Ponedjeljak
19.05.2014.

Autorski trud i sistemske nevolje

naslov knjige U svijetu pojmova autor Olga Jambrec
izdavač Naklada Ljevak (Zagreb) godina izdanja 2014.



Extra_large_18_dinko_jambrec
A+ A-
Olga Jambrec: U svijetu pojmova (Zagreb, Naklada Ljevak, 2014.) 

 
Olga Jambrec, koautorica nekoliko čitanki za više razrede osnovne škole, potpisuje mali rječnik književnoteorijskog pojmovlja namijenjen osnovnoškolcima od petog razreda naviše, kao i srednjoškolcima. Knjiga, naslovljena U svijetu pojmova, objedinjuje građu iz spomenutih čitanki, ali i i donosi niz novih pojmova. "Namjera mi je bila stvaranje djela koje će svojim sadržajem potaknuti svakog čitatelja da uđe u bît smisla i vrijednosti pojedinoga pojma pa da ga i primijeni u određenoj situaciji. [kurziv u originalu]", piše Jambrec u uvodnoj bilješci. Autorica također izražava nadu da će njezina knjiga biti "poput dobrog prijatelja", da će potaknuti "na razvoj i bogaćenje kreativnosti", te u konačnici i na "druženje u traženju novih, još neuvrštenih pojmova". Dakle, sasvim u skladu s namjenom knjige i odgojno-obrazovnim kontekstom u kojem je nastala, taj mali predgovor intoniran je humanistički-emfatično: književnost i njezino proučavanje predstavljeni su kao nedvosmisleno oplemenjujući po čovjekov život i duh. 
 
Riječ je o dobro opremljenom, vizualno privlačnom djelu, dizajniranom u stilu bilježnice ili rokovnika, otisnutom na kvalitetnom papiru i s kvalitetno reproduciranim fotografijama i crtežima. Osim književnoteorijskog, U svijetu pojmova obrađuje i filmsko i kazališno pojmovlje u onoj mjeri u kojoj ono čini dio školskih kurikuluma. Svaka je natuknica akcentirana u skladu sa standardnim izgovorom riječi, pri čemu su mjestimice dopuštena i dvostruka rješenja. Sličan dojam preglednosti i prohodnosti prisutan je i na planu jezika kojim je knjiga pisana. Jambrec piše pristupačno, jasno, sa senzibilitetom za publiku kojoj se obraća i okruženje učionice u kojem bi njezin priručnik trebao naći mjesto. U tom pogledu autorica je miljama ispred brojnih svojih kolega u Hrvatskoj i šire (sjetimo se samo neslavne čitanke iz BiH u kojoj se u kontekstu interpretacije jedne pjesme iz neba pa u rebra pojavljuje pojam 'objektivnog korelata' T.S. Eliota).

Naravno, priručnik koji objedinjuje pojmovlje iz nastave književnosti u rasponu od petog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole nužno će sadržavati varijacije u stupnju kompleksnosti korištenog jezika, kao i nijanse u registru izraza. Ipak, jednostavan i precizan stil konstanta je u Jambrečinom tumačenju ovdje sabranog pojmovlja. Groteska je tako opisana kao "izobličena i nakazna slika stvarnosti" tj. prikaz stvarnosti kao "neprirod[ne], fantastič[ne] ili nakazn[e], što djeluje na granici između gorkosmiješnog i ozbiljnog"; novela "[n]ajčešće govori o jednom događaju koji se odvija u kratkom razdoblju i u kojem sudjeluje nekoliko likova", te "[o]bično završava naglim isticanjem nečega što je osobito važno za ono o čemu se u noveli govori – poentom";  pamflet je pak "pogrdan spis kojim se oštro napadaju društveni običaji, ustanove i osobe radi rušenja njihovog ugleda". Pa i onda kad s pozicije književne kritike ili teorije možemo ozbiljno dovesti u pitanje pojedine tvrdnje – npr. onu, ponavljanu iz generacije u generacije, da je alegorija u osnovi "proširena metafora" – možemo prihvatiti da su tako formulirane zarad jednostavnosti i lakše razumljivosti.
 
Ključni segment svakog rječnika, pa tako i priručnika poput ovog, jest izbor i kvaliteta primjera. Uz reprezentativna djela na koja se upućuje uz svaku natuknicu, U svijetu pojmova donosi i citate-ilustracije za pojedine književne oblike, postupke ili stilske figure i trope. Nažalost, na planu primjera/ilustracija ima znatno više oscilacija, te Jambrec mjestimice i doista podbacuje. Recimo, navedenu natuknicu o groteski ilustriraju stihovi iz pjesme Nedjela nedjelje Stanislava Šimića, koji, premda pamtljivi, teško da nude slike i asocijacije koji bi bili udžbenički primjer groteske i grotesknog. Također, razlikovanje između metafore i metonimije, kao posebno osjetljiva tema, popraćeno je dobrim objašnjenjem, ali neadekvatno ilustrirano: pjesma A.B. Šimića Gorenje s jedne, te Krležini i Mažuranićevi stihovi s druge strane ne sadrže jasne strukturne paralele preko kojih bi bilo lako uvidjeti po čemu se ove dvije figure međusobno razlikuju.

Poseban problem, ili kategoriju problema, čini hipertrofija domoljubnih ilustracija i primjera. Naime, nije moguće ni neobavezno prelistati U svijetu pojmova a da nas svaki čas u pravilnim razmacima ne zaskoči hrvatska zemlja, hrvatski jezik, hrvatski rod ili hrvatska krv. S tom 'manom' već zalazimo na teren strukturnih problema, tj. onih koje ne možemo svaliti isključivo na autoricu ili na koncepciju njezine knjige. Naime, domoljubni momenti funkcioniraju kao mjesta na kojima 'prosijava' ono što se u kritičkoj pedagogiji naziva skrivenim kurikulumom – skup implicitnih pretpostavki i predodžbi koje podupiru kurikulum, kao njegova 'zdravorazumska' pozadina. Skriveni kurikulum u nastavi književnosti nije drugo doli identitetska politika nacije: iza fasade univerzalističkog humanizma i zamisli o književnosti koja svojom biti oplemenjuje, podučava i prosvjetljuje proviruje golo identitetsko nasilje. Trijada jezik-kultura-identitet servira se čitatelju/učeniku kao 'prirodan' okvir unutar kojeg se proučavanje književnosti odvija, i koji se ne može problematizirati.
 
Širina obrađene građe nedvojbeno je za pohvalu. Primjerice, odrednice kriminalistički roman/kriminalistička pripovijetka, pustolovni roman ili znanstvenofantastični roman obrađene su ravnopravno s ostalima, bez stigmatiziranja ovih žanrova kao 'trivijalnih' ili 'neumjetničkih'. S druge strane, pod odrednicom trivijalna književnost piše da se tako naziva "jedan dio [kurziv D.K.] zabavne književnosti koji nema osobite umjetničke vrijednosti" i koja "nastaje serijskom produkcijom" – ali bez "prozivanja" pojedinih žanrovskih formacija kao apriorno manje vrijednih. Zanimljivo je da nema odrednice o dječijoj književnosti / književnosti za djecu, što možemo shvatiti kao (pohvalno) nastojanje da se takva delimitacija izbjegne.

Međutim, ponegdje je Jambrečina težnja za inkluzivnošću frapantno podbacila. Tako legenda uz fotografiju Irene Vrkljan (čiji je Dnevnik zaboravljene mladosti naveden kao primjer autobiografije) govori da se radi o "kultn[oj] figur[i] ženskoga pisma" – a da pritom ne postoji odrednica koja bi nam protumačila što je žensko pismo! Činjenica da se se fotografija nalazi baš pod slovom Ž (kod natuknice životopis), te da se njome knjiga i završava, budi znatiželju i tako upravo potiče pitanja o onome što je prešućeno ili čak potisnuto.

Nadalje, teorijski dosta konfuzan segment U svijetu pojmova tiče se tumačenja sustava književnih rodova i vrsta. Osim drame, čiji je status relativno neproblematičan, naizgled je usvojena podjela na epiku i liriku kao književne rodove. Međutim, dijada poezija-proza također je prisutna, i neprestano se isprepliće s ovom prethodnom, zbunjujući čitatelja. Pritom odrednica poezija uopće ne postoji (!), iako se pjesnički izričaj neprestano (pret)postavlja kao suprotnost proznom. Doznajemo da osim epike u stihu, epike u prozi ili lirike postoji također i pjesma u prozi, koja predstavlja "prijelazni oblik između slobodnog stiha i proze" i sadrži "lirsku temu". No, po čemu je takva pjesma pjesma, i kakva je veza između "lirske teme" i stihovane forme kao takve – ostaje nerazjašnjeno.
 
Knjige kao što je U svijetu pojmova teško je vrednovati i razmatrati izvan konteksta nastave književnosti i problema kurikuluma. Na jednoj razini, knjiga Olge Jambrec korisno je štivo koje, ako i neće privući književnosti one posve nezainteresirane za nju, svakako neće ni odbiti radoznale. Ona sadrži i mjestimične podbačaje, ali koji bi se u nekom budućem ponovljenom izdanju dali revidirati; u svakom slučaju, hvalevrijedno je nastojanje da se književnoteorijsko pojmovlje u ozračju učionice demistificira i približi učenicima.

Međutim, ono što može kompromitirati ne samo ovu konkretnu knjigu, nego i svaki sličan poduhvat, jest ideološki projekt koji leži u temelju postjugoslavenskih institucija, pa tako i onih obrazovnih. Jedno od ključnih polja za njegovu reprodukciju jest poučavanje književnosti – ponekad manifestno, ali obavezno i u vidu skrivenog kurikuluma. Optika jezika, kulture i identiteta, reproducirana kroz udžbenike, neizbježno određuje i ovu knjigu, kao aneks udžbenicima. Štoviše, s obzirom na količinu objedinjene građe, taj ideološki fundament serviran nam je ovdje u svoj njegovoj transparentnosti. U svijetu pojmova utoliko je djelo koje nam u velikoj mjeri odvraća pažnju od sebe samoga i upućuje nas na velike probleme obrazovanja i školstva u današnjem i ovdašnjem kontekstu.     
  
Dinko Kreho
foto: Kheel Center

***

Dinko Kreho (Sarajevo, 1986), publicist, književni kritičar i kritičar medija. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Član je uredništva zagrebačkog dvotjednika za kulturu i društvena zbivanja Zarez. Živi u Sarajevu i Zagrebu.
POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.