Ponedjeljak
30.03.2015.

24 minute (prvi dio)




Extra_large_mi_
A+ A-

"Ne možeš dobiti sve bitke, ali neke lakše fakat možeš. Kad vidiš da je protivnik slabiji zaglumi milosrđe ili naglu bol u trbuhu, a kad se opusti – napadni ga svim sredstvima. Katanom i wakizashijem. U slučaju bijega – gađaj ga šurikenima!"

Štef B. (iz knjige Stripaške mudrosti)

 

Baš tog dana većina djelatnika nije bila u kombinatu. Mika i Luka otišli su u Zaragozu na nekakav kongres. Vanja je skoknula do Portoroža, a Martina odvela nove šankerice i šankere u Omiš na trodnevni seminar Makjato & kapućino: dvije strane jedne medalje. Svi se raštrkaše kojekuda kao rakova djeca.

Ana iz menadžmenta i Dunja Draguljče ostadoše čuvati ognjište. Cijeli kombinat ležao je na njihovim slabašnim plećima.

18:51 – Sipi dosadna zagrebačka kišica. Dvije prije sjede na kauču i srču čaj. Dunja crta miševe na papiru A4 formata. Potom ih boji raznim flomasterima.

18:59Ante P. odlaže stari broj New Yorkera, kaže 'bonžur' i odlazi doma. Na stolu je ostavio osam kuna za kavu. Što je premalo. Ana uredno zapiše dug u bilježnicu. Dunja šestog miša želi obojiti u narančasto. Na koncu to i čini.

19:17 – Nigdje nikoga. Kiša i dalje sipi iz patlidžanski purpurnog neba. "Još malo, pa možemo i zatvoriti", kaže Dunja. Ana ju ne čuje. Drijema. Draguljče je ne želi buditi. Uzima novi list papira. Kani narisati još kojeg miša.

19:21 – Ana polako tone u drugu fazu drijemeža. U san joj dolaze dva hrušta: na golemu javorovu listu raspravljaju o djelima Marinka Koščeca. Hrušt Mihael kaže: "Poslije dugo vremena uzeh Otok pod morem, vrijeme nije naškodilo ovom romanu, dapače." Hrušt Svemir gricne komadić javorovine: "Hm, ne znam, meni je svejednako To malo pijeska na dlanu vrh vrhova."

19:26 – Dunja se prene iz kreativnog transa, odloži crni flomić i šapne: "Mislim da sam narisala miciku…" Doista, na papiru je golema mačka. Odakle sad micika, pita se Dunja. Željela je narisati još dva-tri miša, no nešto iz njezine podsvijesti očigledno je preuzelo kontrolu nad centrom za likovno izražavanje. To nešto možemo nazvati Paradraguljče.

19:29 – "A kaj ti čitaš ovih dana?", pita hrušt Mihael. "Što čitam…", hrušt Svemir drmao je i dalje po javorovini kao da nije jeo danima, "novog Malkoča brstim… kaj to šuška?" Mihael se unezvjereno okrenu k izvoru šuškačine: "Pa to je Ivan, a bokte, odakle mu smokva u ovo doba?" Praćen ljubomornim pogledima hrušt Ivan gurao je sočnu smokvu ispred sebe.

19:36 – Dva tipa ulaze u Booksu. Svaki na glavi ima fantomku s prorezima za oči. Niži od njih nešto drži u ruci. Prilaze šanku i Dunja skoči do aparata za kavu: "Dobar dan, na žalost zatvaramo. Emh, a kaj ste se tak prerušili? Maškare su već prošle."

19:37 – Niži tip uperi ono nešto prema Dunji: "Hm, da, ovo je pljačka, tako da ono… ne čini gluposti, djevojko." Draguljče promotri predmet u zlikovčevoj ruci. Bio je to pištolj, ali nekako baš i nije izgledao kao pravi. "Kaj ti je to, igračka na vodu?", Draguljče će poludrsko. Onaj drugi tip izvadi iz džepa još jedan pištolj: "Na tvoju žalost nije na vodu, već na najcrnju tintu, hehe…" Da podeblja svoju prijetnju, zlikovac broj dva pritisne okidač i zašprica bijeli zid kod sudopera: "Vidiš! A sad stavi ruke na potiljak, idemo probuditi usnulu Pepeljugu."

19:38 – U očima Dunje Draguljče bljesnu plamen nepatvorena užasa. Znala je predobro kakvu štetu može načiniti ovakva tinta. Nema tog sredstva kojim to sranje možeš skinuti. Zlikovac broj jedan šapnu prijatelju: "Nije Pepeljuga, već Trnoružica, biserko."

19:39 – Ana otvori jedno oko, lijevo. Imala je kaj i vidjeti ispred sebe.

(nastavlja se)

F.B., 27. ožujka 2015., Zagreb
foto: Cathy

POVRATAK NA VRH STRANICE