'Objasnidbena' godina

Krajem svake godine objavljuju se razne najliste u bezbroj kategorija, kao pokušaj uvođenja nekakvog reda u 365-dnevni kaos. Osim toga, razne publikacije objavljuju i nešto što se naziva 'riječ godine', što bi se trebalo odnositi na riječ koja je na neki način odredila godinu na isteku. Prvi takav izbor zabilježen je u Njemačkoj 1971. godine, a ubrzo potom su izbore za riječ godine počeli raditi i u drugim zemljama. Riječ godine sada odabiru mnogi, poput BBC-a i Oxford Dictionaryja u Engleskoj, ili udruženja američkih lingvista (American Dialect Society).

To je svojevrsni lingvistički ekvivalent izbora za osobu godine časopisa Time, što bi trebalo značiti da se tobože teži za ideološkom neutralnošću, pa tako riječ može biti pozitivnog ili negativnog predznaka, baš kao što osoba godine može biti i Hitler i Einstein. Doduše, postoje izbori za riječ godine koji se doimaju mnogo iskrenijima iako ih neki, zapravo posve bezrazložno, napadaju kao nadmene i pompozne. Među takve spada poznati izbor Sveučilišta Lake Superior (Lake Superior State University) koji u posljednjih četrdeset godina bira riječi koje bi trebalo 'protjerati', odnosno potpuno izgnati iz svakodnevne upotrebe.

Tradiciju je započeo zaposlenik fakulteta W.T. Rabe na novogodišnjem tulumu na sveučilištu 1975. godine. On i njegovi kolege odabrali su listu riječi koje posebno preziru te su objavili rezultate već sutradan, na novogodišnje jutro 1976. Rabe je odmah počeo dobivati brojna pisma iz čitavog svijeta (dakako, s engleskog govornog područja) s prijedlozima za 'zabranu' nekih riječi. Od tada do danas LSSU je dobio desetke tisuća prijedloga za listu, koja sada sadrži preko 800 riječi. U međuvremenu su pisma postala rjeđa, te ljudi nominiraju omražene riječi uglavnom preko sveučilišnog sajta, nakon čega posebno oformljen komitet odabire najmrskije riječi među njima.

U pitanju su izrazi iz svakodnevnog govora, zatim riječi koje se najviše koriste u medijima, ali i na području obrazovanja, tehnologije, marketinga i politike. Također, skraćenice i kovanice nastale pojavom socijalnih mreža svake godine su među najvećim kandidatima za riječi koje pod hitno treba protjerati, pa se tako svake godine mnogi trude izgnati raznorazne LOL-ove i LMFAO-ove, no uglavnom bezuspješno. Među ovogodišnjim mrskim izrazima su se našli curate, skill set, kao i s razlogom posebno omraženi swag.  



Sve ovo ne ističemo kako bi odali počast ljupkoj tradiciji koja će sutra proslaviti svoj 40. rođendan, već da bismo usporedili LSSU-ovu 'listu riječi koje valja protjerati' s riječima koje bi hrvatski lingvisti voljeli protjerati. Iako u Hrvatskoj ne postoji izbor poput LSSU-ovog, ipak postoji nešto prilično blisko takvim listama. U pitanju su takozvani razlikovni rječnici, gdje vrli jezikoslovci-puristi koriste svoj puni intelektualni kapacitet i metodološki aparat ne bi li otkrili koje to riječi treba istjerati iz hrvatskog jezika na lingvističkim traktorima.

Ako je u Americi sve ovo na razini zezancije, u Hrvatskoj je to podignuto na razinu apsolutne ozbiljnosti. Iza tih 'razlikovnih' lista ne stoje sveučilišta ni pijani profesori na novogodišnjim zabavama, no to ne znači da u priču nisu uključene važne hrvatske kulturne institucije, kao i cijenjeni profesori.

U bitku za purifikaciju i forsiranje razlikovanja nisu se uključili tek jezikoslovci, koji uostalom taj boj biju još tamo od početka 90-ih godina kada je neformalno osnovana 'razlikovna bojna'. Jezikoslovci, ti vrhovni jezični arbitri koji, ima tome već četvrt stoljeća, revno otkrivaju što je to srpski a što hrvatski u našoj kontaminiranoj jezičnoj kaljuži, ove godine dobili su pomoć i od pravih arbitara – sudaca. Sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela tako je upregnuo sav svoj nouhau u organiziranje jezičnih radionica za suce diljem Hrvatske, ne bi li ih se naučilo da presude pišu na standardu.

U tom pravičnom nastojanju hrvatskim sudovima, koji su također početkom 90-ih doživjeli purifikaciju i čišćenje od nepoželjnih elemenata, svakako bi trebala pomoći knjiga Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik redovnog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Marka Samardžije.

Kome je i zašto danas potrebna takva knjiga elegantno je objasnio sam profesor Samardžija, kako ne bi bilo nikakve zabune:

"Dvadesetak godina nakon raspada druge zajedničke države, unatoč neizbrisivim tragovima ratnih stradanja i nezacijeljenim ranama, kad su odnosi između dviju jezičnih i etničkih zajednica, u bitno izmijenjenim političkim i društvenim uvjetima, tečajem životnih prilika, ušli u novu fazu, na hrvatskoj su strani odrasli naraštaji s hrvatskim jezičnim osjećajem (jezičnom kompetencijom), drugačije jezično odškolo­vani, koji u dodiru sa srpskim jezikom (u izravnoj komunikaciji, preko televizije ili tiskovina) zastaju nesigurni i zbunjeni jer im je velik dio toga leksika razumljiv, dio sličan vlastitomu, ali i jedan dio nepoznat i nerazumljiv, pogotovo kad su posrijedi nazivi i nestandardnojezični leksemi."

Tečajem životnih prilika Hrvatska ne poznaje institut 'Riječi godine', no da ga kojim slučajem poznaje, riječ koja je obilježila anno domini 2015. bez sumnje bi trebala biti 'objasnidbeno'. Jer 2015. je u jezičnom smislu svakako bila objasnidbena godina. Doduše, vjerojatno će to biti i 2016. godina, baš kao što je to bila i svaka godina od početka 90-ih.

***

Tekst je objavljen u sklopu projekta "Uvjeti suvremenog književnog polja" koji je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).