Moja ti

Osvojila sam te svojim pričama. Puno prije mene upoznala si njih. Kroz povremena objavljivanja mojih priča stvorila si sliku mene, sliku satkanu od riječi moje fikcije. I čitajući moje riječi mislila si da su one moja zbilja, vjerovala si da su moje priče moja autobiografija.

Ono što te zbunjivalo je da si u njima često na čudan način pronalazila sebe, ono što te zbunjivalo je da si često osjećala da si i ti sama lik u mojim pričama. Ali to je nemoguće, uvjeravala si se, dvoje ljudi koji se ne poznaju ne mogu dijeliti istu biografiju.

Moja ti Jasne Jasne Žmak (1984., Pula) sastoji se od priča koje mogu stajati zasebno, no međusobno prepletene one zadobivaju doista romanesknu dimenziju. Knjiga je ovo u kojoj se intenzivno miješaju zbilja i fikcija, ljubav i pisanje, tvarno i jezično. U povezivanju malih scena i njihovoj dosjetljivoj dramaturgiji – što je, usput rečeno, autorici i struka – efektno se isprepliću intimna i društvena pitanja. Jasna Jasna, koja je zbog ove knjige dopunila ime, kao prozaistkinja ima već posve formiran individualni glas – svjež, opušten, neobično prozračan – u svakom slučaju, nezamjenjiv s drugima. Pritom autorica nije od onih koji izbjegavaju potencijalno teške teme, no u njezinu pisanju one se promeću nešto drugo – u svojoj književnoj zaigranosti Jasna Jasna kao da živi u jednome opuštenijem vremenu, pa i malo ispred.