Neki bendovi su vam dragi, druge poštujete, treći su vam nekada mnogo značili pa ih se s radošću prisjećate i kroz to sjećanje odajete počast vlastitoj prošlosti, ali ih zapravo više ne slušate. Ima i bendova koji imaju jednu dobru pjesmu, onih koje volite čuti na radiju ili u klubu, ali ih sami sebi nikada ne bi pustili. Bendova koje voli vaš najbolji prijatelj, dečko ili cura pa su i vama postali dragi, ali više zato što vam je draga ta osoba; bendova koji su vas jednim albumom zaveli, a onda su vas ostavili na cjedilu; bendova koje ste nekada pratili, a onda su vam nestali iz vidokruga; bendova koji rade sjajnu glazbu, ali imaju idiotske tekstove... Ima, ukratko, bezbroj intimnih kategorija u koju bi se bilo koji bend mogao svrstati, ali zapravo je samo jedna važna. Bendovi koje volite. Iskreno, dubinski, bez ostatka – volite.
Bendova koje volim ima malo, dva ili tri, ali jedan od njih je uvijek mrvicu istaknutiji, uvijek bliže vrhu, vječno na jeziku ako se povede bilo kakav razgovor o glazbi. The Mountain Goats su zapravo John Darnielle, čovjek koji stvara glazbu i tekstove, kantautor koji je svojim pristupom tu kvalifikaciju učinio smiješnom ili barem nedostatnom, intelektualac koji uspijeva kompleksne ideje svesti na tri minute pop pjesme, pjesnik koji ne zazire od duhovitosti. No više od svega, Darnielle je humanist. Milijardu se puta uvjerio u nesavršenost ljudskih bića, ali i dalje za njih pokušava pronaći razumijevanje, pokušava opravdati njihove postupke, pokušava ih voljeti.
Svaki put kada slušam The Mountain Goats poželim postati boljim čovjekom. Onda me te iste pjesme tješe kada mi to ne pođe za rukom. Jedna od pjesama koje su u tom smislu posebno poticajne je i 'Love Love Love', kratka i krhka, s nevjerojatno mnogo akumulirane snage koja se stidljivo krije iza jednostavnih akorda i neodoljive skromnosti, pjesma je to koja kao da ne želi biti primijećena.
Nakon prve strofe u kojoj ravnopravna mjesta zauzimaju Šaul, po Bibliji prvi kralj ujedinjenog kraljevstva Izraela i Judeje, i američki boksač Sonny Liston koji je u rukavice znao utrljati tigrovu mast, dolazimo i do lika kojemu je posvećena cijela druga strofa.
Raskolnikov felt sick
And he couldn't say why
When he saw his face reflected
In his victim's twinkling eye
Taman se krenete prisjećati Zločina i kazne, sijevnu vam pred očima Raskoljnikovljeve psihičke krize i želja za iskupljenjem kada Darnielle zaokreće i nehajno se našali s onim s čime se šaliti nije, s životom i smrću.
Some things you'll do for money
Some you'll do for fun
But the things you do for love are gonna come back
One by one
Duhovita je i smjela insinuacija da je i zabava imala svoj udio u kolopletu motiva koji su doveli do jednog od poznatijih književnih ubojstava. Ljubav tu, s druge strane, itekako ima svoje mjesto, sjekira se u ruci propalog studenta prava nije našla samo zbog financijskih poteškoća, bilo je u tom činu i mnogo ljubavi, izopačene ljubavi prema vlastitim idealima, ali i dalje ljubavi.
O tome je riječ. O ljubavi i o tome na što smo sve zbog ljubavi spremni, o tome kako ona nije samo romantična i plemenita sila, već može djelovati razorno i destruktivno. Pjesma je ovo koja lijepo svjedoči o tome da i ono što je na potpuno drugom polu od ljubavi ne mora nužno biti mržnja, već isto tako može biti – ljubav. Nema jednoznačnog odgovora na pitanje o čemu govorimo kada govorimo o ljubavi, ali John Darnielle je ovom pjesmom napravio jedan mali korak prema rasplitanju vječne slagalice.
Zato ga volim.
Andrija Škare
