj potonji ima zavoj oko glave.

Ana otvara konfu: "Khm, khhhhhm… prije svega lijepo vas sve pozdravljam. U Booksi vrlo rijetko priređujemo izvanredne konferencije, ali evo, situacija je izvanredna, pa moramo. Kao što ste već mogli vidjeti i čuti, radi se o slučaju 'Cure s Knežije'. Pozivam uvaženog Nadstojnika Lućana neka se obrati općinstvu."

Nadstojnik Lućano posložio je niz dokumenata ispred sebe i počeo:

"Pozdravljam i ja sve nazočne… da, nije mi ugodno stajati danas ovdje. Kamo puste sreće da ne moram. Ana vam je već rekla – radi se o takozvanom slučaju 'Cure s Knežije'. Potaknut opravdanim sumnjama, pred koji dan poslao sam ovog ovdje nesretnika Andréa neka malo drži na oku te cure s Knežije – Mateju i dr. Draguljče. Učinio je kako je dogovoreno i pratio ih sve do njihovog stana u naselju Knežija. Posve slučajno imao je kod sebe dalekozor, pa je odlučio proviriti kroz prozore njihove nastambe. Imao je, bogami, što i vidjeti.

Umjesto uobičajenog prizora djevojačkog stana, pred njegovim očima ukazala se slika koju još dugo neće moći zaboraviti. Mateja i Draguljče, inače dugogodišnje djelatnice kombinata, usred svog stana držale su ilegalnu Booksu. Vidjevši o kakvoj se svinjariji radi, André me odmah nazvao, ali taj razgovor nikad nije dovršen. Što se, naime, događa – tek što je okrenuo moj broj, zaskočiše ga dvoje bivših djelatnika Bookse – modrooka gospođica M. i građanin S., izbiše mu mobitel iz ruke i jedno od njih, vjerojatno ovaj S. iz Šibenika, odalami ga tvrdim predmetom po glavi. Shvativši kako se nešto čudno događa, uz pomoć jednog našeg hakera uspijevam locirati mjesto odakle mi je upućen poziv.

Ana, redar Damjan i moja malenkost istog trenutka sjedamo u Booksu na kotačima i prateći signal mobitela dolazimo u Knežiju – posve sigurno jedan od najopasnijih kvartova u Zagrebu, a i šire. Andréov mobilni uređaj pronađosmo u šipražju, ali njega samog, Andréa, nema, pa nema. Okrenuli smo se lijevo-desno i zamijetili vrlo živahne aktivnosti u zgradi preko puta. I niš, odemo mi do ulaza i kod jednog zvonca na portafonu, vidim, lijepo piše – Ilegalna Booksa!

U prvi mah pomislih – ma haluciniram, ali pošto su i Ana i Damjan također vidjeli isti taj natpis, shvatio sam kako možda ipak ne patim od priviđenja. Posve slučajno, ponavljam – radi se o čistoj slučajnosti, imali smo kod sebe svak po jednu bejzbolsku palicu. Ulazna vrata bijahu otvorena tak da nismo uopće ni morali zvoniti. Došli smo do te jazbine na čijim vratima se također nalazio natpis – Ilegalna Booksa – i upadnemo unutra pripravni na sve.

Prizor koji smo zatekli nigdar neću moći izbrisati iz pamćenja: Mateja i Dunja za šankom prodaju čajeve i makjata po cijeni od 5 kuna po šalici, u jednom kutu grupa mladih održava radionicu kreativnog pisanja, u drugom, khm… oprostite… u drugom kutu druga grupica ima Češki četvrtak, čitaju poeziju Vaclava Havela ili kojeg drugog češkog pjesnika, a svuda naokolo sjede studentice kroatistike i drugi građani, ćaskaju neobavezno, smiju se i sve ostalo.

Spontano smo polomili nešto malo namještaja i gosti se razbježaše poput jata divljih kokoški. Andréa smo našli zaključanog u špajzi. Imao je evo ovako veliku čvrgu na glavi. Ana je nazvala MUP – točnije, odjel za literarne i druge srodne delikte, i zamolila ih neka odmah dođu i načine uviđaj. Takozvane cure s Knežije odmah su drsko priznale kako već mjesecima, uz pomoć gospođice M. i građanina S., rođenog Šibenčanina, u svom stanu vode Ilegalnu Booksu. Najgore od svega – izjavile su kako im nije žao, ne kaju se i to stoga što je, pazite ovo molim vas, njihova Booksa ugodnija, jeftinija i demokratskija nego što je to originalna Booksa.

Navodno su dobar dio zarade, oko 860 kuna, donirale Muzeju nezavisne kulture u Kutini. Za počinjene nedopuštene radnje na Županijskom literarnom sudu u Zagrebu izrečen im je oštar usmeni ukor i 16 sati dobrotvornog rada.

Ovdje u kombinatu također smo poduzeli određene mjere. Dvoglava aždaja trenutno je pod trotjednom suspenzijom, a tijekom ta tri tjedna plaća će im biti umanjena za oko 7%. Također, želim reći još i ovo – neposredno prije ove konferencije poslao sam u proceduru zahtjev za njihovim opozivom. Mateja i Draguljče izgubile su moje povjerenje. Booksin sud časti zasjedat će koncem lipnja i, ja se toplo nadam, svi ljudi koji žele dobro ovom kombinatu glasat će za njihov, kak bih rekel, neopozivi opoziv.

Zaključno, dižem ovaj prst-kažiprst i kažem – J'accuse!!!"

***

Za to vrijeme u Opatiji…

Mateja se sunča. Kani nabaciti boju prije ljeta. Dunja se, dakako drži duboke hladovine. Kao i svake godine, cilj joj je zadržati snježno bijeli ten. Svakom je šik nekaj drugo i kad bolje promisliš, nekako su svi u pravu.

F.B., 10. lipnja 2016., Zagreb