Petak
04.05.2018.

Grad uključen u kulturu




Extra_large_31381308_10155308323011921_6697308337635065856_o
Gutunzuria (Foto: Azkuna Zentroa / Facebook)
A+ A-
Već jedanaest godina međunarodni književni festival Gutunzuria (u prijevodu bijelo slovo) održava se u Bilbau, gradu duplo manjem od Zagreba koji je u posljednjih trideset godina doživio veliku transformaciju od industrijskog grada do kulturnog središta, i čija je opčinjenost velikim zvijezdama arhitekture bila predmet kritike kako domaće tako i međunarodne kulturne javnosti.
 
Ovogodišnje izdanje festivala, inspirirano 200. godišnjicom rođenja Henryja Davida Thoreaua, bilo je posvećeno utopiji povratka u prirodu. Uz velike face poput Argentinca Césara Aire i Baskijca Bernarda Atxage, na festivalu su o okolišnim temama razgovarali Norvežani Lars Mytting i Maja Lunde, talijanski utemeljitelj neurobiologije biljaka Stefano Mancuso, pisci i planinari Aingeru Epaltza i Juan Ramon Madariaga, umjetnica Maider López te američka okolišna aktivistica i književnica Terry Tempest Williams. Dvorana od 400 mjesta u kojoj su se održavali književni razgovori bila je puna svaku večer. 
 
No, ovo nije priča o samom festivalu, nego o njegovom kontekstu u vidu kulturne politike. Festival Gutunzuria se od 2010. održava u centru Azkuna Zentroa. Zgrada arhitekta Ricarda Bastide, smještena u samom centru grada, od početka stoljeća do 1970-ih bila je lokalna burza vina. Nakon devastirajuće poplave 1983. i kriza koje su pogodile lokalnu ekonomiju, grad je krajem 1990-ih odlučio prenamijeniti zgradu u sklopu zaokreta lokalne ekonomije prema kulturi. Angažirao je svjetski poznatog Philipa Starcka da redizajnira postojeću zgradu u centar AlhóndigaBilbao, otvoren 2010. godine, koji je potom 2014. preimenovan u Azkuna Zentroa. Reprezentativna građevina, prepoznatljiva i po 43 stupa talijanskog scenografa Lorenza Baraldija, nije samo zanimljivo arhitektonsko rješenje, već i dobar primjer društveno-kulturnog centra kao generatora društvenog razvoja. Naime, ustanova je dizajnirana prema potrebama građana pa su se pod jednim institucionalnim i infrastrukturnim krovom našli javna knjižnica, izložbeni prostor, sportski centar s bazenom, kino, restoran, dućani, kafići itd. 
 
Prostorom upravlja javna tvrtka koja zapošljava 18 zaposlenika, ali u zgradi radi 300 ljudi u različitim aranžmanima. Pri osmišljavanju modela centra, odlučeno je da će se unutar osnove zadržati samo osnovne jedinice (knjižnica, sportski centar, izložbeni prostor, održavanje, marketing i programiranje), dok sve ostale sadržaje biraju korisnici na javnim natječajima, u skladu sa svrhom ustanove. Tako su korisnici zgrade npr. kino operater i restoran s kojima centar partnerski koordinira programe, ali i drugi koji privremeno ili stalno koriste prostor zgrade. 
 
Barbara Epalza, zadužena za marketing ustanove, ističe da su jasan protokol korištenja prostora i dogovaranje o sadržajima od ključne važnosti za razvoj odnosa među korisnicima. Razumijevanje koje proističe iz ove suradnje važno je i zato što pola ukupnog budžeta dolazi od javnih sredstava grada, a pola od onoga što ustanova zaradi kroz privatne donacije, najam i pružanje usluga. Partneri stoga moraju poštovati činjenicu da programi nemaju prvenstveno komercijalnu već javnu namjenu. 
 
S Mariom Aranom iz lokalnog kolektiva Urbanbat razgovaram o nezavisnoj kulturi u gradu i njezinom odnosu s institucionalnom kulturom. Zanimljivo je da usprkos jasnoj razlici ne postoji antagonizam između dvije scene. Arana kaže da među njima postoji stalna suradnja i da centar AZ vrlo rado ustupa prostor lokalnim organizacijama i inicijativama. Iako je suradnja nekad zahtjevna zbog različitih načina na koje funkcioniraju, redovito se događa i sljedeći mjesec se, recimo, u centru održava festival novih umjetničkih formi u suradnji s udrugama i umjetničkim kolektivima iz Bilbaa. 


 
Kulturna scena postoji i van spomenutog centra. Tek desetak minuta hoda od Azkune Zentroe, u problematičnom kvartu San Francisco, notornom po drogi i prostituciji, već trinaest godina djeluje jedna od nekoliko nezavisnih knjižara. Anti prodaje knjige iz teorije, umjetnosti, glazbe i književnosti te svaki tjedan održava razgovore s umjetnicima, a vlasnici kažu da je za njihov uspjeh zaslužan upravo pomno kurirani izbor knjiga, što ih čini drugačijima u odnosu na druge konvencionalnije knjižare u gradu. U istom kvartu djeluju platforma Wikitoki koja okuplja 25 organizacija i kolektiva te se bavi urbanim razvojem, kao i zadružni restoran Sarean kojeg vodi kulturna organizacija Espacio Plaza. U ovom kvartu manjem od Medveščaka djeluje 56 različitih organizacija, kolektiva i inicijativa koje su posvećene uključenju građana u različite društvene, kulturne i ekonomske aktivnosti važne za razvoj zajednice. 
 
U subotu prijepodne obilazim knjižnicu koja je puna do posljednjeg sjedala, a knjižničarka na ulazu mi kaže da mogu slobodno obići tri kata knjižnice, sjesti, čitati, poslužiti se računalima i video materijalima, bez da me uopće zatražila člansku iskaznicu. Knjižnica, jedan od ključnih elemenata centra AZ, ima nevjerojatnih 1.700 korisnika dnevno. Kad ravnateljicu knjižnice i organizatoricu festivala Gutunzuria Alasne Martin pitam kako im to polazi za rukom, odgovara da su u centru grada i lako dostupni, da rade doslovno svaki dan u godini, ali i da se trude aktivno privlačiti korisnike. Recimo, ljeti dio knjižnice izmjeste na terasu uz javni bazen na krovu zgrade, ili na ekranima sportskih sprava oglašavaju svoje programe. 
 
Sama zgrada privlači veliki broj ljudi kroz druge sadržaje, a u programiranju se uprava trudi raditi sinergije među različitim programima i tako povećavati publiku. Knjižnica, naprimjer, razvija program video igrica, ali i analognih društvenih igara u kojima ne sudjeluju samo mladi, već i stariji korisnici knjižnice. Jedan od 28 zaposlenika knjižnice upravo se bavi istraživanjem gaminga i vodi spomenuti program. Trenutno su i partneri u europskom projektu Smart Cities s kulturnim centrima iz osam europskih gradova i sveučilištima u Birminghamu i Oslu, u okviru kojeg se bave razvojem publike pomoću digitalnih formata.
 
Knjižnica cijelu godinu održava književne programe. Tako će u svibnju ugostiti tri najpoznatija book tubera u Španjolskoj. Alasne oduševljeno govori kako je njihovo gostovanje izazvalo toliki interes među srednjoškolcima da je događaj rasprodan čim su poslali informaciju školama. Osim književnih influencera, sljedeći mjesec im dolazi nobelovac J.M. Coetzee.
 
U takvom kontekstu, nije čudo da su u knjižnici pored starije gospode, koja izgledaju kao sveučilišni profesori, u foteljama zavaljeni tinejdžeri iz San Francisca. Možda bi nam ova priča o gradu, zgradi i književnosti mogla poslužiti kao putokaz za lokalnu kulturnu politiku te kao inspiracija za to kako se književnost može naći u srcu društvenih promjena.
POVRATAK NA VRH STRANICE