Srijeda
12.04.2017.

Zar je to čovjek




A+ A-

Je li naslov romana Zar je to čovjek pitanje ili tvrdnja? Doima se kao pitanje, ali je upitnik svjesno izostavljen. Možda nikada u povijesti književnosti nije odsutnost jednog jedinog interpunkcijskog znaka prouzročila tako bolnu dvosmislenost. Kao kemičar, Primo Levi je znao da svekolika raznolikost tvari ovisi o malim, gotovo neprimjetnim odstupanjima u strukturi atoma. U alkemiji književnosti, na putu od gole riječi, preko poimanja i tumačenja, pa sve do zaborava, neizvjesnost je još strašnija, varijable su premnoge, a kada se toj smjesi doda onaj isti sastojak – Auschwitz – zbog kojeg je postalo nemoguće pisati poeziju, javlja se prijetnja klonuća, predaje... Treba li se dakle predati? Pitanje je pogrešno. Treba svu svoju imovinu, a to je dnevno sljedovanje kruha, uložiti da bi se nabavilo bogatstvo, obična žlica za juhu. U svijetu bez upitnika.
Veličina romana Zar je to čovjek u tome je što o najvećoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na žlicu, Primo Levi piše sa začudnom smirenošću. Traganje za ravnotežom između vlastite boli koja bi najradije vrištala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek dužno izbjegavanje patetike. To je vještina književnog genija.
Jedan od najvrednijih autora naše epohe.
– Alfred Kazin
Ovaj krhki, obzirni i skromni ke­mičar svojom nas je moralnom čvrstinom i intelektualnom snagom primorao da nikad ne zaboravimo nacistički pakao, štoviše, produbio je njegovo razumijevanje pišući lucidno i nenametljivo.
Philip Roth
Ovaj roman, koji je na hrvatski nadahnuto preveo Tvrtko Klarić, zato ne tek svojim smislom nego i samom fakturom, smirenim, plemenitim tonom kojim je ispričan, još jednom dokazuje kako snaga imaginacije nije višak, nego srž ljudskosti, ključni dio odgovora na pitanje Zar je to čovjek.
Hrvoje Pejaković
Ova ispovijest čini upravo suprotno – ona ukazuje na potpuni slom svekolikog novovjekog mita o Razumu i čovjeku. U njoj više nema ni čovjeka (Dante) ni Razuma (Vergilije). Njih se još samo prisjeća zatočenik koji drugima služi doslovno kao otirač.
Tatjana Jukić

Preveo s talijanskog Tvrtko Klarić.

POVRATAK NA VRH STRANICE