Sjećanja jedne liječnice

'Sjećanja jedne liječnice napisala sam prije 30 godina, kao mlada žena, u svojim dvadesetim, odmah nakon što sam diplomirala na Medicinskom fakultetu u Kairu. U njoj sam opisala osjećaje i iskustva žene koja je liječnica izvan kuće, a supruga i majka u privatnom životu. Sjećanja su se pravi put pojavila kao feljton u egipatskom magazinu Ruz al-Yusuf 1957. i ostvarila veliki utjecaj u Egiptu i arapskom svijetu. Neki kritičari su ih smatrali revolucionarnim feminističkim romanom koji je skinuo veo s dvostrukog ugnjetavanja egipatskih žena: prvo je opće društveno ugnjetavanje, a drugo ugnjetavanje u braku. Knjiga je, također, bila  kontroverzna. U magazinu  Ruz al-Yusuf su izbacili neke dijelove na zahtjev vladinog ureda za cenzuru. Poslije sam pokušala objaviti knjigu u cijelosti, ali su  izdavači odbijali objaviti knjigu  bez cenzure. Kao sam bila mlada i neiskusna i nestrpljiva da vidim gotovu knjigu, pristala sam da bude objavljena nakon što su neki njezini dijelovi izostavljeni. Kasnije je roman često pretiskivan u Kairu i Bejrutu, ali nikad u cjelovitoj verziji jer je originalna verzija izgubljena.

Usprkos ograničenjima, smatram kako su Sjećanja jedne liječnice, premda nepotpuna, autentičan prikaz društvenog morala i ženske pozicije u to vrijeme. Neki misle da su Sjećanja autobiografsko djelo, no roman je ipak fikcija, iako su mnoge osobine glavne junakinje slične Egipćankama poput mene, progresivne liječnice u to vrijeme. Jedno je pisati roman, a drugo pisati autobiografiju. U to vrijeme još nisam čitala feminističku literaturu o  borbi žena  za ženski status u suvremenom svijetu  - to se dogodilo tek kasnije. Iako sam poslije napisala mnogo romana i kratkih priča koji su možda bolje oblikovni, još uvijek su Sjećanja poput prvog djeteta, prepuna  radosnog zanosa dok govore o stvarnosti u kojoj i danas živimo. To je jednostavan, spontan roman, podosta ogorčen zbog ugnjetavanja žena u mojoj zemlji, ali isto tako i puno nade za promjenom, za sirim horizontima i boljom budućnosti.'

Nawal El Saadawi
London,  lipanj 1987.

Prevela: Lejla Sunagić