Žena kojoj sam čitao

Žena kojoj sam čitao nije mogao pretpostaviti da će ga morati objaviti u Švicarskoj, da će postati svjetskim bestsellerom, da će biti preveden na četrnaest jezika te da će ga prihvatiti i publika i kritika i pritom, kao malo koji roman u novijoj njemačkoj književnosti, obasuti pregrštom pohvalnih recenzija.

Tihim suzdržanim glasom pripovjedača Michael Berg opisuje povijest svoje zabranjene i tajne ljubavne veze koju je kao petnaestogodišnjak imao s tridesetpetogodišnjom ženom. Hanna je tajanstvena, emocionalno zatvorena osoba koja će svoju fascinaciju knjigama poistovjetiti s tjelesnom ljubavlju. Mladi Michael, smeten svojom dječačkom zaljubljenošću, provodi sate i sate čitajući Hanni poznata djela svjetske književnosti - svoju školsku lektiru. A onda, jednoga dana, Hanna će nestati bez traga i glasa. I tu bi mogao biti kraj ove romantične i pomalo nostalgične pripovijesti, ali ona će se, na užas glavnog junaka, prometnuti u noćnu moru zastrašujućih moralnih dvojbi, generacijskog sraza krivnje i nevinosti, zločina i oprosta.

Michael će kao student pravnog fakulteta kasnije ponovno pronaći svoju Hannu, ali ovoga puta na optuženičkoj klupi s listom nezamislivih zločina koji joj se pripisuju kao bivšoj nadzornici konc-logora!

Bernhard Schlink, rođen 1944. godine, po zanimanju sudac, pripadnik je poslijeratne generacije Nijemaca i možda najpogodnija osoba da potakne ključno pitanje raščišćavanja s nacističkom prošlošću. Kako se pomiriti s činjenicom da su naši najbliži, djedovi, roditelji, braća, supruzi ili ljubavnici možda počinili neke od najmonstruoznijih zločina u ljudskoj povijesti?

Žena kojoj sam čitao Bernharda Schlinka, u hrvatskom prijevodu Renate Farkaš i s likovnom opremom Fadila Vejzovića, još je jedan osebujan i provokativan roman u izboru urednika Zlatka Crnkovića.