Priča o Hudodraku, Karazubu i Jabberwockyju

Onaj prilično poznati dječji pisac, velečasni Charles Lutwidge Dodgson koji se od optužbi za pedofiliju (nastalih stoljeće kasnije) skrivao pod pseudonimom Lewis Carroll, izuzev legendarne Alice i njenih dogodovština sa tekućinama za smanjivanje i povećavanje, s češirskom mačkom i ludim zecom (ili je zec ipak bio šeširdžija?) napisao je i jednu smiješnu pjesmicu o kojoj postoji zanimljiva povijest na našim prostorima.

Kad sam bio klinac, strašno sam volio Sirius. To je bio jedan od legendarnih časopisa koje je izdavačka kuća Vjesnik, edicija RS (romani i stripovi) izdavala do početka devedesetih (uz ljubiće Ane Žube, vesterne iz edicije Laso, te Trag gdje ste uredno mogli čitati krimiće Mickeyja Spillanea), a u njemu su se objavljivali visokokvalitetni prijevodi priča znanstvenofantastičnog žanra, primjerice prevodili su ih Predrag Raos, Goran Pipo Pavelić i slična ekipa. Naslovnice su radili tipovi poput Igora Kordeja... Dakle, tih godina kad su se stidljivo javljali zapadni konzumeristički porivi (znate ono, Trst, Leibniz, traperice, prve ploče Nene, Commodori 64 i Spectrumi, Brooklyn kaugume i konzerve Coca-Cole Light koje su se kasnije, bez poklopca,  rabile kao spremište za olovke...), introvertirani tinejdžeri dobar su dio vremena u tim formativnim godinama provodili uronjeni u priče Phillipa K. Dicka, space-opere Ursule LeGuin i zakone robotike Isaaca Asimova, i otkrivali smo nekog čudaka sasvim drukčijeg od svega ostalog, a zvao se William Gibson. (Pipo mi je baš neki dan u Booksi ostavio fotokopije svojih objavljenih prijevoda, recimo Sirius broj 114, cijena 150 d, prosinac 1985, William Gibson: Kako smo popalili Kromu, s Kordejevom naslovnicom...)

Ja sam vodio dnevnik pročitanih knjiga, ehh, da mi ga je danas naći, a u njega sam pisao i nazive SF priča koje su mi se naročito svidjele. Sjećam se legendarne 'Thor susreće kapetana Ameriku', a zahvaljujući skoro sveznajućem internetu, naučio sam da ju je napisao David Brin, a u originalu se nalazi na http://www.davidbrin.com/thor1.html

Skoro uvijek su se uz prijevod nalazili i originalni naslovi priča, a jedna od legendarnih bila mi je priča čudnog naslova 'Mimsy were the borogoves' i još čudnijeg prijevoda – 'Kukušne su bile šaradajke'. Priču je napisao izvjesni Lewis Padgett, pravog imena Henry Kuttner još davne 1943, a u priči je riječ o Alici iz bajke Lewisa Carrolla. U Padgettovoj priči Jabberwocky nije samo pjesmica već i matematička formula uz čiju pomoć znalac može putovati alternativnim svjetovima! OK, OK, klasična SF fora, ali uz malo rovarenja po knjigama (tad je internet u zametku bio top secret američke vojske) pronašao sam više o toj Aličinoj pjesmici. Napisao ju je uistinu Lewis Carroll, ugradio u Alicu s onu stranu ogledala, i u originalu ide ovako:

 
JABBERWOCKY (Lewis Carroll)

'Twas brillig and the slithy toves
Did gyre and gimble in the wabe:
All mimsy were the borogoves,
And the mome raths outgrabe.

„Beware the Jabberwock, my son!
The jaws that bite, the claws that catch!
Beware the jubjubbird, and shun
The frumious Bandersnatch!“

He took his vorpal sword in hand:
Long time the manxsome foe he sought –
So rested he by the Tumtum tree
And stood awhile in thought.

And, as in uffish thought he stood
The Jabberwock, with eyes of flame,
Came whiffling through the tulgey wood,
And burbled as it came!

One, two! One two! And through and through
The vorpal blade went snicker-snack!
He left it dead, and with its head
He went galumphing back.

„And hast thou slain the Jabberwock?
Come to my arms, my beamish boy!
O frabjous day! Calooh! Callay!“
He chortled in his joy. 

'Twas brillig and the slithy toves
Did gyre and gimble in the wabe:
All mimsy were the borogoves,
And the mome raths outgrabe.

Jabberwocky se prvi put pojavio u časopisu Mischmasch, kojeg je sebi iz gušta objavljivala i za nj pisala čitava obitelj Dodgson. Lewis Carroll je te 1855. imao 23 godine, a pjesmica je glasila vrlo arhaično:

Twas Bryllyg, and ye slythy toves
Did gyre and gymble in ye wabe:
All mimsy were ye borogoves;
And ye mome raths outgrabe...

Kasnije ju je Carroll osuvremenio i uvrstio u Alicu s one strane ogledala, a u jednom pismu i doslovno je preveo prvu kiticu:
"It was evening, and the smooth active badgers were scratching and boring holes in the hill-side; all unhappy were the parrots; and the grave turtles squeaked out".

Alica kaže, nakon što pročita pjesmicu: "It seems very pretty," [Alice] said when she had finished it, "but it's rather hard to understand! ... Somehow it seems to fill my head with ideas--only I don't exactly know what they are!"

E, sad, zašto „kukušne šaradajke“? Umješni prevodilac (ne znam tko, izgubio sam taj broj Siriusa) znao je da je tu pjesmicu preveo Ivan V. Lalić (1931), cijenjeni srpski pjesnik. Čitav prijevod glasi ovako:

KARAZUBIJADA (prijevod: Ivan V. Lalić)

To bje u pržisat, i otke tajke
Svrdlukahu sve žirom u sjenjavi:
A kukušne su bile šaradajke
I hrikali su damuzi jenjavi.

„Samo se čuvaj, sinko, Karazuba!
Kandži što grabe i ralja što grizu!
Čuvaj se ptice-jalduzlice, nemoj
Grabunjca brudog pustit blizu!“

On uze zvorni mač u desnu ruku,
Dušmana zebnog tražio je dugo –
Pod golčin-stablom zastade u muku
Da smisli nešto drugo.

I dok je mladić razmišljao zurno,
Gle Karazuba sa plamenim okom!
Kroz mroznu šumu on zvenječe žurno
I groboće svakim skokom!

Jednole, dvole! Naprijed, sijeci, reži –
I zvorni čelik bljeskuta i striže!
Osta bez glave Karazub da leži,
Mladić kući ripimice stiže.

„O, pa zar ubi, sinko, Karazuba?
Dječače zrajni, padni mi na grudi!
Sladnog li dana! Arlauk i ura!“
Od radosti mu smiješak rudi.

To bje u pržisat, i otke tajke
Svrdlukahu sve žirom u sjenjavi:
A kukušne su bile šaradajke
I hrikali su damuzi jenjavi.
 
I tu bi priči bio kraj, da nisam jednom nabasao na predivan esej Antuna Šoljana u kojem Šoljan opisuje kako je i zašto on osobno preveo Jabberwocky na hrvatski jezik. U eseju se podrobno analizira i Carrollov izvornik, što i zašto predstavlja koja riječ i zašto ju je Šoljan tako preveo, a Šoljanov prijevod nisam našao na internetu, pa ga zato evo: 

HUDODRAKIJA (prijevod: Antun Šoljan)

Bilo je kuhno i đipahne tovke
na vabnjaku rovko zadronjaše:
nemujne sasvim bjehu zorolovke
i rućkale su šturnjače zdomašne!

„Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka,
čeljusti što čapnu, kandži koje kvače!
Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga!
Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!“

Vajtolni mač on zgrabi: s puno nade
protivnika mašnog tražio je dosta –
Da počine, uz Gungul-stablo stade
I, zamisliv se nešto, stajat osta.

Dok stajaše tu, s uzlim mislima na umu,
Hudodraka evo, s plamenom u oku:
vignjeta ti taj kroz stomorovu šumu,
sve groblohoboće u skoku.

Jen, dva! Hop, cup! I cikete cak,
vajtolni mač kroz kosti prosvira!
Drak mrtav pade, bez glave ostade:
On glavu grabi, natrag galumfira!

„Ubi li, sinko, strašnog Hudodraka?
U zagrljaj amo, o blistajno momče!
I belvirno odasvud čuj: „Huja haj! Haj huj!“
Dokon od likosti sve frkoće.

Bilo je kuhno i đipahne tovke
na vabnjaku rovko zadronjaše:
nemujne sasvim bjehu zorolovke
i rućkale su šturnjače zdomašne!

A koga zanima prva kitica prevedena na, recimo, bugarski, pomoći će mu wikipedia:
http://en.wikipedia.org/wiki/Jabberwocky

Božidar Pavlović