Pismovnik

Jedini pisac koji je svojim romanima osvojio sve tri glavne ruske književne nagrade (uključujući 'ruskog Bookera') Mihail Šiškin je jedna od najuglednijih suvremenih književnih ličnosti u Rusiji. Guardian je Šiškinov stil nazvao 'raskošnim i inovativnim', proglasivši ga najvećim živućim ruskim romanopiscem.

U ovom lirskom romanu s elementima magičnog realizma dvoje mladih ljubavnika, Vladimir i Aleksandra, žive razdvojeni, a svoju ljubav održavaju na životu razmjenjujući strastvena pisma. No kako se njihova korespondencija nastavlja, postaje jasno da par nije razdvojen samo prostorno, nego i kronološki (Vladimir sudjeluje u Boksačkom ustanku u Kini 1900. godine a Aleksandra je medicinska sestra u Rusiji sredinom 20. stoljeća) te da se njihova priča zasniva i živi kroz čeznutljivu razmjenu pisama koja prkosi ne samo zakonima prostora nego i vremena. Svojim književnim testamentom u slavu snage ljubavi koja nadilazi sve granice, najslavniji suvremeni ruski pisac stvorio je remek-djelo moderne književnosti, očaravajuću mješavinu stvarnosti i mašte, povijesti i bajke.

Pismovnik (za koji je 2011. osvojio prestižnu književnu nagradu Velika knjiga) pokazuje zašto Šiškina – kojega kao izvanrednog stilista uspoređuju s Nabokovim – smatraju vodećim piscem svoje generacije, živućim klasikom, te zašto je miljenik i kritike i publike te jedan od najprevođenijih ruskih pisaca.

'Mihail Šiškin je ruski Ian McEwan. Višestruko nagrađivani autor koji uživa nevjerojatan ugled među književnim kritičarima i čiji su romani doživjeli zapanjujući komercijalni uspjeh. Njegov posljednji roman Pismovnik najbolji je dokaz da velika i slavna ruska književnost nije umrla s Dostojevskim.'
(Times Literary Supplement)

'Šiškin piše sa zadivljujućom jasnoćom i ekonomičnošću izraza.'
(The Toronto Star)

'Šiškin je najveći živući ruski romanopisac. Teme su mu univerzalne: ljubav i smrt, bol i sreća, rat i mir.'
(The Guardian)

Mihail Šiškin rođen je u Moskvi 1961. godine. Završivši studij engleskog i njemačkog jezika, 1995.  preselio se u Švicarsku gdje je našao posao kao prevoditelj. U književnosti se pojavio početkom 90-ih godina i odmah je zamijećen kao izvanredan književni talent. Već za prvu priču, Sat kaligrafije, nagrađen je kao najbolji  debitant. Godine 1999. osvojio je 'ruskog Bookera' za roman Zauzimanje Izmaila, dok je za knjige Ruska Švicarska i Montreux – Missolunghi – Astapovo: Stazama Byrona i Tolstoja dobio ugledne švicarske i francuske nagrade za publicistiku. No širu prepoznatljivost Šiškin je stekao tek osvajanjem prestižne nagrade Nacionalni bestseler za roman Vilina kosa (2005.) – sofisticiranu prozu o jeziku, odnosno o pripovijedanju – te osvajanjem nagrade Velika knjiga koju je 2011. dobio za roman Pismovnik.

Šiškin slovi kao 'neomodernist' koji se bavi dubinskim proučavanjem jezika zadržavajući pritom lucidan i jasan jezični izričaj. Izborom tema pokazuje da ne pristaje na diktat pomodnog tematiziranja vremena i prostora u kojem živi, te je umjesto toga zaokupljen bezvremenim pitanjima ljubavi, smisla života i smrti.

Preveo: Igor Buljan