Govor tijela - zapisi o neholivudskom filmu

...a zaslužuje pozornost. U svakoj kulturnoj industriji (a pogotovo u filmskoj ) jaki se znaju pobrinuti za sebe. Potisnuti, rubni, radikalni i začudni stvaraoci oni su koji istu pomoć kritike ne bi li njihov rad dospio pod svjetlo javnosti kojoj bi inače ostao nepoznat. Nevesela je istina da hrvatska filmska kritika nije to uvijek radila. U trima generacijama domaće je filmsko pisanje ratovalo s elitističkim etabliranim ukusom ideologiziranih kulturnih elita. Ta društvena konstelacija stvorila je nezgodan nusefekt. Hrvatska filmska kritika mnogo je slobodnija, mnogo angažiranija i mnogo se ugodnije osjeća kad piše o repertoarnom filmu, Hollywoodu i anglosaksonskoj srednjoj struji nego kad mora kursorom ovjekovječiti ljuti filmski art. Počevši od hičkokovaca, preko filmaša pa do kinotekaša domaća je filmologija zagovarala demokratski populizam na račun nedemokratske kulture. No, u devedesetima i pogotovo u 21. stoljeću, ta se populistička matrica potrošila i postala pogubna. Danas živimo u demokraciji, a s demokracijom stigla je i kulturna plutokracija. Našim ekranima vladaju velike korporacije, repertoarni program tužno je amerikaniziran, a stvarni umjetnički film pojavljuje se i u kinima i na televiziji samo u svojim najsrednjestrujaškijim oblicima. U takvim okolnostima braniti (samo) populizam više nije ni demokratski ni slobodarski. Prije četrdeset godina mladi su se filmofili mogli diviti Wyleru, Hawksu, Hitchcocku i klasičnom Hollywoodu. Prije dvadeset godina, moja je generacija učila filmske vrijednosti diveći se Hillu, Carpenteru, Miliusu i McTiernanu. Danas mladi filmofil ne može brusiti ukus i vrednovanja na američkom filmu - američki je film zato jednostavno preslab. Danas se zbiljskoga filmofila prepoznaje po mnogo ezoteričnijim ljubavima: spram japanske anime, hongkonškoga filma, Iranaca, dokumentarističke klasike... Suočen s debilitetom domaće filmske ponude i istovremeno s obiljem mogućnosti filmske naobrazbe koju nude internet i ilegalni pekači, mladi hrvatski filmofili lutaju egzotičnim filmskim svemirima bez sidra, okova, ali i vodstva.