Ponedjeljak
13.09.2010.

KRITIKA 86: Alen Bović




A+ A-

Alen Bović (aka Ivo Balenović) na velika je vrata u hrvatsku književnost ušao romanom Metastaze objavljenim prije četiri godine. Iz nepoznatih razloga, kako to već biva s hitovima, Balenovićev roman je podigao veliku prašinu, požnjeo uglavnom pozitivne i panegiričke kritike i na kraju, odlično prošao u knjižarama. Od knjiga se, u ovom našem podneblju, rijetko može očekivati više od toga. Uspjeh Metastaza rezultirao je istoimenom kazališnom predstavom i istoimenim filmom od kojih su obje inkarnacije nagrađene najvišim nagradama u svom žanru. Sve nam je to, manje-više poznato i svatko o uspjehu Ivana Balenovića ima svoje vlastito mišljenje (jer književnost se, na kraju krajeva, svrstava u onu skupinu ljudskih djelatnosti o kojoj svi znaju sve – poput politike i sporta). Četiri godine nakon prvijenca, Balenović se (ponovno pod pseudonimom) pojavio s novim romanom – Ljudožder vegetarijanac (Jesenski i Turk, 2010.) kojega ćemo, bez uvijanja, proglasiti jeftinim kičem. 

Pozitivne kritike, koje je i ovaj roman dobio, navode kako roman Ljudožder vegetarijanac "fino secira hrvatsko društvo" te nudi "realistično-naturalistički pogled na hrvatsku svakodnevnicu". Takve se ocjene daju dovesti u pitanje. Hrvatsko društvo (ono secirano ako ste zaboravili) iz Balenovićevog romana funkcionira na dvije neupitne premise, dva aksioma koja se ni u kojem trenutku ne propituju. Liječnici su korumpirani. Policajci su korumpirani. Tu svaka daljnja rasprava prestaje. Bez obzira što su takve izjave stvar generalizacije, bez obzira na to što je društvo, pa tako i ono hrvatsko, kompleksna cjelina koja se ne može svesti na binarnu opreku korumpirano/nekorumpirano, ti će aksiomi poslužiti Balenoviću kao kameni temeljci njegovog romana koji bi se trebao čitati kao proširena metafora.

U svijetu korumpiranih liječnika, u svijetu opljačkanog javnog zdravstva i skupih usluga po privatnim klinikama, nema milosti. Doktor Danko Mrkan jedan je od takvih liječnika. Korumpirana moralna nula, osvetoljubiva, sklona kriminalnim djelatnostima, sitnim pakostima, emocionalnom ucjenjivanju, manipuliranju i cinizmu. Zahvaljujući vezama i poznanstvima koje je stekao baveći se drugom stranom medicinske prakse, Mrkan tone sve dublje u glib hrvatskog društva u kojemu mu društvo prave policajci, drugi liječnici i kriminalci po pozivu. Problem s Dankom Mrkanom leži u tome što je isti jednako uvjerljiv kao i rabijatni junak preplanulog tena koji po zabitim goletima od zmajeva spašava u kožu odjevene djeve. Junak herojske fantastike izrazito je pozitivnog predznaka i u svom banalnom moralnom pozitivizmu neopisivo naivan. Danko Mrkan, junak nove hrvatske urbane proze, izrazito je negativnog predznaka i u svom banalnom amoralnom cinizmu neopisivo naivan. Nema velike razlike između ovih junaka. Prvi skakuće po gudurama i bori se protiv čudovišta kako bi spasio svijet i napaćenim narodima donio mir, drugi skakuće po podrumima, obavlja ilegalne abortuse, trguje organima i napastuje stažistice. Kompleksnost karakterizacije obaju likova na istoj je razini. Ako onaj prvi junak neupitno pripada 'šund književnosti' kako to da ovaj drugi pripada 'kvalitetnoj prozi'? 

Dio odgovora leži u tome što je čitatelju mnogo lakše povjerovati u Davora Mrkana nego u preplanulog manekena sa čakijom oko pojasa. Popularna imaginacija (a neki bi rekli i životno iskustvo) povezat će svijet liječnika i svijet policajaca sa svijetom korupcije, povlačeći znak jednakosti između svih profesionalaca. Uz to, aura Ive Balenovića kao 'onoga koji zna' (autor je ginekolog, a gle slučaja i glavni lik njegova romana je također ginekolog) dodatno pripomaže uvjerljivosti samog prosedea. Podilazeći popularnoj imaginaciji koja za sve probleme voli optuživati višu silu i 'korumpiranu bagru elitističku', Balenović je napisao roman nakon kojega će mnogi čitatelj moći znakovito zaklimati glavom i misliti kako je oduvijek bio u pravu. Stvarnost je ipak značajno drugačija. Naime Ljudožder vegetarijanac sastoji se gotovo isključivo od tropa.  'Prodaja organa', 'novac pokreće sve', 'kriminalci u policiji', 'liječnici nihilisti', 'zavist i ambicije', 'dobro je impotentno', 'zlo je sveprisutno' itd. O psihološkoj karakterizaciji, dubini priče ili dijaloga, profiliranju likova i sličnim stvarima ne treba previše trošiti riječi. No, možda se Ljudožder vegetarijanac može iskupiti ako uspije pobjeći pod spasonosnu odrednicu žanra. Odrednicu pod čijom su se kapom pisale (i još uvijek se pišu) najveće budalaštine automatski iskupljene zbog toga što, kako se misli, žanr može progutati apsolutno sve i ostati jednako kvalitetan. Napokon, Ljudožder vegetarijanac prepun je šablonskih postupaka da posve sigurno mora pripadati nekom žanru. Ukoliko bi tražili takav žanr kojemu bi ovaj roman mogao pripasti, našli bi ga u žanru koji se uglavnom povezuje s filmom – u žanru eksploatacije. Naime, Balenović testira svog čitatelja, dovodeći ga do granica izdržljivosti te mu neprestano, nizanjem sve odvratnijih i odvratnijih detalja, pokušava natjerati ručak, doručak i večeru na usta. Eksploatacijski žanr ne mora imati čvrstu strukturu, a puko nabacivanje ideja u pauzama odvratnih i nasilnih scena razumijeva se kao legitiman artistički postupak. Upravo je to ono što Balenović izvodi sa svojim romanom.  No, za razliku od dobrih eksploatacijskih uradaka kojima je brutalnost tek način skretanja pozornosti na ono bitno, kod Balenovića to bitno izostaje. Nešto manje od dvije stotine stranica ovog romana ispunjeno je zamornim scenama koje postanu repetitivne i predvidljive nakon manje od četvrtine. 

Očito je kako Balenović piše s filmskom ekranizacijom unaprijed na umu. Roman se odvija u dijalozima, brzog je ritma, brutalan, 'iskren' i efektan. Takvo romaneskno tkivo, koje se usredotočava na efekt, a ne na sadržaj, izrazito je povoljno za ekranizaciju bilo koje vrste. Zamišljeni redatelj će se, doduše, trebati dobrano potruditi kako bi iz Balenovića izvukao nešto više od ekranizirane crne kronike.

Da je kojim slučajem netko od laika napisao ovakvo štivo, vjerujem kako bi ga branitelji hrvatskog javnog čudoređa istog trenutka napali i optužili za narušavanje javnog reda i poretka i blaćenje časnih liječničko/policijskih profesija. S obzirom kako tekst dolazi iz pera jednog od iniciranih, upućenih u zakulisne igre hrvatskog javnog zdravstva, javne osude ipak su izostale. Je li Ljudožder vegetarijanac jako dobro napisan roman s ključem? Roman je trebao izaći još prošle godine ali je navodno morao biti povučen iz tiska zbog sličnost nekih imena sa stvarnim osobama. Moguće je kako će se netko i prepoznati unutar Ljudoždera no ništa od toga ne bi trebalo biti bitno za ocjenu same knjige. Jer, Balenović ne piše niti ispovjednu niti dokumentarnu prozu – Balenović piše fikciju. Fikciju demonskih likova, demonskih postupaka, šablonizirane strukture i prilično kratkog dometa.

Matko Vladanović

***

Matko Vladanović (1984, Split) - pripada prvoj generaciji koja na glavi nije nosila pionirsku kapu. Privodi studij filozofije, hrvatskog jezika i književnosti kraju, a s onim japanskog jezika tek otpočinje. Objavljivao svoje tekstove u Futuri, Kvadratu, na Studentnetu, a sada i na Booksi. Voli sve što vole mladi.

 

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.