Petak
28.09.2018.

Ndanabova djeca




A+ A-
"Roman Ndanabova djeca Aleksandra Žiljaka apokaliptička je parabola koja se, koristeći popularne žanrovske obrasce, bavi društvenom, ekološkom i moralnom degradacijom čovječanstva u 21. stoljeću. Osnovna je postavka romana jednostavna. Globalna epidemija smrtonosnog virusa u kratkom vremenskom roku s lica zemlje eliminira značajan postotak populacije nakon čega, da preživjelima ne bude previše dosadno, golema čudovišta neznanog porijekla kreću u razračunavanje s preostalim tragovima civilizacije. Pred potpunim kolapsom civilizacije stoji elitna jedinica maloljetnih pilota biomehaničkih paukova koja će, kako zdrav razum nalaže, iz tog sraza izaći vidno promijenjena.
 
Anglosaksonska popularna književnost za mlade već godinama forsira slične narative pa se polje dostupnih distopijskih modaliteta, izabranih junaka i moralnih kompromisa dobrano suzilo, no Žiljakov tretman maloljetnih junaka u distopijskom okruženju nadilazi uobičajene strategije anglosaksonskog pisma. Dok veći dio distopijske fikcije ne uspijeva isplivati iz paradoksa nastalog iz kritičkog impulsa opterećenog autokratskim vizijama i bizarnom mješavinom vitalizma i viktorijanske seksualnosti, Žiljakova proza ne gaji nikakve iluzije o strukturama moći, prirodi ratovanja i hormonima maloljetnika. I dok prosječni američki autor jednim okom uvijek gleda u smjeru tržišnih indikatora pa i najmanju naznaku oštrice otupljuje do neupotrebljivosti, da se slučajno ne zamjeri nekoj od brojnih interesnih skupina, Žiljak je malo karakterom, a malo realitetom kulture u kojoj djeluje, oslobođen takve potrebe.
 
Osim što Žiljakovu prozu čini življom i bližom ljudskom iskustvu, oslobođenje se manifestira i u jetkom odnosu prema militarističkim idejama (časni veteran okićen medaljama prokazuje se kao pamfletna figura za regrutaciju novaka – od medalja se i časti, naime, nakon rata slabo jede), u krajnjem cinizmu prema kolektivističkim ideologemima i u izvrtanju  uobičajenog žanrovskog motiva ljubavnog trokuta s neodlučnim junakom/junakinjom u panseksualni orgijastički kaos daleko primjereniji hipotetskoj situaciji kraja civilizacije.
 
Žiljak se, također, poigrava i s idejom odabranog junaka. Umjesto eshatološke figure pomazanika, Žiljakovi junaci odabrani su nerazumljivim hirom golemoga pauka, pri čemu je odabir kratkoga vijeka i uglavnom donosi bol, patnju i smrt u mukama. Unatoč hiperboličnoj situaciji dodatno potaknutoj hommagem japanskim meka i kaiđu žanrovima, Ndanabova djeca pripovijedaju inteligentnu i mračnu pripovijest u kojoj se odražavaju i prošlost, i sadašnjost, a dobrim dijelom i budućnost čovječanstva."
 
Matko Vladanović
POVRATAK NA VRH STRANICE