Zar ne znaš tko sam ja?

Od Napoleona do Van Halena: znanstveni novinar Ari Turunen napisao je kulturalnu povijest arogancije.
No, raspravljajući o aroganciji, u izuzetno smo dobrom društvu:
John Lennon je smatrao Beatlese „popularnijima od Isusa", književnik
nobelovac Bertrand Russell žalio se kako s običnim ljudima mora pričati „dječjim jezikom", a
Murray Gell-Mann, nobelovac iz područja fizike, bio je još arogantniji kada se skromno opisao:
„Ako vidim dalje nego drugi, onda je to zato što sam okružen patuljcima." „Umišljenost je
osobina koja s vremena na vrijeme zahvati svakoga", govori finski novinar Ari Turunen u svojoj
kulturalnoj povijesti arogancije. Naslovio ju je Zar ne znaš tko sam ja?, a knjigu započinje
riječima: „Čestitam vam! Ovo je vjerojatno najbolja knjiga koju ste ikada otvorili." Prilično
uspješan početak, s obzirom na temu.
Premda je čovjek sletio na Mjesec i odgonetnuo vlastiti genski kod, naše međusobno ophođenje
nije se poboljšalo još od vremena kada smo lovili mamute. Od svih osobina, arogancija je
najmanje potrebna, a povijest je pokazala kako ona nikada nije izrodila ništa drugo osim ratove,
katastrofe, mržnju i ogromnu količinu neuspjeha, ponajviše na štetu arogantnih.
Ova knjiga istražuje katastrofalne preokrete uzrokovane arogancijom i načine na koje je ona
promijenila svijet – podcjenjivanjem, kulturnom prepotencijom, samodovoljnosti uzrokovanom
monopolom... Time napetost raste do krajnjih granica i samo su jedan postupak ili jedna riječ
dovoljni da se pokrene revolucija i da se sve uruši.
Ari Turunen u ovoj knjizi argumentira zašto je arogantno i podcjenjivačko ponašanje tako
uobičajeno te se pita možemo li u vezi s tim nešto učiniti. I ovu se knjigu može smatrati
arogantnom, napominje autor, i dodaje: Tko sam ja da naknadno osuđujem tuđe pokušaje i
promašaje?

Preveo Boris Vidović.