Walden

Poprimalo je to nevjerojatne, katkad čak i egzotične razmjere. Tako je u glavnom gradu Bostonu živio neki Thomas W. Higginson, koji je pored engleskog znao još i hebrejski, grčki, latinski, francuski, španjolski, talijanski, portugalski, njemački i švedski, dok je The-odore Parker čitao kaldejski, koptski, arapski, etiopski, danski, nizozemski, ruski i mpongwe. U okolici je pak stanovao E. Burrit, kovač koji se, eto, osim kaljenju kovina bio sam priučio i grčkom, a našao je i vremena da tada zaštitnog pjesnika nacije Longfellowa prevede na sanskrt. Nemalo ih je koji su, poput Dickensa, ostali zapanjeni kada su u Bostonu naišli na toliko radnika koje je zanimala geologija, zoologija, Shakespeare, Milton, dok su im radnice iz tekstilnih tvornica u obližnjem Lowellu napamet recitirale Izgubljeni raj, a u predahu raspredale o Wordsworthu, Coleridgeu i Maucauleyju. No, sve je njih zasjenio pokret poznat kao transcendentalistički.