Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj

Istraživanja o povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj gotovo da i nisu postojala. Generacije gayeva, lezbijki i biseksualnih osoba koje su živjele u vrijeme socijalizma te ratnim i poratnim godinama, vodile su paralelne živote, skrivajući se po mračnim parkovima, opskurnim barovima, kolodvorima i svim onim "ne-mjestima" koja su danju funkcionirala u sustavu takozvanog normalnog svijeta. Ova knjiga pionirski je pokušaj dokumentiranja životnih okolnosti pripadnika seksualnih manjina u vremenima prije suvremenog aktivizma, prije otvorene borbe za osnovna ljudska prava, prije javnog djelovanja kakvog danas poznajemo.

Teme poput identiteta, intimnosti, seksa, političkog i javnog prostora te nasilja zastupljene su u knjizi, koja brutalno progovara o aktivno nezabilježenim progonima, represiji, mučenjima pa čak i ubojstvima ljudi kojima se nijekalo pravo na golo postojanje.

Ovo je knjiga koja bi mogla poljuljati homogenu sliku hrvatskog društva, dokument koji nas vraća u doba kada je homoseksualnost bila zakonom zabranjena, kada su ljudi istospolnih preferencija zatvarani, izvrgavani javnom ruglu i pribijani na stup srama. Progoni pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih, a potom lagana liberalizacija cjelokupnog društva nakon Titove smrti, novo intelektualno okružje koje je donijelo drugačija promišljanja i mogućnost da se fotografije gay parova nađu na naslovnicama novina (Polet). Tada je pokrenuta i Frigidna utičnica Tonija Maroševića, prva domaća radio emisija koja se bavila homoseksualnim iskustvima, tada na Omladinskom radiju 101.

Tuđmanovo vrijeme i ratne devedesete donose opet korak unatrag i označavaju početak novog vala nasilja prema seksualnim manjinama, kao, uostalom, manjinama uopće. Na trenutke nevjerojatne intimne ispovijesti, prikaz nekoliko desetljeća društveno toleriranog nasilja i pojedinaca koji su pokušavali opstati u rijetkim i tek prividno sigurnim zonama prihvaćenosti, sakupljene su i objavljene u knjizi Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj.