Turčin i moja majka

Iz Novog Sela s mađarske strane Drave, povijesno nastanjenog hrvatskim življem, izvorišta radnje koje i kulturno i emocionalno i mentalitetom određuje glavne likove, pripovjedne grane pružaju se čak do Habarovska na istočnoj obali Rusije, pa sve do današnjeg Milwaukeea u SAD-u. To autorici omogućuje da sučeli različite kulture, običaje i sustave vrijednosti te otvori pitanje međusobne tolerancije i sposobnosti praštanja – s jedne strane između različitih generacija, a s druge između različitih narodnosti.
Struktura ovog duboko dirljivog romana koji čitatelja osvaja autentičnošću prilično je kompleksna. Prema autoričinim riječima, oponaša način na koji se pričaju priče u krugu obitelji: isprekidano, dio po dio, s vremenom se doznaju nove činjenice i pojedinosti, različiti pripovjedači pričaju različite verzije i pritom prešućuju ili ističu različite stvari.

Roman je podijeljen na tri cjeline koje se usredotočuju na ključne likove obiteljske sage i pružaju nam pogled s različitih strana na događaje velikog vremensko-prostornog raspona, a povezuje ih potraga većine protagonista za neostvarenom ljubavi. U njima su, gledano iz perspektive spisateljičina oca Georgiea, koji u romanu figurira kao pripovjedač, ispričane životne priče njegove majke Agnes (majka iz naslova), njegove bake (u romanu zvane 'staramajka'), njegova strica Marka, njegova oca Josefa i naposljetku njega samog. Prva priča pretežito se odvija u Novom Selu za Prvog svjetskog rata, druga nas s Markom, nošenim burama istog rata, vodi preko cijelog Sibira na istočni rub Azije i opisuje staramajčinu mladost u Novom Selu, a treća je smještena u Milwaukeeu i usredotočena je poglavito na iseljeničke sudbine Josefa i Georgiea.

Mary Helen Stefaniak, američka spisateljica hrvatskog porijekla, potomak doseljenika iz Novog Sela u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, rođena je i odrasla u industrijskom dijelu Milwaukeea uz raznolike nacionalne zajednice: Poljake, Slovence, Kašube itd., što je uvelike uvjetovalo multikulturalnost njezina stvaralaštva. Uz spisateljsku djelatnost bavi se i podučavanjem pisanja (na Pacifičkom sveučilištu u Oregonu i na Sveučilištu Creighton u Omahi u Nebraski). Tijekom života bila je turistička voditeljica, urednica, prodavačica, model, nogometna trenerica, radiokomentatorica, kolumnistica itd. Njezina djela višestruko su nagrađivana, vrlo ih dobro prihvaćaju i kritika i publika, i prevedena su na nekoliko jezika. Živi u Iowa Cityu sa suprugom i troje djece. Dosad je objavila zbirku kratkih priča Self-Storage and Other Stories (1997) te romane The Turk and My Mother, 2004. (naslovna priča prvotno je objavljena u časopisu 'Epoch' 2000, a 'Chicago Tribune' proglasio je roman najboljom knjigom u godini objavljivanja) i The Cailiffs of Baghdad, Georgia (2011). Potonji je roman dobio nagradu Anisfield-Wolf za najbolju knjigu fikcije 2011. godine, koja vrednuje važne doprinose razumijevanju rasizma i uvažavanja raznolikosti ljudskih kultura.

S engleskoga preveo Damjan Lalović.