Petak
26.07.2013.

Dr. Ostojić: Woolfičin kompas




Extra_large_kompas
A+ A-

PITANJE

Dragi doktore!

Morate mi pomoći, i to u hitnom roku. Zovem se Bruno i cijelu godinu se nabrijavam na odlazak na more, na cuganje, partije, barenje pićoka i čitanje velikih romana na plaži. I sad, baš kad smo frendovi i ja uboli apartman na Pagu na dva tjedna i kad smo si u paškoj knjižnici rezervirali koktel Tolstojevski, mene čopi ovo neko čudno stanje. Fuck!

Kaj se desilo? Prije odlaska na more čuvam se od književnih bolesti, namažem se kremom i čitam samo lagane knjige, krimiće. I pročitao sam jedan fini krimić nekakvog Roberta Galbraitha, bivšeg vojnika i detektiva. Misterij, akcija, ženskice, cuganje, sve je tu. I kaj se desi? Ispadne da to nije napisala muškarčina Galbraith, nego ona baba J.K.Rowling. To me malo strefilo – bokte, pa kako jedna žena može napisati krimić, a da ja mislim da je autor vojničina? Ali dobro, mislim si, Rowling je inače čaknuta, piše o nekakvim čarobnjacima i orcima, ne bi se čudio da je na tripu ili da je možda stvarno muško. Ali onda sam malo prokopao i skužio da su svi moji omiljeni pisci zapravo žene! Ispalo je da je George Eliot ženska, da je Toni Morrison ženska, a da je Evelyn Waugh frajer! Ispalo je da moje omiljene romane nisu napisali burazi Currer i Ellis Bell, nego nekakve sestre Brontë za koje nisam čuo do jučer.

To znači da Orkanski visovi nisu nabrijani akcić, nego nekakav melodramatski roman. Da Middlemarch nije fini realistični roman, nego sapunica. I kaj su to znali svi osim mene? Ispada da jesu. A što ako ispadne da Shakespeare i Homer uopće nisu tipovi nego žene? Kaj ako skužim da se ispod guste brade Dostojevskog krije zapravo neka butra? Pa svijet kakav znam bi mi se raspao.

Ako ne mogu skužit razliku između muškog i ženskog pisanja, kako mogu uopće skužit razliku između frajera i ženske? Ako barim žensku na plaži, kak znam kaj se krije u njenoj glavi? Kaj ak završim sa zgodnom ženskom, a onda ujutro saznam da je napisala hrpu knjiga pod imenom Zoran Ferić? Fakat ne znam kaj bi napravio, ali evo, sad mi je muka i najradije ne bi išao na more. Doktore, možete li mi pomoći i spasiti mi dva tjedna morskog veselja?

ODGOVOR

Poštovani Bruno,

premda nikako ne podržavam vaš diskurs o ženama kao plažnim, seksualnim objektima, uviđam da se nalazite u teškom zdravstvenom stanju i smjesta ću prionuti liječenju. Kako se to kaže u bolničkim krugovima, 'vrijeme i literoterapeuti liječe sve!'.

Vaše razlikovanje spolova, koje je sad ozbiljno uzdrmano, temelji se na staroj spolnoj podjeli rada. Tako bi muškarci, nakon posla, u dokolici mogli neometano pisati prozu i strukturirati kompleksne romaneskne svjetove. S druge strane, žene su u pisanju stalno bile prekidane brigom za djecu i kuhinjskim intervencijama, pa su stoga pisale poeziju. Međutim, u suvremenom svijetu došlo je do promjene radnih uvjeta, pa su se tako promijenile i književne vrste koje pojedinci pišu. Dio žen sada može pisati romane, kako one koji očito upućuju na probleme žena i odnosa između spolova, tako i one romane koji temom i stilom nikako ne odaju radi li se o autori ili autorici. U današnje vrijeme, ako postoji razlika između muškog i ženskog pisma, zaista ju je teško ustvrditi.

Međutim, vi odlazite na more i namjeravate pronaći priležnicu na plaži. Ovo zaista nije najbolje vrijeme za ovakva teška pitanja. Stoga vas mogu uputiti na relativno skup, ali koristan aparat, tzv. 'Woolfičin kompas'. Naime, malo je poznato kako je Virginia Woolf potajno surađivala s britanskom vladom na izradi mehanizma koji bi mjerio u kojoj su mjeri autori nekog teksta muškarci, a u kojoj mjeri žene. Woolf je time željela dokazati da i muškarci mogu pisati 'žensko pismo', a vlada je htjela umiriti masovne prosvjede književnih kritičara koji su se bunili da ih autorice s muškim pseudonimima vuku za nos. Ishod suradnje je Woolfičin kompas (koji danas postoji u digitalnom obliku, u svim boljim dućanima s informatičkom oprekom). Kompas na temelju teksta (pisma, priče, pjesme...) precizno pokazuje u kojoj je mjeri autor muško, a u kojoj žensko. U jednu ruku, s tim kompasom ćete uvidjeti da nijedna osoba nije 100% muškarac ili žena (osobno, ja sam 59% muškarac, 32% žena, a 9% nepoznat spol). Ipak, on će vam pomoći da uspijete pronaći osobu koja će barem približno biti ono što želite pronaći na moru.

Dr. Ostojić
Foto: Calsidyrose (flickr)

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.