Moja borba, šesta knjiga

"Šesti tom osobno me se najviše dojmio i iskreno me potresao … To se ne doživljava često. Primjere mogu nabrojiti na prste jedne ruke ... Bolno ga je čitati. Pogotovo završni dio, ono što je zapravo izjava ljubavi životnoj partnerici i svojoj djeci … Izlaganje života, stvarnosti, kako se doista odvija – između svakodnevice i zabava, između mijenjanja pelena i važnih razgovora – uokviruje neke od najsnažnijih tekstova koje sam pročitao u norveškoj esejistici. Pogotovo četiristo stranica dugu analizu Adolfa Hitlera… Nije to samo Knausgårdova borba za umjetnost – i s vremenom, da bude cjelovita osoba – to je i naša borba, da živimo u mračnoj hladnoći svemira. To je moja borba, to je vaša borba, to je Moja borba...”
(Agderposten)

"Posljednji tom romana Moja borba upravo je onoliko moćan koliko je serijalu bilo potrebno … I vrijedilo ga je čekati. Zagriženi će obožavatelji također biti zadovoljni, kladim se … Moja borba nije tekst koji čitate u tradicionalnom smislu, nego mjesto na kojemu jeste, struja u koju uronite, da bi vas onda piščeve asocijacije bacale amo-tamo… ” (Dagbladet)

"Posljednja knjiga Knausgårdova šestotomnog remek-djela postaje maksimalistička i metatekstualna, propitujući utjecaj koji je taj autobiografski ciklus izvršio na autorov život i na živote onih koji ga okružuju, čime je briljantno fokusiran smisao njegova projekta. Ovaj svezak uzbudljiv je zaključak Knausgårdova epskog ciklusa.”
(Publishers Weekly)

"Ono što je možda najradikalnije u čitanju romana jest osjećaj bliskosti koji on stvara. Knausgårdovo virtuozno izlaganje nelagode svakodnevnih društvenih interakcija bez premca je u suvremenoj književnosti.”
(World Literature Today)

"Moja borba ostaje strahovito, impresivno postignuće – duboko osobna, otkrivajuća samorefleksija i nedvojbeno jedno od ključnih književnih djela koja su se dosad pojavila u 21. stoljeću.”
(The Complete Review)

Karl Ove Knausgård (Oslo, 1968.) studirao je književnost i umjetnost na Sveučilištu u Bergenu. Njegov je prvijenac Ute av verden (1998.) dobio Nagradu norveških književnih kritičara (prvi put u povijesti osvojio ju je debitant), a drugi roman Ima vrijeme za sve (2004.) osvojio je niz nagrada i nominiran je za Nagradu Nordijskog vijeća. Od 2009. do 2011. objavljuje heksalog Moja borba (Min Kamp) koji se u Norveškoj, zemlji od oko pet milijuna stanovnika, prodao u preko pola milijuna primjeraka.

Za Moju borbu, prvu knjigu dobio je prestižnu norvešku Nagradu Brage, Nagradu za knjigu godine Morgenbladet i Nagradu P2 Listeners’, te je proglašena Knjigom godine časopisa New Yorker. Godine 2015. dobiva Međunarodnu nagradu Die Welta, a 2017. visoko cijenjenu Jeruzalem Prize koja promiče slobodu pojedinca u društvu, a dobili su je samo najznačajniji pisci naše epohe.  Serijal Moja borba preveden je na tridesetak jezika te izaziva polemike gdje se god pojavi. Za mnoge je kritičare Knausgårdova Moja borba najznačajnije djelo skandinavske književnosti 21. stoljeća.

U razdoblju od 2015. do 2016. objavio je Enciklopediju godišnjih doba (Årstid encyklopedien) sastavljenu od četiri knjige: Jesen, Zima, Proljeće, Ljeto. Godine 2019. dobio je Nordijsku književnu nagradu koju dodjeljuje Švedska akademija, a koja se smatra „malim Nobelom" za književnost.

S norveškog prevela Anja Majnarić.