Strašnoj djeci često prethode izgubljeni, ponekad perverzni roditelji. Razvoj generacije nasljednika – u smislu formalno sigurnih nosilaca utjelovljenih kulturalnih obrazaca – sve se više svodi na kompromis između genetike, pedagogije i igara na sreću. Budući da moderne generacije roditelja najčešće već ni same nemaju jasnih civilizacijskih kontura, formiranje njihova podmlatka ne može biti ništa drugo nego dvoboj bez svršetka između dviju frakcija strašnoga – zbrkanih starijih i zbrkanih mladih. Za sukobe te vrste tijekom 20. stoljeća svoje je sekundantske uloge nudila psihoanaliza, da bi se zatim nerijetko sama pokazala kao strašno treće.
Peter Sloterdijk njemački je filozof izrazito širokog raspona interesa i tema, koje su sve objedinjene živim dijalogom s duhom vremena i često polemički orijentirane na sukob s vladajućim strujama današnje misli. U tom području sjecišta povijesti ideja i aktualnog trenutka on je već tri desetljeća vjerojatno najoriginalniji i najugledniji kontinentalni mislilac. Njegova knjiga Kritika ciničnog uma bila je svjetski bestseler. Svoj život promijeniti moraš predstavlja koncentrat njegove zrele faze, karakterizirane zajedničkim nazivnikom antropotehničke kritike suvremenosti.
S njemačkoga preveo Kiril Miladinov.
