Četvrtak
18.01.2018.

Ide li vlak?




Extra_large_transsibir
Perm, Rusija (Foto: Garrett Ziegler / Flickr )
A+ A-

..., mens
fnuggene smeltede pa vore ansigter og vore spor
forsvandt i den hvide verden bag os ligesom
jernbanesporene i det amadelige Sibirien


(..., dok su se
pahuljice topile na našim licima a naši tragovi
nestajali u bijelom svijetu iza nas kao
željezničke pruge u neizmjernom Sibiru.)

Erik Stinus: Poglavlje (prijevod Dore Maček)

*

Veliki danski pjesnik u ovoj pjesmi sugerira vrijeme. On to čini deskriptivno, što ne znači da to ne čini pomoću tehnike pjesme, odnosno njezinog djelovanja na čitatelja. Govoriti o našim tragovima koji nestaju u bjelini kao pruga u Sibiru ujedno je govor o nesigurnosti memorije, odnosno o sjećanju kao stalnom prezentu, kao što je to davno, čini mi se, rekao Novalis. Doduše, postoje i drugi načini.

Mogućnosti superpozicije, recimo.

Takve je istraživao mladi Ezra Pound prije stotinu godina. Pjesma In a Station of the Metro pokušaj je u tom smjeru.
 

In a Station of the Metro

The apparition of these faces in the crowd:
Petals on a wet, black bough.

*

Naslov ove imaginističke minijature ima važnu ulogu u pjesmi. Iako na vrhu, Pound smješta sliku pod zemlju, ispod grada, gdje će vlak projuriti i proći pored smrznutog plesa kostura podzemnog Pariza. A iskustvo čitatelja će smjestiti pjesmu u japanski imaginarij, ali i u neku od mogućih budućnosti.

*

*

Neki stari hrvatski pjesnik je u pjesmi Ide vlak zapjevao: Ide vlak. Kasnije je dodao ide vlak.

I to je istina. Krenuo je prije dvjesto godina, a možda će ići još neko vrijeme. Iako vjerojatno neće.

U međuvremenu je pokupio putnike koji su u njemu zamijenili zločine, baš kao i ljude koji su se zahvaljujući zločincima našli u vagonima u kojima nisu htjeli biti.

Godina je 1939.

Godina je 1940.

Pokupio je rok zvijezdu i odveo je preko Sibira sredinom '70-ih. Zvijezda je na putu do Vladivostoka prelazila preko bijelih kokainskih dina, ulazila ljudima u odjeljke, a zatim pola sata kasnije izlazila iz njih.

Gustave Flaubert je mnoge stvari nalazio problematičnima, ali u njemu su posebnu jezu izazivali vlakovođe.

*

Godina je 1995. 

Neki kažu da je rat završio. Vlak je na Kaptolskom kolodvoru pokupio Predsjednika i njegovu svitu i krenuo putem slobode. Prolazio je krajevima. Istim onim zelenim regijama koje je osamdesetak godina ranije opisivao Dezső Kosztolányi kada je putovao iz Pešte prema Rijeci. No tada je Kosztolányi opisivao seljake koji su se na sekundu pojavljivali u njegovom nestalnom vidokrugu. Takve opise putnici Vlaka slobode nisu zabilježili u svoje dnevnike. Vlak je putovao u budućnost.

Kroz vlak struji propuh,
sela hramaju u prolazu
i oko sebe skupljaju prnje
u stisnutoj ruci na grudima,
čvrsto stiščući zube.

(Erik Stinus, Zaobljenost zemlje)

*

Godina je 1941.

*

It is Russia I have to get across, it is some was or other.

(Sylvia Plath, Getting There)

Moguće je nalaziti slike putovanja Sibirom u poeziji, putovanja vozom po ogromnom prostoru, bilo stvarna bilo imaginarna. 

*

Jedna od snažnih pjesama prošlog stoljeća je Osviještenost, remek-djelo mađarskog pjesnika Attile Józsefa. József Attila (prijevod Jadranke Damjanov) ovako završava pjesmu Eszmelet:

 

Vastunál lakom. Erre sok
vonat jön-megy és el-elnézem,
hogy' szállnak fényes ablakok
a lengedező szös-sötétben.
İgy iramlanak örök éjben
kivilágitott nappalok
és én állok minden fülke-fényeben,
én könyöklok ės hallgatok.

 

(Uz prugu stanujem
Vlakovi prolaze. Ja gledam,
Letenje svijetlih okana
u lelujavom kučina-mraku.
Jure tako vječnom noći
rasvijetljeni dani i ja u
odjeljku svjetla stojim,
nalakćen sam i šutim.)

POVRATAK NA VRH STRANICE