Postoje ti neki bendovi koji u karijeri ne naprave ništa kolosalno i završe neokrznuti pažnjom svijeta, ali vam ipak u svijesti ostanu upisani kao veliki i važni. Često im za takav ulaz i trajno upisivanje u male individualne svemire nije potrebno više od jedne dobre pjesme, ali onda ona mora biti stvarno dobra; ne samo da vam mora nešto govoriti, već vas mora pokrenuti, mora vas promijeniti.
The Good Life nisu one hit wonder, nije riječ o tome, riječ je o tome da nisu napravili niti jedan hit. Tako to bude s ovim tipom bendova, nema pjesme koja bi se istaknula i postala besprijekornom vladaricom etera, sve imaju tu neku nit koja ih čini posebnima. Samo što je kod nekih ta nit sjajnija.
Kad počne Album of the Year čini vam se da je sve jasno, već prvi stih nepogrešivo priziva Bukowskog i određuje smjer cijele numere. Odmah na početku imamo pijanu romantiku, natruhe ljubavne priče i bolnu iskrenost. I prije nego što je privukao slušateljevu pozornost kako treba, pripovjedač priznaje da je djevojku upoznao dok je povraćao u ženskom wc-u. Jadno i patetično, svakako, ali njegov kul faktor dolazi do izražaja već sa sljedećim stihom kad ga ona pita treba li mu što, a on kaže da misli da je prolio svoje piće. I tako počinje. Pjesma i veza njih dvoje.
Da, zaista, duh starog pokvarenjaka Hanka ovdje lebdi i provlači se između riječi, natapa stihove svojom mučnom, ali razdraganom prisutnošću. Kada sam prvi puta slušao pjesmu, sve mi je bilo jako poznato, sve mi je djelovalo blisko. Nisam mogao uprijeti prstom u to što prepoznajem, bilo je to više pitanje intuicije, a manje razuma ili, ako hoćete, analitičkog uma, no stvari su polako sjele na svoje mjesto. Prepoznavao sam opus Bukowskog, nevjerojatno elegantno zbijen u mrvicu više od pet minuta.
Njihova ljubavna priča već je prošla prvu, zaluđenu fazu s vođenjem ljubavi u proljetnim poslijepodnevima kad im nije bilo važno ni to što nemaju novca, ni to što miševi izlaze iz uglova jeftine kuće koju su iznajmili, ni to što susjedi viču čitavo vrijeme. Pjesma odmiče, a ljubav se troši. To još nije eksplicitno rečeno, ali naslućuje se. Iako će prava kulminacija nastupiti pred sam kraj, najvažnije je rečeno u jednoj od upečatljivijih strofa u pop glazbi uopće. Glazba se intenzivira, u prvi plan su izvučeni bubnjevi, a rječita gitara kanda uspori i sakrije se samo da bi napravila prostora za:
The first time that I met her
I was convinced I had finally found the one
She was convinced I was under the influence
Of all those drunken romantics
I was reading Fante at the the time
I had Bukowski on my mind
Ne spominju se ovi pisci tek tako, bez razloga. Osjećamo tu prijeteću ravnodušnost Fantea, ali poznatiji ga suvremenik ipak pobjeđuje pa izgleda da je važnije ono što osjećamo i mislimo od onoga što čitamo, iako nas i aktualno štivo određuje. Itekako nas određuje.
Bukowskog se često doživljava kao boema. Svojim je nekonvencionalnim načinom života i izravnim, vrlo proživljenim rečenicama uzor mnogim mladim piscima koji u njemu vide tek romantičnu predodžbu otpora sustavu, bradatu i pijanu kulerštinu i način za osvajanje empatičnih ženskih srdaca. Ono što često promiče jest činjenica da takav život nije izbor već usud od kojeg se, kad je karta već tako pala, može napraviti umjetnost.
Tim Kasher, spiritus movens benda The Good Life, to razumije i zato nam je uspio tako dobro prenijeti dio svoga iskustva. Način na koji je to učinio nevjerojatno je dirljiv; svjestan je svojih slabosti, ali je dovoljno snažan da se s njima šali i tu se krije još jedna od vrijednosti ove pjesme.
Tko zna, možda bi ova ljubavna priča završila sretnije da je Kasher u vrijeme kad je upoznao dotičnu damu čitao, recimo, Stephena Kinga i razmišljao o H.P. Lovecraftu. Možda bi njegova ljubavna priča imala sretan kraj zato što bi demoni koji bi ga opsjedali bili s nekog drugog svijeta. S druge strane, moguće je da taj sretan kraj ne bi bio kraj u pravom smislu te riječi jer, kao što smo mogli naučiti od majstora spomenutih u ovom tekstu, demoni stvarnosti i svakodnevice udaraju daleko okrutnije od onih koji stanuju u našoj mašti.
Andrija Škare
